Duško i Milo podijeljene ličnosti: Smiju se, a plakali bi
1 min read
Duško Marković i Milo Đukanović
Piše: Ivan Milošević
Povodom proslave godišnjice završetka Prvog svjetskog rata Duško Marković nas je obavjestio da se podijelio. On poštuje i cijeni žrtve toga rata, ali mu je i žao što je nakon tog sukoba nestalo ime Crne Gore. Crnogorski premijer je tako postao jedini političar u svijetu koji ima podijeljenja osjećanja prema tom svjetskom sukobu, a jednostavnijim jezikom moglo bi se reći „smijao bi se, a plakao bi“.
Svjesno ili ne, Marković je lijepo opisao u kakvom se trenutnom stanju nalazi crnogorska vlast. Ona je u nekom delirijumu pomiješanih osjećanja, pa ne znaju šta da rade i kako da riješe te psihološke nevolje. Ne znajući da iz toga izađu kao svi normalni ljudi, odnosno suoče se sa onim što potiskuju, a što ih tjera na nerazumne postupke, i pogledaju sebi u oči, traže razna besmislena opravdanja. Jedno od njih je i ova o podijeljenoj ličnosti Duška Markovića.
U jednom od prethodnih tekstova napisao sam da mi je žao ovih iz DPS-a. Nakon Markovićevog priznanja da je podijeljena ličnost sada ih još više sažaljevam, jer nije lako kada ne znaš da li treba da plačeš ili da se smiješ, da se raduješ ili da oblačiš crninu, da pjevaš radosne ili tužne pjesme, itd… Hvala Bogu što takvo psihološko stanje nije prešlo na Srbe u Crnoj Gori, pa se oni nepodijeljeno dive uspjesima srpske vojske u Prvom svjetskom ratu i svemu onome što je taj sukob pozitivno donio našem narodu.
Iz Pariza nam je podijeljena osjećanja prenio i lider DPS-a. I on se tamo ne osjeća baš nešto najbolje, pa je Srbe koji su bili na strani saveznika i kao saveznička vojska ušla u Crnu Goru, optužio za aneksiju i okupaciju Crne Gore. Istina, bila je to izjava ekskluzivno za javni servis, odnosno za unutrašnje potrebe, preko koje je vođa poručio svom pulenu Markoviću da saosjeća sa njime u vezi podijeljenje ličnosti i utješio ga da i on ima iste nevolje. Ih, kada i on dođe ovih dana iz Pariza, pa kada navali da rješava psihoze podijeljene ličnosti ima da se češemo i tamo gdje nas ne svrbi!
Iz Pariza nam je stigla i još jedna podijeljena izjava lidera DPS-a. On samo što nije zaplakao kada je opisivao kako su se Francuska i Njemačka, nakon sto godina od Velikog rata, pomirili i kako sada rade zajedno. To kaže čovjek koji već 30 godina nije rekao nijednu pomiriteljsku riječ sopstvenom narodu, nego ga i dalje dijeli i međusobno svađa, pa čak i iz Pariza. Vrhunsko licemerje, bez pardona!
Umjesto ovih podijeljenih izjava zašto lider DPS-a na jučerašnjem forumu u Parizu nije lupio šakom o sto, onako visok isprsio se pred Makronom, Trampom i Putinom, i optužio ih za okupaciju Crne Gore i zatražio reviziju političkih pariških velikosvjetskih odluka. Tada bismo lideru DPS-a i vjerovali da radi ono što priča, a pošto od toga nije bilo ništa, ostaje nam samo da konstatujemo da je jedini preostali balkanski diktator to samo u svojoj kući, dok vani ne smije ni da pisne!
PS. Marković reče i da je Crna Gora jedina saveznica koja je nakon Prvog svjetskog rata ostala bez imena. Koliko nam je poznato nakon rata je stvorena Kraljevina SHS, pa je nestalo i ime Srbije. Tek toliko da se zna.
I ako oni za sebe kažu da nijesu Srbi, onda oni zakonito nijesu ni domaći izdajnici!
Pa ko su onda?
Nema tu velike ni politike a jos manje filosofije,to su prosti ljudi nekulturni i nevaspiatni,e sada tim ljudima pripisivati neku ozbiljnost u politici je vrlo cudno da ne kazem koju drugu rijec.Bilo je politicara diplomata i ambasdora,medjutim oni me podsjecaju na osobe kalibra Jova Kapicica, koji je pricao kao je isao sa 250 000$ u USA da dobiju preko spijuna podatke o atmskoj bombi,dok ih ambasdor Micunovic nije poslao kuci.
Ovdje se radi o obicnim ulicarima i lazovima spobnim da falsifkuju sve od drzave do svega drugoga
o njima rapravljati nije uputno,samo biljeziti gluposti koje kazu i rade.Dok je bio Marovic bilo je tu i fabule i gluposti,sada nema nista nego jezik ulice prostaka,pogledajte samo kako se obadva bece kad se nseto rekne sto im ne ide u korist,samo sto ne biju novinare.Oni nemaju sta ponuditi,sem smutnju i Gradjanski rat,idu oni toliko daleko i valjda misle da ce Nato bas njih stitit.Sve mi se cini da oni neznaju sta je Nato i koga on stit a koga ne.Mozda ga sjutra zastiti EU armija, ko zna ako se mogu sporazumjeti,i kada se oformi,ako se oformi?
