IN4S

IN4S portal

Dukljanski identitet Crnogoraca prelazna faza ka „crvenim Hrvatima“

Ukoliko ne žele da budu Srbi, ukoliko su latinica i „dukljanstvo“ njihovi izbori, uskoro neće biti ni Crnogorci. Njihov novopečeni kvazicrnogorski identitet samo je prelazna faza ka „Crvenim Hrvatima“.

Karikatura: Goran Šćekić

Piše: dr Aleksandar Raković

Pokatoličavanje i unijaćenje pravoslavnih Srba na prostoru od Gorskog kotara preko Like, Dalmacije, Hercegovine do Konavala traje od 16. vijeka do danas. Sličan proces se odvija u Crnoj Gori gdje sadašnja vlast vrši politički pritisak na pravoslavne Srbe – jedini istorijski narod Crne Gore – da umjesto srpskog odaberu tzv. „dukljanski identitet“ kojim Crnogorci ne bi više bili Srbi.

Naime, prema hrvatskim ideolozima koji su tokom 20. vijeka u Zagrebu kovali planove prema Crnoj Gori, „dukljanski identitet“ i „crvenohrvatski identitet“ su sinonimi. Istovjetan proces se uočava u zapadnoj Ukrajini gdje je pokatoličavanje Malorusa započeto krajem 16. vijeka.

Međutim, ni Srbi ni Rusi nisu bili prva meta. Uglavnom se zaboravlja – ili javnost uopšte ne zna – da su prve žrtve pokatoličavanja bili Grci u njihovim istorijskim zemljama Siciliji i južnoj Italiji.

Grci su Siciliju i južnu Italiji naselili u 8. vijeku prije Hrista. Tim zemljama su donijeli svoj antički identitet i uvrstili ih u svoj civilizacijski krug. Rimljani su Siciliju i južnu Italiju nazivali „Velika Grčka“ i njom su u antičko vrijeme dominirali gradovi koji grčka imena nose i danas: Napulj u južnoj Italiji, a Sirakuza na Siciliji. Rimljani su u trećem vijeku prije Hrista osvojili te grčke zemlje.

Od 200. godine prije Hrista do 14. godine poslije Hrista trajala je romanizacija Velike Grčke. Na prostoru Sicilije i južne Italije se u dugom periodu odvijala latinska kolonizacija. Rimska administracija i čvrsta centralizacija doveli su do toga da grčki identitet utihne. Grci su se u prvom vijeku prije Hrista sve češće opredjeljivali za latinska vlastita imena. Do prvog vijeka poslije Hrista grčka populacija na prostoru Velike Grčke – kao nekadašnjeg etnopolitičkog pojma – znatno je razrijeđena ali nije u potpunosti nestala.

Grčki identitet se na Siciliju i u južnu Italiju vratio s vizantijskim pohodima i pobjedom nad Ostrogotima u šestom vijeku. Poslije grčkog identiteta paganske Velike Grčke, na isto tle vizantijske Italije stigao je grčki hrišćanski identitet. Tokom muslimanskog osvajanja Levanta (istočnog Mediterana) u prvoj polovini sedmog vijeka, veliki dio grčke populacije je prešao u sjevernu Afriku, Malu Aziju i Italiju. Novopridošlo grčko stanovništvo se u južnoj Italiji stapalo sa preostalim grčkim starosjediocima.

Do kraja 11. vijeka vizantijski duhovni identitet je bio dominantan među hrišćanima na Siciliji i u južnoj Italiji uprkos arapskim osvajanjima koja su u devetom vijeku narušila razvoj grčkog stanovništva i dovela do iseljavanja monaštva na teritorije koje nisu potpale pod muslimansku vlast. Grčki hrišćani su u desetom vijeku bili većina na jugu Apulije i u centralnim i južnim dijelovima Kalabrije. Do kraja 11. vijeka, kada su Normani 1091. zagospodarili Sicilijom nakon dvoipovjekovne vladavine Arapa, na Siciliji je živjelo dvije trećine stanovništva koje je govorilo arapskim jezikom i trećina stanovništva koja je govorila grčkim jezikom. Stanovništvo sjeveroistočne Sicilije bilo je većinom pravoslavne vjere, skoro svi hrišćani na Siciliji bili su „grčke vjere“, a početkom 12. vijeka na sicilijskom ostrvu postajao je 21 grčki manastir.

Normanski vladari su sprovodili rehristijanizaciju Sicilije ali pod patronatom rimske crkve. Na episkopske stolice pravoslavnih arhijereja na Siciliji i u južnoj Italiji dovođeni su latinski biskupi. Uprkos procesu latinizacije, do 14. vijeka grčki jezik je dominirao južnom Italijom. Tokom narednih šest vjekova istorijski grčki identitet je vjerskom i jezičkom latinizacijom zbrisan.

Crnogorskim separatistima i ova priča o pokatoličavanju pravoslavnih Grka treba da posluži kao pouka, kao što to treba da budu i priče o viševjekovnom pokatoličavanju pravoslavnih Srba. Ukoliko ne žele da budu Srbi, ukoliko su latinica i „dukljanstvo“ njihovi izbori, uskoro neće biti ni Crnogorci. Njihov novopečeni kvazicrnogorski identitet samo je prelazna faza ka „Crvenim Hrvatima“.

(Izvor: Sloboda)

Podjelite tekst putem:

41 thoughts on “Dukljanski identitet Crnogoraca prelazna faza ka „crvenim Hrvatima“

  1. KAKO MISLE DA IM ĐECA I UNUCI KOJA SADA UČE LATINICU U ŠKOLAMA, ČITAJU U BUDUĆNOSTI NJEGOŠA I SLAVNU ISTORIJU PISANU ĆIRILIČNIM PISMOM?! LATINIČNO PISMO I 3 TURSKO-ALBANSKA SLOVA UVELI SU MINISTRI OBRAZOVANJA U CRNOJ GORI KOJI SU ISLAMSKI TURSKO-ALBANSKI AGENTI (NJIHOVA IMENA I PREZIMENA DOVOLJNO GOVORE) A ŠKOLOVANI SU U ZAGREBU!

  2. Kad je ovaj prelazak iz dukljana u crvene hrvate , treba li kakvijeh potvrda ili što , je ozluđeh više ???

    1. Kako kad MAšja/šora/šale/mišja… jadan ne bio ?!Pa zar nije vaš metafizički otac,pjesnik-akademik, i frizer-brico; Jevrem Brković, davnijeh danah napisao da su Crnogorci i Hrvati jedan te isti narod ?Ovi prvi crveni ovi drugi bijeli ?!

  3. „Čobanine“ sa ovcama, pa kad ste navodno „Sloveni“, što ste onda tako histerično protiv Rusa? Prestanite više da „blejite“ jer se intelektualno „saplićete“ čim nešto progovorite!

    1. Ja nisam protiv Rusa,ali se mora znati da ruska i americka masonerija rade zajedno,bukvalno su podijelili interesne zone..

  4. Ima lijek od montenegrizma, a to je promjena imena Crnoj Gori.
    Ime Crna Gora nije nam donijelo ništa dobro već muke, nerede, jurnjavu, tragedije od pamtivijeka do danas. Ovo ime privlači sve crno i ružno, ubija u pojam. Ni slično ružno ime nema ni jedna držaba na svijetu. Pogrdno je, crno… pa nam se tako i događa.
    Zamislite kad avion sa natpisom „crna – gorska aviokompanija“ sleti neđe u svijetu đe je vjerujući narod (a svuđe je vjerujući bez kod nas vlast), ljudi kad to čuju imaju osjećaj ko gavran da je sletio, bježe sa aerodroma da ih kako zlo ne trefi… I naravno da neće niko da se vozi takim avionom, tako da nije čudo što je MA propala firma, na peimjer. A tako nam je i za ostale poslove…
    Nego da mi lijepo uznemo ime, na prinjer, Svijetla Gora i da se spasimo od zla. Nestaće imena montenegrina, a bolje i da se prozovu svjetlogorci nego ovako crnogorci. Tim potezom bi povrtatili srpski identitet većinskog stanovništva, spasili se od propasti koja se nadvila, približili se ostalom srpskom narodu i življeli živit punim plućima…

    1. Ideja ti nije losa ,samo sto se ja necu bratimit sa „ostalim srpskim narodom“,nego jedino sa slovenskim,a kako vi srbi niste sloveni,nego velite stariji od slovena ,ne zanima me nikakvo bratimljenje sa neslovenskim narodima…

  5. Ako cvet srpstva, naša Sparta Republika Srpska, tvrdi da joj je matica Srbija, kako nazvati one koji iz najgore srpske države govore da im je ona (Crna Gora) majka a ne naša Srbija?

    1. Vidi ,cak i Srbi iz Crnogorice znaju da je Cg starija drzava ihaha od Srbijice,sa potpunom suverenoscu doduse pod ruskim patronatom.Srbija je svoju ekspanziju,i kao narod i ekonomski i politicki i demografski dozivjela za vrijeme Tita,uduplala brojnost ekonomski se uzdigla a i politicki je nesto znacila.Od kad nema Jugoslavije ,zasta su oni sami krivi,oni su najnepismenija zemlja Jevrope,jeftine radne snage,porazena iz 3-4 rata u demografskom minusu i ekonomskim izbjeglicama.Da ne pricam dalje.Sto se ne razumijete u politicke i spijunske igre to je zasluga biranih vodja ,koje jedno rade u zemlji ,a drugo u inostranstvu.Recimo ,mislite da bi pobjedili Albance,u velikoj ste zabludi,samo bi vas jedan covjek ,ruski covjek ,pobjedio ,Pacoli.A on je sa Putinom na ti…A to sto vi nemate takvog je stvar ,sto vam Ekonomiju drze Rusi ,a vojsku Ameri,sto prouzrokuje shizofreniju kod samog naroda,koji je malo reci jad i bijeda.Pa vama su heroji nabildovani dileri ,sa sjevera sa pederskim tatuima.Koji sprecavaju djevojcice da igraju,a ako bi se zaratilo ne bi izasli iz Bg-a,eventualno da naprave koji masakr i pokradu tehniku.Ko vas ne zna…