Opet se ne slažem s ovom stavom. Mila i Markovia baš briga za to,ali izjave koje dobiju da pročitaju su dobro,perfidno napisane…odražavaju kao duh Nikole nakon ujedinjenja i time varaju mase kao da se radi o nacionalnom ponosu,u lokal patriotskom smislu… Istina je da je cg izgubila kralja i državnost ali se zato ujedinila u ono čemu je težila,sa načinom se ne slažu svi..i to je to..Bilo pa prošlo,ali Milo svakako ne obnavlja tu i takvu CG no osniv neku novi,velikohrvatsku,ustašku NDH u CG jer su mu financijeri takvih namjera.
… Ustvari, nevjerovatna je mrena, neprozirna ona, koja čovjeku ne pruža pogled, ne daje mu mogućnost da vidi, sagledava, analizira, da bi na kraju mogao da nešto, bilo što, pa i kakav istorijski događaj, u ovom slučaju Veliki rat, specifino Crnu Goru u njemu, uopšte razumije!
Ta “ mrena “ je zapravo predubjeđenje, unaprijed podešena optika koja skraćuje percepciju, zamagljuje je i svodi na početni stav, na “ unaprijed znanje “ o nečemu, bilo čemu.
Kada to čini običan čovek, onda je to samo njegov problem, sljepilo.
Kada to čine državni dužnosnici i stručna javnost, onda je to posebno opasno za širu zajednicu, za društvo u cjelini!
Nije tu riječ o podvojenim ličnostima, nego o zarobljenicima ideoloških paradigmi, protagonistima svjesnog prekrajanja objektivnih, činjeničnih opservacija prošlosti! … Najčešće u lukrativne svrhe, s ciljem ličnog bogaćenja kao krajnjim ciljem njihova društvena angažmana, što je u svemu najgore!!!
Najkraće, kada je u pitanju 8va “ matetija „, riječ je o svojevrsnom pritisku na javnost s vrha vlasti, o pokušaju da se kreira “ nova stvarnost “ prošlosti, ideološki i materijalnog prijemčive samoj toj vlasti … Pored ostalog, a pruje svega, u službi vladanja! … Gola laž izrečena sa najvišeg mjesta, kao sredstvo modeliranja političkih i društvenih procesa!
Tu se nikada ne radi samo o čistoj gluposti i neznanju, kako je u konkretnom slučaju i to dijelom u pitanju – već i o svesnoj namjeri da se prošlost (zli)upotrebi kao instrument, sredstvo vladanja! A VLADANJE, KAO SREDSTVO PROTIVPRAVNOG STICANJA!!!
… Prekrajanje istorije u službi ličnog bogaćenja, u krajnjoj instanci!
Zaglupiš, zatupiš, antagoniziraš zajednicu, pa onda vladaš!!!
Inače, pre neki dan sam baš ođe pročitao jednu kratku ali sjajnu logičko -pravnu analizu međunarodno -pravnog položaja okupirane Crne Gore u trenutku njenog oslobađanja, nekog našeg sudruga kome se u ovom trenutku ne mogu sjetiti nicka!
… Sa sjajnim, ispravnim zaključkom da ona u tom trenutku, ustvari, nema međunarodni formalno- pravni subjektivitet!!!
S druge strane, skrećem pažnju, na teritoriji Crne Gore u tom trenutku deluju raznorazne grupe i pojedinci koordinisani od stranih obavešteni službi! U međuvremenu došlo i do pojave banditizma, još su i neke grupacije pod uticajem izbježalog kralja bile duboko zagazile u pripremu različitih strategija, kojima je cilj da preko noći sve vrate na početne mirnodopske pozicije, kao da rata i posljedica tog rata nije ni bilo!?
Cijela je poenta u sledećem … Ako se stvar ovako postavi, van svake sumnje sljedstveno pravom stanju stvari, onda se ponašanje “ srbijanskih trupa “ u uslovima vojne uprave, kada oni ni sam ne znaju sa čime se sve suočavaju – onda je ponašanje tih trupa, kojima se nekritički i više nego lažljivo svašto spočitava, i više nego “ prijateljsko „!
Da su bili neđe drugdje u takvoj situaciji, radili bi prijeki ratni Sudovi danonoćno, kako je to najbrži način da se “ teritorija“ najbrže pacifikuje i pripremi za civilnu upravu!
Srbijanska vojska, ustvari jugoslovenske trupe, bili su vrlo, vrlo uzdržani u sprovođenju režima vojne uprave, o čemu postoje stotine dokaza. A ovde se barata jednom jedinom Naredbom vojvode Mišića, koja se zloumice tumači u posve neprimjerenim kontekstima!
Dakle, ova dvojica, su dio scenarija, pronosirani protagonisti specijalnog rata protiv istorijske istine, u krajnjoj instanci protiv srpskog naroda u Crnoj Gori!
… I ako oni za sebe kažu da nijesu Srbi, onda oni zakonito nijesu ni domaći izdajnici!
Pa ko su onda?
E, na to vam pitanje niko ne može dati suvusal odgovor!!!
Oni su bili pa više nijesu Srbi, kao takvi, nesrbi, organizuju čitav spektar antisrpskih aktivnosti, čak i na zakonodavnom prostoru, sve vrijeme zloupotrebljavajući državne institucije i resurse, kao i sile prinude!
E pa onda, sami nda zaključite o čemu i o kome se radi!
Ma sjajno!!!!
Milo Đukanović je morao da ode u Pariz i da slavi Dan kada je Crna Gora okupirana. Da pljeska rukama što je voljena Austro-Ugarska izgubila i oterana iz Montenegra.
Bio je to napor, ali za Mila i nije neki baš veliki, naučio je Milo odavno da glumi. Jedini je problem kako sačuvati taj nadaleko čuveni Crnogorski ponos.