  6. Slažem se sa profesorom Rakovićem, današnji Crnogorci su „tikva bez korena“. Nisu mnogo bolji ni oni „Srbi“ koji tvrde da im Srbija nije matica već ova ogavna NATO deponija Crna Gora. Njih treba očistiti iz našeg nacionalnog jezgra i oterati u tzv. naciju crnogorskih separatista.

    1. A Srbijica ti je matica je li?Pa sto ne odes tamo nacionalna manjino,u zemlju kablova i pelena ,ogranicenog suvereniteta od 1878.

  7. „Dioklecijan“ i „ovce, budite se“, ko je vama kriv što niste išli u školu ili ste bili užasno loši đaci pa niste nikad čuli da je npr. grčki matematičar Arhimed rođen i živio na Siciliji!

  8. Nikola, Barsku nadbiskupiju, iako su njeni istorijski bogoslužbeni jezici bili latinski, staroslovenski, pa čak i italijanski u istorijskom smislu prikazuju kao jednu od „povijesnih institucija crkve u Hrvata“ da bi danas, zahvaljujući ovoj vlasti, bila u potpunosti okupirana i devastirana djelovanjem velikoalbanskog klera i to onog najekstremnijeg sa tzv. „Kosova“!

    1. Nadbiskup Barski od v1089. godine nosi titulu „primas Srbije“. On je jedan od 12 primasa koji ukupno postoje u Rimokatoličkoj crkvi.

    2. Znam sto mislis,Vatikan je uvjek ispred onoga sto govre ,i rade obicni ljudi,ili vjernici kako god kazemo.Tako sam dosta trazio i citao o konkordatu s Kraljevinom Srbijom i dogovarnju istog.Koliko je u to vrijeme bila jaka Austrougraska netreba pricati,ali Vatikan je uz veliko protivljenje Austrije i njenog dvora napravio taj konkordat,milsite da nijesu znali zab reakciju koja je bila,itekao.tako i ovdje,oni ce nase rimokatolike ignoristai za racun Rimokatoika sciptra,jer zanmo da su u albani poslai svoje biskupe ,iako tamo imam mislim nesto do 15% Rimokatolika,ovo sam rekao onako bez neke provjer.Navodno nijesu priznali Kosovo i metohiju a nasi se time kao busaju,zar je moguce da nam to nije poznato.Znamo kod trazenja mira da je Slobodan Milosevic preko nekih ljudi izmedju ostalih i Njemaca Vilija Vimera,dakle oni ne prepustaju nista slucaju,ama bas nista ,sto je Siptar to se ne cudi,nego sto nai Rimokatolici ne poslaju nekoga da se za to mjesto iskoluje,u tome je problem ,koji je i kralj nikola uslovio kada se potpisao konkordat sa Knjazevinom Crnom Gorm,lijep tamo sve pise ,crno na bijelo.
      Njegova Svetost Vrhovni svećenik Lav XIII i Njegova Visost Nikola I. Knjaz
      Crne Gore imenovali su za svoje opunomoćenike
      Njegova Svetost…
      i Njegova Visost njegovu milost Monsinjora Visarijona, biskupa zahumskog
      i raškog, koji razmijenivši svoja opunomoćenja, za koja su utvrdili da su
      dobra i pravovaljana, ugovorili su kako slijedi.

      Članak I.

      Katolička apostolska i Rimska vjera imat će slobodu izražavanja u Crnoj
      Gori. Njezino bogoštovlje bit će javno što se uređuje propisima redarstva
      koje će kneževska vlada naći potrebnim radi javnoga reda.

      Članak II.

      Njegova Svetost imenovat će jednog biskupa u Baru, no prije nego što ga
      imenuje, Njegova Svetost priopćit će crnogorskoj vladi ime, svojstva i
      narodnost odabrane osobe. Imenovanje biskupa i zaposjednuće biskupske
      stolice moći će se priznati jedino nakon što crnogorska vlada s obzirom na
      tu osobu u slučaju da joj ne odgovara.

      Članak III.

      Biskup barski ovisit će u crkvenim poslovima isključivo i izravno o
      Svetoj Stolici.

    3. Članak IV.

      Crnogorska vlada priznaje barskom biskupu naslov Njegova Milost i
      Monsinjor.

      Članak V.

      Prije negoli preuzme službu biskup će osobno položiti zakletvu vjernosti
      pred Njegovom Visosti Knjazom, sljedećim riječima:
      „Nad svetim evanđeljima ja se zaklinjem i obećavam Bogu poslušnost i
      vjernost Njegovoj Visosti Knjazu Crie Gore i njegovoj vladi. Obećavam da se
      neću bilo kako složiti, da neću prisustvovati nikakvom savjetovanju niti
      potaknuti ili dopustiti sudjelovanje meni podložnoga klera u bilo kojem
      pothvatu koji ide za remećenjem javnog mira Države“.

      Članak VI.

      Katolički biskup barski imat će punu slobodu u izvršavanju svojih
      crkvenih dužnosti ali će biti odgovoran pred crnogorskim zakonima za svaki
      prekršaj, zločin ili prijestup političkog ili društvenog reda. Ako se
      prekršaj, zločin ili prijestup dokažu, Sveta Stolica će opozvati ili
      smijeniti biskupa kome je utvrđena krivnja i umjesto njega imenovati drutoga,
      u skladu s odredbama prethodnog članka drugog.

      Članak VII.

      Crnogorska vlada daje barskom biskupu stalnu plaću od pet tisuća franaka
      godišnje. Ta je plaća jednaka onoj koju sada primaju pravoslavni episkopi
      Kneževine. U slučaju da crnogorska vlada poveća plaću pravoslavnim
      episkopima, isto će povećanje učiniti također za barskog biskupa.

      Članak VIII.

      Kad se isprazni biskupska stolica barska, crnogorska će vlada odrediti
      jednog katoličkog svećenika da upravlja dijecezom. On će primati biskupsku
      plaću do imenovanja novog biskupa.

      Članak IX.

      Biskup je slobodai u imenovanju i opozivanju župnika kao i siih drugih
      crkvenih službenika koji rade u dušobrižništvu ili u nekoj drugoj crkvenoj
      službi; isto tako u osnivanju novih župa uz one koje sada postoje. No bilo za
      spomenuta imenovanja ili opozive, kao i za osnivanje novih župa, uvijek će
      biti neophodan prethodan pristanak crnogorske vlade.

      Članak X.

      Uzdržavanje župnika i svakoga drugog katoličkog crkvenog službenika u
      Crnoj Gori bit će i ostat će na teret kČlanak IV.

      Crnogorska vlada priznaje barskom biskupu naslov Njegova Milost i
      Monsinjor.

      Članak V.

      Prije negoli preuzme službu biskup će osobno položiti zakletvu vjernosti
      pred Njegovom Visosti Knjazom, sljedećim riječima:
      „Nad svetim evanđeljima ja se zaklinjem i obećavam Bogu poslušnost i
      vjernost Njegovoj Visosti Knjazu Crie Gore i njegovoj vladi. Obećavam da se
      neću bilo kako složiti, da neću prisustvovati nikakvom savjetovanju niti
      potaknuti ili dopustiti sudjelovanje meni podložnoga klera u bilo kojem
      pothvatu koji ide za remećenjem javnog mira Države“.

      Članak VI.

      Katolički biskup barski imat će punu slobodu u izvršavanju svojih
      crkvenih dužnosti ali će biti odgovoran pred crnogorskim zakonima za svaki
      prekršaj, zločin ili prijestup političkog ili društvenog reda. Ako se
      prekršaj, zločin ili prijestup dokažu, Sveta Stolica će opozvati ili
      smijeniti biskupa kome je utvrđena krivnja i umjesto njega imenovati drutoga,
      u skladu s odredbama prethodnog članka drugog.

      Članak VII.

      Crnogorska vlada daje barskom biskupu stalnu plaću od pet tisuća franaka
      godišnje. Ta je plaća jednaka onoj koju sada primaju pravoslavni episkopi
      Kneževine. U slučaju da crnogorska vlada poveća plaću pravoslavnim
      episkopima, isto će povećanje učiniti također za barskog biskupa.

      Članak VIII.

      Kad se isprazni biskupska stolica barska, crnogorska će vlada odrediti
      jednog katoličkog svećenika da upravlja dijecezom. On će primati biskupsku
      plaću do imenovanja novog biskupa.

      Članak IX.

      Biskup je slobodai u imenovanju i opozivanju župnika kao i siih drugih
      crkvenih službenika koji rade u dušobrižništvu ili u nekoj drugoj crkvenoj
      službi; isto tako u osnivanju novih župa uz one koje sada postoje. No bilo za
      spomenuta imenovanja ili opozive, kao i za osnivanje novih župa, uvijek će
      biti neophodan prethodan pristanak crnogorske vlade.

      Članak X.

      Uzdržavanje župnika i svakoga drugog katoličkog crkvenog službenika u
      Crnoj Gori bit će i ostat će na teret katoličkih vjernika.
      atoličkih vjernika.

    4. Članak XVIII.

      Neće se moći podići, ustanoviti ili ovlastiti privatne kapele, oratoriji
      bez dopuštenja crnogorske vlade.
      Dopuštenje će biti dano, nakon zamolbe, preko barskog biskupa.

      Članak XIX.

      U katedrali i u katoličkim župnim crkvama bit će predviđeno posebno
      mjesto za predstavnike crnogorske vlasti.

      Članak XX.

      Kad Knjaževa vlada zapovijedi javne molitve, biskup barski saslušat će mjesne
      vlasti glede načina izvršenja te naredbe.

      Članak XXI.

      Zvona ne smiju zvoniti bez dopuštenja mjesnog redarstva, osim za pozivanje
      vjernika na slavljenje službe Božje ili na molitvu prema običaju.

      Članak XXII.

      U župama gdje nema zgrade za katoličko bogoslužje, biskup će se
      sporazumjeti s mjesnim vlastima da mu se za to neka odgovarajuća zgrada
      doznači.

      Članak XXIII.

      U Crnoj Gori nema konfesionalnih pravoslavnih škola, neće biti otvorene
      niti katoličke.

      Članak XXIV.

      Poučavanje mladeži zemlje obavlja se u državnim općim školama za sve
      obrede. Katolički svećenik bit će, pak, pozvan predavati vjeronauk katoličkoj
      djeci i imat će istu plaću kao i drugi crnogorski učitelji.

      Članak XXV.

      Knjaževska vlada ne protivi se da u selima gdje je stanovništvo isključivo
      katoličko, školama upravljaju katolički crkveni službenici. Unatoč tome, te
      škole će se smatrati javnim državnim školama i, stoga, bit će podvrgnute
      službenim propisima i programima te nadzoru crnogorskih vlasti.

      Članak XXVI.

      Imenovanje učitelja katoličkog vjeronauka u crnogorskim školama, kao i
      svakog drugog učitelja u školama spomenutim u prethodnome članku XXIV,
      učinit će biskup barski uz suglasnost crnogorske vlade.

      22

      Članak XXVII.

      Glede priprave budućih kandidata za katolnčke svećenike, Knjaževa vlada u
      suglasnosti s barskim biskupom u tu svrhu izabrat će neke koji će biti
      poslani u školu Sv. Franje u Rimu.
      U prvih pet godina od dana potpisivanja ovog ugovora, slat će se dva
      mladića svake godine, a potom samo jedan svake godine.
      Ti mladići bit će dužni u Rimu studirati i slavenski jezik.
      Crnogorska nlada određuje iznos od dvije stotine franaka godišnje i to za
      svakog pojedinog pitomca, sve do dobi koju zakoni Katoličke crkve utvrđuju
      dostatnom za primanje viših redova.

      Članak XXVIII.

      Premda crnogorska vlada bdije da u javnim školama bude poštovano vjersko
      ćudoređe, biskup barski ipak će moći, kao što to već mogu pravoslavni
      episkopi, upućivati joj u tom pogledu svoje primjedbe, a one će biti ozbiljno
      promotrene.

      Članak XXIX.

      Knjaževska vlada priznavajući svim svojim podložnicnma, bez obzira na
      vjeru, punu slobodu savjesti, dosljedno se odriče svakog upletanja u pitanje
      mješovitih brakova izmeću svojih podložnika katolika i pravoslavaca.

      Članak XXX.

      Svaki mješoviti brak zakonito sklopljen pred pravoslavnim ili pred
      katoličkim svećenikom zakonit je u očima crnogorske vlade, osim ako taj brak
      nije posljedica podvala fizičkih ili moralnih nasilja iln drugih
      nezakonitih radnji koje potpadaju pod sudstvo Crne Gore.

      Članak XXXI.

      Knjaževa vlada ne miješa se u pitanje kojoj vjeri pripadaju djeca rođena u
      mješovitnm brakovima. Odluka je prepuštena slobodnoj volji i slobodnu
      dogovoru muža i žene. Supružnici će morati samo izjaviti građanskim
      vlastima kojoj vjeri će pripadati sinovi.

      Članak XXXII.

      Dispenze za mješovite brakove koji se sklapaju pred katoličknm
      svećenicima neće biti na teret Knjaževe vlade.

      Članak HHHŠ.

      Nijedna bula, breve, propis, odluka, spis ili bilo kakva publikacija koju je
      izdala Sveta Stolica ili barski biskup neće moći biti objavljena,
      razglašena, čitana ili pribijena na oglasno mjesto bez prethodna odobrenja
      Knjaževske vlade.

      Članak XXXIV.

      Ovaj ugovor stupit će na snagu odmah nakon potvrde sa strane Njegove
      Svetosti Vrhovnog Svećenika Lava XIII i Njegove Visosti Nikole I, knjaza
      Crne Gore.

      Učinjeno u dva primjerka u Rimu.
      39

      M .P . M .P .“

      Pošto je Vanuteli krajem novembra 1883. javio Štrosmajeru da je nacrt
      ovog ugovora poslao Svetoj Stolici, u prepisci među njima konkordat i Crna
      Gora nisu pominjani punih godinu i po dana. Za to vreme Štrosmajer je o
      pitanjima koja su se ticala konkordata bio u prepisci sa Jovanom Sundečićem,
      poverenikom knjaza Nikole.
      40

      U istom periodu u kojem u prepisci između Štrosmajera i Vanutelija nema
      vesti o Crnoj Gori, ima nekoliko zanimljivih podataka o Srbiji i o konkordatu
      koji je sa njom trebalo sklopiti. U tom pogledu pažnju zaslužuju
      Štrosmajerova pisma, koja ćemo podrobno prikazati da bismo dobili što
      uverljiviju sliku o težnjama i ciljevima tog visokog prelata Katoličke crkve.
      U pismu od 13. oktobra 1883. Štrosmajer je sledećim rečima upućenim
      Vanuteliju oslikao Srbiju i tamošnje odnose, a sve u vezi sa konkordatom:
      „Što se pak tiče Kraljevine Srbije primjećujem da tim nesretnim
      kraljevstvom neprestance vitlaju oluje i da je lišeno onog mira i spokoja koji
      su mu najpotrebniji da doskoči svojim velikim i mnogobrojnim potrebama. Kao
      što je Preuzrišenosti Vašoj poznato, kanio sam poći u sam Biograd i novome
      kralju izraziti svoje štovanje, uz molbu da katoličko pitanje u svojoj kraljevini
      konačno razmotri i riješi. No, u sadašnjim prilikama koje u Srbiji vladaju, u
      neku ruku, to je nemoguće izvesti jer se opravdano treba bojati da bi moja
      nazočnost u Biogradu dala povod novim sumnjičenjima sa strane onih koji vole
      izokrenuti i najbezazlenije moje poteze. Držim da u sadašnjem trenutku valja
      osobito pregnuti kako bi srpska vlada zasad jednoga svećenika na stalno u
      Biogradu namjestila i platila, a on bi služio katoličkim radnicima koji
      grade željeznicu te onima u Kragujevcu i Šapcu. Ovih dana o tome ću pisati
      samome kralju jer nikoga od novih ministara bolje ne poznajem. Vašu pak
      Preuzvišenost usrdno prosim da tu stvar preporučite srpskom djelatnom
      ministru u Beču. Velečasni otac Tondini jako će se oko tog poslanja u
      Kraljevini Srbiji založitn budući da ima potrebito nskustvo kao i povjerenje
      srpskih vlasti. Ja ću u pismu hvalevrijednom kralju, kako se pristoji, to
      spomenuti. Što se pak tiče konačna ugovora koji treba sklopiti s Kraljevinom
      __________________________________

      39
      Korespondencija, 289, 291, 293, 295, 297, 299.
      40 R. Dragićević. p.d. ,19-21.

      24
      Srbijom, držim da taj posao treba odgoditi sve dotle dok se stvar ne sredi s
      crnogorskim Knjazom. Predložak ugovora s crnogorskim Knjazom mogao bi
      poslužiti kao obrazac Kraljevini Srbiji, a i kao djelotvorno sredstvo za
      prev-ladavanje novih poteškoća ako se kojim slučajem pojave.“ 41

      Posle ovog pisma prepiska s Vanutelijem je nastavljena ali više meseci
      Srbija nije bila predmet pažnje đakovačkog biskupa. Tek 29. septembra 1884.
      javio se nunciju s obaveštenjem da je tih dana poslao više pisama mnnistru
      unutrašnjih poslova Srbije, Stojanu Novakoviću.
      42
      Pisma su se ticala
      konkordata, a Štrosmajer njima nije bio zadovoljan. Smatrao je da su
      „slabašna i nepotpuna“ zato što je imao puno poslova koji nisu trpeli
      odlaganje pa ih je pisao na brzinu, „gotovo na vrat na nos“.43

  9. Čobanine („ovce, budite se“), nije nam dovoljno što moramo slušati ono što nam priča nesrećni „Dioklecijan“ (alias Dukljanin) nego smo još dodatno osuđeni slušati vaše „mudrolije“! Poštedite nas svojeg „blejanja“!

  10. Jedan od vecih lazova i falsifikatora ,kojih je inace pun ovaj sajt.Mozda i najveci,samo jos ne mogu da prokljuvim za koga radi…

  11. Samo najgori idiot može sebi nadjenuti sebi pseudonim „Diocletian“! Nazvati se po koljaču, najgorem ubici i progonitelju hrišćana za čije su vrijeme na najsuroviji način ubijeni mnogi današnji hrišćanski sveci, a sve to da bi se dokazalo tobožnje dukljansko „porijeklo, to može samo najgora neznalica i mediokritet! Još se takva kreatura usuđuje da polemiše sa doktorom istorijskih nauka! Jezivo!

  12. Ne polemisem sa Rakovicem jer 90% ovoga je tacno sto je napisano, ali covjek pise o nasoj sitaciji a ni jednu rijec da progovori kolko je Srbija zasluzna za stanje u CGori, daji je Vlast u Srbiji od 2000 do dan danas pomagala Tajno i Javno vlast u CGori, kako je Kulturna Politika u Srbioji i u Medijima HRANILA svaki AMTI SRPSKI pokret kako u CGori tako i u regionu, kakvo je stanje sa Srpstvom u Srbiji , dali se Srpstvo u Srbiji pretvorilo u Vasarsko Kafansko Gabeljstvo i kakvu to poruku salje Srbima u Regionu a tako i u Crnoj Gori.

  13. Tiha voda brijeg roni ,stara je poslovica kojom se sluze u Vatikanu, i sto bi rekli crkve u Hrvata.
    Iz novije istorije malo koga interesuje sta se dogovriilo Osimskim sporzumom izmedju Italije i SFRJ,potpisanim 1975 u italiji Osim a ugovor ratficiran i stupio na snagu 1977 godine.
    Drazavni ugovr kao i svaki drugi koji resava pitanje drzavne granice jos iz doba Drgugog rata jednom rijecju razgrnicenje,i rekli bi to je to,ali nije.
    Od tada ili malo ksnije vatikan i Hrvati prelaze u jednu vrstu ofanzivnog administrativnog i religioznog rata na prostorima Bokekotorske i Juznog Jadrana i Crne Gore
    Znamo da je vjekovima Nadbiskupija braska bila stozer Rimokatolicnastav na nsim prostorima od svog osnivanja .
    Tasko u Vikipediji pise i ovo U njenom sastavu 1089. godine su se nalazile biskupije Kotorska, Ulcinjska, Skadarska, Pilotska, Svačka, Drivastska, Raška, Zahumska, Bosanska i Travunjska biskupija. U to vrijeme su latinski jezik bio jezikom bogoslužja, a pisalo se latiničnim pismom, dok su slavenski jezici bili samo u pomoćnoj funkciji.Intersanto da se niko nije nasao za shodno da opise sta pise u konkoradatu izmedju Knjazevine Crne Gore i Vatikana bas povodom jezika
    i sluzenju na istome,ne cudi ,jer novi falsifikatori Hrvati sve stavljau pod rijec HRVATSKi iako nije zapisano da taj jezik postoji do onog dogovra u Novemu SADU.
    Uvjek kada se budi neki nacionali pokret tada se u Vatikanu bude zelje za reformama i prozeltizmo,tako je Kotorska biskupija bila u sastavu Brske do 1828 godine,kada je podredjena zdarskoj nadbiskupiji da bi od 1932 bila direktno pod jurizdikciju Rima-Rima-Vatikana u kojoj se nalzi do 1969 godine ,kada se stavlja pod direktnu jurizdikciju splitsske mitropojlije,tako to zovu.
    Neko ce reci ne idu datumi Osimskih sporazuma u korak sa ovim kojim je ktroska biskupija stavljena pod jurizdikciju splitke mitropolije,sigurno,ali idu neki drugi pokreti i price.Tako se osamdesetih i prije toga ppojavljuju natpisi o ZALJEVU SVTACA i HRVATSKOJ KULTURNOJ BASTINI BOKE,gdje se pominju sveti Ozana Kotorska rodjena RELJEZA u Katunskoj Nahiji,zatim kult Svetog Leopola Mandica ,koga papa Vojtila proglasava Svetim 1983 godine.Svoj pohod Vatikan „naoruzan“ neznajem nasih vlasti pokusav da sprovede iako nema nikavo uporiste ni fizicku potporu za to sto radi, nasao je i u Montengrisnkom rukovdstvu koje predvodi Don Djuknovic i drustvo.tako laprdanje poslanika HDZ Vukasnovica o tuisucljetnoj kulturi Hrvat i Bokeljskoj mornaroic kao kulturnoj bastiniistih istih nije slucajna ,jedinoo sto ne odgovara istni ,kada se radi o nacinalnom bicu Hrvata kod nas i naravno u Boki.
    Nasi politicari svi od reda,bilo oni iz doba Jugoslavije i ovi sada u Crnoj Gori i Srbiji ,kada su ove stvari u pitanju imaju totalno nezanje,a kada nesto pokusavaju kao da rijese ,stanje koje iza toga dolazi po svemu je administrativno po obicaju gore od perdhodnog.
    Zato nije slucajno da se u Toitogradu 1969 pocela graditi crkva za rimokatolike koja je strdala u bombardovanju 1944 i nalazila se gdje se nalzio dom JNa pa im na tom mjestu nije izdata dozvola.
    Vrlo je bito da se ba su tom vremenu pocelo sa izntezivni pripremama za rusenjem KAPELE na LOVCENU,mozda ove dvije stvari naizgled namju zajednickih dodirnih tacaka,ali pozadina je dosta interesanta.

    „Kada se u Titogradu konacno prihvatila nova lokacija,nadbiskup se odlucio na jos jedan znacajan potez.Umjesto franjevcima zupu(parohiju) u Titogradu je posvetio salezijncijama,odnosno Druzbi Svetog Franja Saleskog.Salezijanci su katolicki crkveni red papskog prava koje je osnovao italijanski svestenik Ivan Bosko 1859,njegov glavni cilj je hriscansko vaspitanje adolescenata i madih ( Adolescencija je razdoblje razvoja i odrastanja covjeka. Oznacava prelaz iz djetinjstva u svijet odraslih i uobicajeno traje od 15. do 20. godine zivota).Nadbiskup Tokic je u njima vidio snagu koja ce u novoj crkvi efikasno vrsiti misionarku duznost.Za podgorickog paroha-zupnika postavio je slovenackog salezijanca Josipa Bakana,za dovodjenje ovog salezijanca Tokic je kasnije izajvio da je to njegov najbolji potez u njegovom sveukupnom radu.Prema Tokicevoj zamisli glavni cilj u misionarskoj djelatnosti podgoricke zupe je bilo vecinsko crnogorsko pravoslavno stanovnistvo“.
    Dakle ako procitamo ovo iz nastajanje crkve u Titogradi i njihovih dokumenat gdje ovo pise,nebi se reklo da se neke stvari slucajno desavaju i to bas ovdje gdje je postavljena ghranica izmedju Istocnog i Zapadnog rimskog cartzsva.
    http://edukat.org/wpmag/wp-content/uploads/2018/01/carstvo-640×414.jpg

  14. Ako je ovo „istoricar“ tesko istoriji. Ovoliko netacnosti u istoriji Sicilije gdje su se mijesale sve tri vjere Jevrejstvo, Hriscanstvo i Islam. Gdje su Normani dosli samo par godina poslije podjele Crkve na Katolike i Pravoslavne, gdje se (posebno u juznoj Italiji – Magna Greaccia – jos i danas govor Grcki, da ne idem dalje. Koga interesuje neka istrazi istoriju religija na Siciliji i Velikoj Grckoj. G. Rakovic je ruzno lice velikosrpstva. I istorije.

    1. Ne postoji lijepo lice velikosrpstva. Da stvari budu gore, Rakovic je pravo lice srpske istorijske nauke, koju su ruinirali, diskreditovali i obesmislili upravo ovakvi diletanti.

    2. Grčki (posebnog dijalekta) govori se zbog doseljenika koji su došli tek kasnije, u 16. i 17. veku. Sam naziv Magna Graecia ne samo latinski, već i sadrži etnonim „Grčka“ koji je osmišljen u Rimu, da bi Helene (Jeline) prikazao perifernim življem u odnosu na Zapadno carstvo. I to s Normanima i podelom hrišćanstva je malo složenije nego što vi pišete, zato se prof. Raković nije ni dotakao toga u ovom sažetom tekstu. Teško da pitanje Sicilije može da uđe u koncept „velikosrpstva“ , ali ko zna?

      1. Gospodine Dujoviću, ne sporim Vas, nego samo koristim šlagvort …
        Štvar je ne malo složenija, nego je najsloženije moguće prirode!
        Naime, svojevremeno sam imao čast i pravu sreću da upoznam prof. Pešića i da u poznim osamdesetih godinama snimim u Ahenu dokumentarni film sa njim na temu Izembekovih tablica, ustvari Veles tablica na kojima je najstariji protoslovenskim ( protosrpskim ) pismom ispisana predhrišćanskoj istorija Slovena ( Protosrba )!
        Inače, Pešić je istaknuto svjetsko ime u paleolinguustici i nesumnjivo najveći autoritet, čovjek koji je dešifrovao etrursko pismo i sistematizovao vinčansko!!!
        Ovaj uvod ima samo jednu svrhu, sa otvori, otškrine, kompleksnu temu predhrišćanskih kultura na prostoru Mediterana, koje se ni po mišljenju F. Konta, ne mogu razumjeti bez SRBA! !!
        AlI, to je naravno jedna druga priča koja trebuje vrijeme i odgovarajući senzibilitet. Još i jedno drugo znanje koje nije ono lažno iz nordijsko- germanske istorijske škole, koje je, opšte je poznato, najgrozniji “ naučni “ falsifikat u istoriji nauke!!!
        Pozdrav

          1. Hvala Vama na, kao i uvijek, pametnom i inspirativnom komentaru!
            Dragocjeni ste na ovom blogu.

          1. Da se nadovežem na komentare…

            Srbi će tek saznati koliki je značaj Vinčanskog pisma!
            Paleolingvista, Radivoj Pešić, je utvrdio vezu između vinčanskog pisma, etrurskog i drugih pisama sve do ćirilice.
            Svetislav Bilbija, čovek koji je poznavao više jezika, koristio se Pešićevom sistematizacijom vinčanskih slova i utvrdio da su drevni Etrurci (Raseni), govorili jednim od slovenskih jezika. Bilbija je preveo Zlatne tablice iz Pirga (sa natpisima na etrurskom jeziku).

  15. Boli me briga za te Milogorce i Dukljane.Neka se oni unijate koliko hoće ali osim mene i moje porodice.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *