Duh Svetosavlja jači od svega
1 min read
Sveti Sava
Piše: Blažo Zlopaša
Sjećanja iz djetinjstva i mladosti ostaju do kraja života urezana u pamćenje. Mogu biti raznolika. Radosna sjećanja vezana su za školske slave prosvetitelja Svetog Save.
Sve škole imale su svoje horove i pripremale svetosavsku himnu „Uskliknimo s ljubavlju“. Pjevala se na školskim priredbama i pred okupljenim građanima. Od svetosavskog slavlja u sjećanjima najstarijih Nikšićana svakako je najživlje sjećanje na „Svetosavski bal“. Bio je to poseban događaj za sve porodice zbog pripreme za bal. Najviše posla imali su nikšićki krojači, kako bi skrojili raskošne balske haljine, odijela i frakove po slikama iz modnih žurnala Beča ili Pariza. Valjalo je skoknuti i do Dubrovnika, Sarajeva ili Beograda da se nabavi neki od detalja garderobe: svečano odijelo, frak, košulja ili leptir mašna.
„Svetosavski bal“ prvi put je održan u Beču, prije vijek i po. Tim povodom knez Miloš Obrenović naručio je kompoziciju „Srpski kvadri od slavnog Johana Štrausa Mlađeg koja je izvedena na prvom „Svetosavskom balu u Beču 1846.
Na narednom „Svetosavskom balu“ 1847. u Beču među više od tri hiljade zvanica izdvajali su se Vuk Karadžić, Njegoš i knez Miloš. Kako navode hroničari, ljepotom se izdvajala Vukova kći Mina. Bal je otvarao domaćin, izvodeći najljepši mladi par koji bi započeo balski ples. Vukova kći Mina bila je ta koja je otvorila „Svetosavski bal“ u Beču. Svirao je Štrausov orkestar, a bal bi započinjao „kraljevskim kolom“. „Svetosavski bal“ imao je i svoj stil i nivo. Postojali su osnovni modeli ponašanja na balu na najvišem evropskom nivou. Svetosavsko slavlje i „Svetosavski bal“ prihvatili su Srbi širom svijeta.
Običaj održavanja „Svetosavskog bala“ prenesen je naprije u Srbiju i Crnu Goru, a kasnije se proširio i u Kraljevini Jugoslaviji. Održavanje bala na evropskom nivou u Srbiji i Crnoj Gori prenio je kralj Milan, a najveće zasluge ima kraljica Natalija. „Svetosavski bal 1902. godine održan je u Kraljevini Srbiji na dvoru. Centralna ličnost bio je Gavro Vuković, ministar spoljnih poslova Crne Gore. U čast crnogorskog ministra, služilo se iz skupocjenih servisa od saksonskog porcelana, a vino se točilo u čašama od češkog kristala sa kraljevskim krunama.
Prije Drugog svjetskog rata „Svetosavski bal“ održavao se i u Nikšiću po istom principu, modelu i nivou kao u Beču i na srpskom dvoru. „Svetosavski bal“ održavao se u Domu kulture koji su sagradile nikšićke zanatlije dobrovoljnim prilozima. Svetosavskog bala u Nikšiću sjeća se danas jedan od najstarijih Nikšićana primarijus dr Nikola Nico Vujović. Balu je prisustvovala nikšićka elita priča mi Nico: profesori, učitelji, doktori, oficiri, viđeni intelektualci i ugledni građani. U elitu su ubrajane i nikšićke zanatlije, svečano odjeveni kao svi učesnici. Pripadali su eliti Nikšića, ne samo što su dobrovoljnim prilozima sagradili ovaj spomenik kulture, nego su bili i nosioci kulturnih dešavanja kroz Kulturno-umjetničko društvo „Zahumlje“. U ložama su bile porodice sa najljepšim djevojkama.
„Svetosavskim balom“ rukovodio je domaćin bala, ugledni građanin u svečanom odijelu sa frakom i leptir mašnom. Domaćin bi prvi darovao popriličan dobrovoljni prilog koji se koristio u dobrotvorne svrhe. On bi otvarao „Svetosavski bal“ na isti način kako je otvaran u Beču; izveo bi iz jedne od loža najljepšu Nikšićanku i Nikšićanina, odveo ih na podijum da plesom otvore bal. Nakon toga, bal je započinjao „kraljevskim kolom kao u Beču. U manirima nijesu se razlikovali oficiri, intelektualci i nikšićke zanatlije. Za domaćina je birana ugledna ličnost grada.
Domaćin jednog bala bio je ugledni Nikšićanin Spasoje Vujović, poliglota, koji je u Argentini kumovao vjenčanju roditelja narodnog heroja Ljuba Čupića i krstio svu njegovu braću. Utemeljivač je nikšićkog i crnogorskog hotelijerstva, vlasnik jednog od prvih hotela u Crnoj Gori, hotela „Amerika“ u Nikšiću. Prvi ples započinjao bi Štrausovim valcerom orkestra u prostoru ispod bine, iste veličine kakav je danas u Narodnom pozorištu u Beogradu. Zdanje u Beču gdje održan prvi „Svetosavski bal“ i danas postoji, kao i dvor u Beogradu. U Nikšiću su tragovi svijetle tradicije izbrisani. Dom kulture u Nikšiću bio je isto što je i danas zadužbina trgovca Ilije Kolarca-„Kolarčev univerzitet, kultni centar Beograda i Srbije. Dom kulture, svetinja nikšićke i crnogorske kulture, više ne postoji. Srušila ga je jedna režimska štetočina da bi novi bogataši na tom mjestu podigli zgradu.
Duh Svetosavlja je nezaustavljiv uprkos nastojanju režima. Komunisti su to pokušali, ali to čeprkanje nije uspjelo. Najbolji primjer je Žabljak, na kojemu su, kao nigdje do tada, Moša Pijade i komunisti ubijali duh Svetosavlja. Prošlogodišnja akademija koju su priredili Žabljačani, posvećena Svetom Savi, programom i nivoom bila je i za beogradski „Centar Sava. Prigodnom besjedom slavu je uveličao i gradonačelnik, uvidjevši da treba slijediti put većine naroda.
U Nikšiću je vlast podigla na trgu spomenik kralju Nikoli Petroviću Prvom, a s njegovim djelom su u raskoraku. Knjaz Nikola napisao je 1867. pjesmu o Kosovu koja je postala svojevrsna himna srpskog naroda za oslobođenje od turskog ropstva. Kralj Nikola je pjevao o svetim Dečanima i Prizrenu: „Onamo, ‘namo za brda ona, kažu da je zeleni gaj. Pred kim se dižu Dečani sveti, Molitva u njih prisvaja raj. Onamo,’namo! da viđu Prizren, To je moje-doma ću doć! Starina mila tamo me zove…
Crnogorska vlast je pohitala da poništi mnoge amanete predaka. Priznavanje Kosova i nastojanje da vjekovne kulturne svetinje predaka preda u ruke vandala je moralno posrtanje. Sve je to zacrtano u šemi globalizma. Tražiti ono što je istina ne znači da je za vlastodršce poželjno. Umberto Eko piše: „Da nije svaka istina za svačije uši. Istina postoji, a izmišljati se može samo laž. Časni Crnogorci su govorili da je bolje biti kažnjen zbog istine, nego nagrađen zbog laži. Otuda i zapis u Pivskom manastiru uklesan u kamenu prije sedam i po vjekova: „Ako naumi istinu, budi pri konju“.
Ako zaželi istinu, budi na konju. Ako izusti istinu, ne uteče i krila da imaš! Mnogo je onih koji su zbog izgovorene istine gubili glave. Đordanu Brunu odsjekli su glavu zato što je tvrdio da je zemlja okrugla, a katolička crkva tvrdila je da je ravna ploča. Ljucsko biće treba da posjeduje vrlinu da samog sebe ne laže. Za razliku od čovjeka tu vrlinu posjeduju životinje. Znaju od koga im prijeti opasnost. Ideologija i politika nameću da sami sebe lažemo. Strast vlasti dopire do srži čovjekove biti i počinje sam sebe da laže. Onaj koji sam sebe laže, i svoju laž sluša, taj dolazi dotle da nikakve istine ni u sebi, niti oko sebe ne razlikuje, nego dolazi do nepoštovanja i sebe i drugoga. Uvoditi narod u zločinačku alijansu koja ti je ubijala nevinu djecu i zagadila zemlju, a ne pitati taj narod, laganje Je sebe i onih oko sebe.
Ali, nadanje uvijek postoji. Kad su u pitanju globalizam i geopolitika, zaključke ne treba prerano donositi. Sve je moguće. Samo pobjeda Donalda Trampa nagovještava promjenu kretnje, a još se ne zna u kom smjeru. Vjerovatno neće zadovoljiti pronatovski orijentisanu crnogorsku vlast i opozicionara, pronatovskog čelnika URA.
Duh Svetosavlja je velika istina „Uskliknimo s ljubavlju“, a duh globalizma je velika laž i prevara, provalija socijalnih nejednakosti, uništavanje nacionalne i kulturne samobitnosti naroda, programer opasnih sukoba i razornih ratova, nesklad čovjeka sa prirodom i nezadrživo razaranje svih resursa Zemlje.
Globalizacija ima autoritarni karakter i uslovljava siromaštvo velikih razmjera, a na drugoj strani sticanje ogromnog bogatstva uske grupe moćne „elite“. Jaz između bogatih i siromašnih sve više raste. Globalisti nemaju osjećaj stida. Odjek globalizma zahvatio je i malu Crnu Goru. Glavni ideolog režima javno je priznao i potpisao da je lopov i da je na čelu kriminalne grupe. Vlastodršci su u pravu što nastoje da unište duh Svetosavlja, jer je suprotan naprijed kazanom.
Svaka čast tekstopicu. Pročitao sam komentare.Ali izvesni Komlen mora da je dežni čitač tekstova od strane vladajućeg režima koji proteruje sve što je srpsko.Proteruje i Komlen tradiciju ili nije razumeo poruke izvanrednog teksta. Evo odgovor Komlenu i onom mkoji kaže da Komlen gađa pravo u metu koji je isto što i mKomlen.Evo izvoda iz Božićne poruke koja kaže :“Sin praoca Adama, Kain, prvo se odrekao Boga i Božjeg zakona, ša je onda ubio brta Avelja .Otuda svako ubistvo-bratoubistvo, od Aveljevog ubistva do masovnih bratoubilačkih pokolja, naci-fašističkih,boljševićko revolucionarnih dvadesetog veka , pa sve do ovog NOVOG GLOBALISTIČKOG ANTIBOŽNOG PORETKA NAŠIH DANA!“ Ovo je Komlene iz Božićne poruke, pa otkuda vaše čuđenje što je u tekstu „Duh svetosavlja jači od svega“ pomenut i globalizam. Komlene ne brukaj se i ne ileći kada nešto ne znaš. Znate li da duh svetosavlja i humanizma ne idu ruku pod ruku sa globalizmom. Globalizam je planetarna diktatura i u tekstu mu je baš bilo primereno mesto.
Izvanredan tekst.Poruka jasna izuzev nekom Komnenu. Komnene, Komnene mora da ste član Milovog DPS-a,
Da li ste bolji tekst na ou temu pročitali? Šta vam bi da trabuncate. Čim je Komnena pohvalio Neki Montenegrinac objasnio kakav je Komnenov vidik. Još jednom, tekst je briljantan. Bravo za tekstopica.
Bozanstven tekst. Visokointelektualan. Poruka je nastaviti časnim putem kojim su koračali naši preci. To što čini crnogorski režim daleko je od svetosavskog duha i svetosavske himne „Uskliknimo sa ljubavlju Svetitelju Savi“ Ljubav nije programu globalista dobro primećuje tekstopisac. Ko progoni prosvetitelja Savu iz školskih programa u Crnoj Gori? Jasno- iznajmljeni najam,nic
Komnene globalizacija nije ekonomija. U tekstu je to sjajno objašnjeno. Ekonomija nije menjanje identiteta jednog naroda. Ekonomija nije NATO! Ukucajte „Program Dalas“ i „Alen Dales“ pa će Komnenu biti jasno da globalizam nije ekonomija. Izgleda da Konen poruku teksta nije razumeo. Mila Đukanovića podržavaju iz“EKONOMSKIH“ razloga. Jugoslaviju razbili iz „ekonomskih“ razloga. Crnu Goru guraju u NATO iz ekonomskih razloga, jer je privreda ove države neophodna NATO alijansi. Postavili su granice u Jugoslaviji iz ekonomskih razloga. Građanski rat u Jugoslaviji izbio je iz ekonomskih razloga. E, Komnene šta ti bi da globalizam shavtiš kao humanitarni poredak!?
Odgovor Komenenu.Zar je ekonomija zločinačka NATO alijansa.Komenene to što ste dali komenar da je globalizacija ekonimijato je najobičnije benavljenje. Zar je ekonomija razaranje Jugoslavije, ubijanje dece i zagađivanje zemlje osiromašenim uranijumom za naredni milenijum. Nepostojanje granica unutar EU jeste ekonomija, a postavljanje tih granica unutar bivše Jugoslavije, po Komenu je ekonomija. Kada je bila granica sa policijom i carinicima između Crne Gore i Srbije. To je po Komnenu ekonomija. Mijenjanje običaja, nacija uništavanje kulturnog nasleđa koje EU „ne vidi“ to je po komnenu ekonomija. Menjanje identiteta jednog naroda to je po Komnenunu ekonomija.NATO je humanitarna, a ne agresivna zločinačka organizacija po Komnenu je ekonomija. Globalizam je po Komnenu ekonomija. Neka Komnen ukuca „Program po Dalasu“ i neka ukuca ALEN DALES, naučiće Komnen šta je globalizacija.
Mislim da je tekst odličan i da ga Komnen nije razumeo. Ako je globalizam po Komnenu ekonomija neka kaže koje su to vrednosti koje ima Bugarska, Rumunija, a o Hrvatskoj gde imamo očiglednu revitalizaciju ustaštva i fašizma, a te vrednosti nema Srbija ???žU tekstu je to sjajno analizirano. Dalibor
moramda zavrsim a vi resavajte pitanja savremenog covjecanstva i putujte po svijetu,ne zaboravite da ponesete cetkicu za zube i doinji ves ,savremeni covjek od toga pocinje u zivotu?
U Zakonopravilu prvi naš arhiepiskop je savremenicima i potomcima ostavio i obaveštenja o sablazni rimokatolicizma, koji je u to vreme pokušavao da na silu zauzme teritorije na kojima je živeo srbski pravoslavni narod. U svom ogledu „Sveti Sava na Žičkom saboru 1221. i latinska jeres“, koji je izašao u Vašim odabranim delima, kao i u nizu drugih istraživanja, dali ste dokaze o tome koliko je velika borba vođena za očuvanje pravoverja pred navalom imperijalnog Zapada. Kako su Srbi u srednjem veku štitili svoju veru?
– Naslov pete knjige mojih odabranih radova glasi „Bogomilskolatinska jeres, ’Crkva bosanska’ i muhamedanstvo“, Beograd, 2013, str. 314, u kojoj veći deo posvećujem odbrani pravoverja u Srbiji. Naime, kroz čitav srednji vek, a i danas, rimokatolici u pravoslavnim Srbima, i ne samo u njima, vide šizmatike koje hoće da vrate u „pravu vjeru“. U takvom nastojanju mnogo puta su pribegavali i najsvirepijim zverstvima. Danas – ako iza sebe ostavimo Jasenovac, Jadovno, Prebilovce, Glinu i druga mesta, pa i „Oluju“, u poslednjem ratu Hrvata protiv pravoslavnog srpskog življa – nije im potrebno da posežu za onim fizičkim nasiljem, koje je vekovima trajalo, jer primenjuju metode prefinjene diplomatije. Naruku im ide i to što na Bogoslovskom fakultetu i u vrhovima Srpske pravoslavne crkve imaju mnoge saradnike koji po Srbiji i van nje trube o nekakvom „premošćavanju razlika“, o teologiji „dvaju plućnih krila“, o „ekumenizmu“, o izopačenom duhu Milanskog edikta, itd.
Zbog takvih saradnika važno je podsetiti javnost kako su se Srbi, gorostasi u veri, znalački postavljali i sa velikom revnošću uspešno suzbijali rimokatoličke misionare. Naime, postavljali su svojevrsne brane naspram prodora te tuđe iskvarene vere. Ne upadom na tuđu teritoriju, kako oni to odvajkada čine, nego sa svog praga. Najranija i najpresudnija brana bili su Stefan Nemanja, potonji Sveti Simeon Mirotočivi, i njegov sin, prvi arhiepiskop srpski – Sveti Sava. Pošto su Nemanju obavestili – prvo jedna devojka, kad se požalila na veru ljudi u kući za koju beše isprošena, gde je videla i kumire (kipove), zatim jedan vojnik kad je uočio kako se u Otačastvu poput kukolja brzo širi neka nova tuđa vera – sazvao je Sabor na kojem je osuđena ta nova vera, a pravoverje učvršćeno i potvrđeno. Arhiepiskop Sava na Žičkokm saboru 1221. godine drži „Besedu o pravoj veri“, i vraća zabludele koji su poput Latina čitali Simvol vere sa dodatkom filioque. A da je reč zaista o Latinima rikmokatolicima kao jereticima, to izričito svedoči Teodosije, mlađi životopisac Svetoga Save.
Pošto rimokatolički misionari ni posle takvih osuda nisu prestajali da po Srbiji preveravaju pravoslavni živalj, podižu se nove brane oličene u spisima kojima se razobličava latinska jeres. Najistaknutiji i najuspešniji u tome su Nikodim Himnograf, Vladislav Gramatik, Konstantin Filosof Kostenečki, sa spisima u kojima se do tančina razobličava rimokatolička vera kao duhoboračka, babunska ili bogomilska dualistička. A o tome da su babuni, u stvari, bogomili, svedoči jedna glosa u Zakonopravilu Svetoga Save, o čemu sam potanko pisao u svojim radovima
……………………………………………………………………………………….
Dr Miodrag M. Petrović: Enciklopedija o Sv. Savi
Kakav je odnos današnjih Srba prema Zakonopravilu Svetoga Save?
– ZakonopraviloSvetoga Save, dakle, čini temelje uređenja Srbije u svakom pogledu. Dušanov zakonik(1349. i 1354.) je jedna sveščica naspram Zakonopravila. Zato za rešavanje određenih pitanja upućuje da se sudi „po zakonu otaca“, tj. po Zakonopravilu. Uređenje,ugled i celovitost države, a posebno Srpske pravoslavne crkve, danas bi izgledali mnogo bolji kada bi se pridavao značaj onoj poruci u Zakonopravilu o tome da onaj ko „pronikne u dubinu ovih bogonadahnutih knjiga kao u ogledalu videće i sebe kakav je, i kakav treba da bude, i druge će poznati i naučiti“.
Kolika se nebriga i neozbiljnost uočava kad se radi o Zakonopravilu, vidi se po tome što se ono ne izučava na našim pravnim fakultetima, i što ga ni pod kojom odrednicom nema u obimnoj „Pravnoj enciklopediji“, štampanoj u Beogradu 1985. godine. Ali zato u njoj ima podataka o šerijatskom pravu (tj. islamskom), o Kanonskom zborniku rimokatoličke crkve, itd. Tužno je to što se u građanskom pravu upotrebljavaju strane reči, kao na primer miraz (turski) i prćija (grčki), umesto prave domaće reči u Zakonopravilu – veno, od čega je nastalo, kao oblik i određenje, venovno pravo (kao kad se kaže bračno pravo i sl.) jer, s obzirom na pravila o tvorbi reči, rogobatno zvuči kad bi se reklo – mirasko ili prćijsko pravo.
Vaše životno delo je rad na izdavanju i prevođenju Zakonopravila Svetoga Save. Koliki je značaj Sveti Sava pridavao Zakonopravilu, vidi se iz njegovog pogovora: „Pojaviše se na svetlost slovenskog jezika ove bogonadahnute knjige zvane Nomokanon, jer pre toga behu pomračene oblakom mudrosti grčkog jezika; sada pak zablistaše, to jest protumačene su i blagodaću Božjom jasno sijaju, odganjajući tamu neznanja i sve prosvećujući svetlošću razuma, i od greha izbavljajući“. Svoj rad na Zakonopravilu započeli ste veoma davno. A godine 1991. objavili ste fototipiju najstarijeg prepisa Zakonopravila, onog ilovičkog, iz 1262. Recite nam nešto o svom radu na fototipiji Ilovičkog prepisa.
– Nekoliko razloga me je pokrenulo da 1991. priredim fototipsko izdanje ilovičkog prepisa Zakonopravila Svetog Save iz 1262. godine. Neophodno je bilo da to najveće i najznačajnije njegovo delo postane dostupno svim proučavaocima koje ono zanima: istoričarima, teolozima, pravnicima, filolozima, i dr. Rukovodio sam se važnim načelom u nauci, kad se radi o starim pisanim spomenicima: „Prvo izdati, pa proučiti“. Tek posle temeljnog i opsežnog proučavanja može da se govori o pripremi i štampanju zvanog kritičkog izdanja, za šta su potrebna znanja iz filologije, paleografije, istorije Crkve, prava, grčkog jezika kao izvornog za sastavljanje Zakonopravila na srpskoslovenskom jeziku, i druga znanja, da bi se dobio dobar prevod na savremeni srpski jezik i pravilna tumačenja. U tom smislu je naš poznati naučnik Nikola Radojčić davno napisao da bi najveća šteta bila ako bi se Savino delo nedostojno izdalo.
Šta nam možete reći o srednjovekovnoj Srbiji uređenoj na osnovama Zakonopravila Svetoga Save?
– ZakonopraviloSvetoga Save je svojevrsni ustav za uređenje sveukupnog crkvenograđanskog i državnog života u Srbiji. Bez njega je nepojmljivo osnivanje autokefalne srpske crkve i utemeljenje državne ideologije. Iz njega zaključujemo da je zdrava porodica preduslov za jaku državu. O čoveku se vodi briga od njegovog začeća, pa i posle smrti, kad je reč, na primer, o tome šta se čini za dušu pokojnika; koje je to vreme kad zajmodavac ne može da tuži dužnika koji ima smrtni slučaj u porodici; posle koliko vremena udovica sme da se preuda, itd. Zato obično kažem da je Zakonopravilo ne samo najveća zakonska knjiga u Srba, nego je svojevrsno jevanđelje i prava srednjovekovna legitimacija srpska.
Sveti Sava u ZakonopraviluSrbe naziva „svojima“ jer su svi jednoga roda i, kao takvi, razlikuju se po osobenostima od drugih naroda. Upravo u tom smislu istaknuto je u pogovoru da „ko ne zna ove knjige ni samog sebe ne zna ko je“. Pod množinom „knjige“ podrazumeva se zbir više od sto vizantijskih nomokanonskih spisa koje je Sava odabrao i nazvao „bogonadahnutim knjigama“. On ne samo da je odabrao te knjige, nego ih je i savršeno preveo na razumljiv jezik, tako da one u očima Srba više nisu pokrivene „oblakom mudrosti grčkog jezika“. Taj njegov prevod nije bio običan, mehanički, nego je bio složen stvaralački posao finog tkanja. Raspoređenost građe i kombinovano korišćenje različitih nomokanonskih tekstova čine Zakonopravilosvojevrsnim nomokanonskim zbornikom sa kojim nijedan grčki nomokanonski zbornik nije istovetan.
Antiglobalizam je kada Zećani traže da se zabrani uvoz makedonskog paradajza po 80 centi dok oni ne prodaju njihov po 2 eura za kilo. I usput te otruju, ne možeš zaustaviti proliv po dva dana.
Čovjek što više vidi, više zna. “Ljudi putuju na ništa ne vide“, biće da najviše znaju oni koji niđe ne idu i kojima popovi otvaraju vidike i horizonte? Daj, ne sprdaj se. Komlen
s oprostenjem tebi nesto ruzno izlaz iz usta,ali ne ocekuj da ti ih drugi ocisti.
Njemci su imali plan po zapisu jednog bivseg generala da migracije usmjere tako sto bi nedostatak radne snage nadomjestili iz ovih nasih prostora,zato su i odobravali azli da bi ih nakon odredjenog perioda uposlili ,sto se pocelo donekle i ostvarivati,medjutim desi se odjedno mars iz Turske i stvari se preko noci izvrnuse ,svi su skinuti sa azila i varaceni kucama,bilo ih je i iz Crne Gore sa sjevera narocito.
Postavlja se pitanje zasto se odustalo od toga plana,ili je neko uvido pogesku pa se odlucilo za drugu varijantu,da li je ona bolja ili gora to je sada tesko reci,ali se prekinu plan Njemaca,nije bio los.
Kao su se migracije odigravale i u doba Svetoga Save mozemo to lako dokazati,Sasi su radili u rudnicima Novom Brdu ,bilo ih je i u vojsci,zanci dolazili su kod nas da rade,jer su tada popovi otvarali vidke,od kada su drugovi i globalisti otvorili nekima nove vdike ovdje tece med i miljeko po ulicam,ubijaju se svi koji ne pripadaju tom globalnom kretenizmu u Crnoj Gori zavn Montemngrinstvo
Krmcija Svetoga Save je odavno neka pitanja rijesila i ostavila kao se ona mogu i trebaju resavati,narocito socijalna,zdrastvena zastita,a „blagostanje“ koje kod nas vlada vidi se na svakom koraku,narocito u bolnicama i ustanovama koje su zaduzene za zdarvlje gradjan,sve je to savremnei Montenegrin po uzoru na „Zapad“ uradio,a nije da nije imao vremena cetvrt vijeka vladaju ,za sve sto im je problem u tim poslovima proglasie krvca Svetoga Savu,a velicaju soptsveni globalizam odnosece sve izav granica ove drzave,kao globalnu placku ,da bi isto pokradeno ponovo unosili i predstavljali kao svjetska ulaganja,to je ta nova vjera i nacija,drvo bez korijena.
Mi se drzimo ove knjige,jete da je po nekima „zastarela“,medjutim dokel neki Srbin ne napse bolju ona ostaje na prestolu,svi oni koji se ovaga ne drze ,podrzavju savremena kretanja neka procitaju jednu drugu knjigu koja dosta slikovito govri o ovim nasim „ljudima“ koji otkrivaju svoje pretke i svoju kulturu u davdestet prvom vijeku ,a kudu ces bolje knjige od ove:“Ljubavnik Duklje“
Čovjek je napisao tekst o svetosavkim balovima, o tome da su se organizovali i u Nikšiću i sl. A onda na kraju par rečenica protiv Nato i zadnja tri pasusa protiv globalizma. Globalizam je prvenstveno ekonomska tema, šta će u tekstu o svetosavskim balovima ostaje nejasno. Antiglobalizam je kada Zećani traže da se zabrani uvoz makedonskog paradajza po 80 centi dok oni ne prodaju njihov po 2 eura za kilo. I usput te otruju, ne možeš zaustaviti proliv po dva dana.
Čovjek što više vidi, više zna. “Ljudi putuju na ništa ne vide“, biće da najviše znaju oni koji niđe ne idu i kojima popovi otvaraju vidike i horizonte? Daj, ne sprdaj se.
Odlican komentar Komlene! Pravo u centar!!! a ovi neka dalje vjeruju u svetosavske bajke ili gospodare prstenova…..
Sve je stvar ličnog izbora. Bitno je da se ima i može, a ima se više nego ikada.
nama je sve dostupno i pristupačno kao nikada do sada. Mladi ljudi izreda kupuju stanove što nije bilo nikada do sada u CG. Stan napune namještajem i bijelom tehnikom da se ne namršte, kupe tv i računar i sve što im treba za život.
Putovanja nikada nijesu bila tako jeftina i dostupna svima, iz Dubrovnika odeš do Barselone za 25-60 eura.
Kad se vi ne biste bavili globalizmom, koliko biste bili pametniji.
sve je ovo napisao Komlen
i jos ovo
A možeš kao moj drug Nikola da sjediš kući a pare koje imaš daješ popovima.
Odgovori
koja je ovdje dodirna tcka sa gore pomenutom temom,mozda globalizam ako se pokusa izjednaciti pojam te rijeci sa VASELJENOM mada niukom sucaju ne moze,jer pojam te rijeci se odnosi na vjeru i okvire te vjere.
Pravoslavje i kod nas jos poznato Svetosavlje je nastalo u danasnjoj Palestini,sirilo se od Egpita gdje su poznati prvi kaludjeri u istoriji Crkve preko Sirije Grcke Jadranskom obalom pa sve do Rima
Putuju Srbi ,putuju i drugi ,neka putuju dobro je to,nazalost malo ih se vrca svome domu i zavicaju
iako se lako stice imetak i stanovi po nekima,nije da ih nema.Putovao je i Sveti Sava ostvivsi i TRON i sve drugo,trazio je citav zivot spas i utjehu svome rodu i narodu,mozda sada nije zadovoljan sto njegovi potmci rade ,ali se ipak Njegov trud vid,iako se pokusva udarit neka Eu registracija na njegovu i Crkvu i narod,to rade oni koji vjeruju u Boga poput onih koji govorahu „Gagarin je bio u svemir i nije vidio Boga“
Neka rade mi se i za njih molimo
Pokazujući blagost prema slabosti onih koji tek počinju da se zanimaju Isusovom molitvom, sveti oci dozvoljavaju početnicima da nekad govore: Gospode Isuse Hriste, pomiluj me grešnog, a nekad: Sine Božiji, pomiluj me grešnog. Uostalom, ovo je samo dopuštenje i znak milosti, a nikako ne naredba ili uredba koju treba neizostavno ispunjavati. Mnogo je bolje da izgovaramo uvek jednoobraznu, celovitu, nepromenjenu molitvu, jer tada promene i vođenje računa o promenama neće zauzimati um i odvlačiti njegovu pažnju. Čak ni onaj koji radi sopstvene slabosti ima potrebu za promenom ne sme to često da dopusti sebi. Na primer: do ručka može da se moli rečima: Gospode Isuse Hriste, pomiluj me grešnog, a posle ručka rečima: Sine Božiji, pomiluj me grešnog. Prepodobni Grigorije Sinait zabranjuje čestu promenu, i zato govori: „Ne može da pusti korenje drveće koje se često presađuje.“[6]
ne moze da pusti korijene drvece koje se cesto presadjue,smokva daje ploda a nema cvijeta,putuju ljudi a nista ne vide!
Kad se vi ne biste bavili globalizmom, koliko biste bili pametniji. Nije bilo davno kad su ljudi uzimali kredit da kupe televizor, danas uzmu kredit da kupe stan. Globalizam je milijardu ljudi u Kini podigao iz siromaštva, za njima ide milijarda ljudi iz Indije, milionima u nesrećnom Bangladešu se popravlja život. Jedini gubitnici su Trampovi bijeli, lijeni i neškolovani amerikanci. Bili bi tu i crnogorci da nam bog nije dao mogućnost za turizam.
I nama je sve dostupno i pristupačno kao nikada do sada. Mladi ljudi izreda kupuju stanove što nije bilo nikada do sada u CG. Stan napune namještajem i bijelom tehnikom da se ne namršte, kupe tv i računar i sve što im treba za život. Putovanja nikada nijesu bila tako jeftina i dostupna svima, iz Dubrovnika odeš do Barselone za 25-60 eura.
A možeš kao moj drug Nikola da sjediš kući a pare koje imaš daješ popovima. Sve je stvar ličnog izbora. Bitno je da se ima i može, a ima se više nego ikada.
http://www.rastko.rs/rastko-bo/duhovnost/vkostic-nevjesta_jadrana_l.html
Vasko Kostić
Svetosavska ozarenost nevjeste Jadrana
(Kult Svetog Save u Boki)
U selu Luštici narod pripovijeda, da je sv. Sava osvetio njihovu sta-
rinsku crkvu sv. Nikole kao i starinsku crkvu sv. Sergija i Vakha n Podima.
Na području Arhijerejskog namjesništva bokokotorskog ima sedam crka-
va, posvećenih sv. Savi, što je, po svoj prilici u našem narodu najveći broj
crkava na tolikoj teritoriji, koje su posvećene ovom narodnom Svetitelju. Naj-
starija je od njih crkvica sv. Save u Savini, po kojoj je dobio ime manastir Sa-
vina, a za koju narodno predanje kaže, da je osvetio lično sv. Sava.
Iz prednjeg se vidi, da je uspomena na sv. Savu u našoj čarobnoj Boki
živa koliko u ijednom drugom našem kraju, koji se ponosi narodnom svetosav-
skom tradicijom
Za ratovanja Balše III Stratimirovića s Mlečićima god. 1405, kada mle-
tačko brodovlje ugrožavaše kotorski zaljev, ne mogaše mitropolit dalje osta-
nuti na Prevlaci, te je vrlo vjerovatno, da je u to vrijeme stolica Zetske mi-
tropolije bila prenesena u manastir sv. Bogorodice u Šestanskoj Krajini. Ve-
ličanstveni prevlački manastir bio je nekoliko godina kasnije razoren.
Kada se je g. 1481 povratio u otadžbinu iz Italije zetski gospodar Ivan
Crnojević, sagradio je na Cetinju manastir Rođenja sv. Bogorodice i u ovaj ma-
nastir g. 1485 premjestio iz Krajine stolicu slavne Zetske mitropolije, gdje
se i danas nalazi.
Ruševine prevlačkog manastira opisao je podrobno pok. M. Crnogorče-
vić u „Starinaru” g. 1893, a nedavno ih je posjetio i snimio poznati beograd-
ski arhitekt g. Đurđe Bošković. On je među zidinama Nemanjićskog manastira
otkrio temelje male crkve ranijeg manastira.
G. Dimitrije Vitković u „Glasniku Istoriskog društva u Novom Sadu”
knjiga VII u raspravi: „Šta je nekad bila Vretanija”, po kojoj su marčanske
vladike nosile naziv „vrjetanski”, dolazi do zaključka, da je Vrjetanija bila
naše jugozapadno Primorje i da su se naši krajišnici držali imena Vrjeta-
nije, da se ne odvoje od svoje starine. Po Vitkoviću je ta starina manastir sv.
Arhanđela na Prevlaci, dakle u Vrjetaniji ili Primorju gdje je bilo sjedište
episkopa zetskoga. Prema tome manastir Marča bi bio posvećen sv. Arhanđeli-
ma, da narod potsjeća na negdašnji glasoviti svetosavski manastir na Prevla-
ci, gdje su dugo vremena stanovali Zetski episkopi i mitropoliti.
U čuvenom manastiru Savini kraj Hercegnovoga čuva se velikim pijete-
tom znameniti krst s natpisom, u kojemu se kaže, da je to krst sv. Save. O ovome
su krstu pisali mnogi naši i strani naučnici.
Nedaleko od manastira Banje, poviše grada Perasta, na jednom velikom
kršu, od kuda izvire voda, vidi se kao ruka pritisnuta u kamenu. Narod vjeru-
je, da je to otisak ruke sv. Save, koji da je izveo živu vodu, što tu izvire – Ne-
što slično se pripovijeda i u Orahovcu.
Na putu između Grahova i Krivošija u kamenu se vidi kao neka ljudska
stopa, a narod vjeruje, da je tu ostala utisnuta stopa sv. Save, koji da je tuda če-
sto prolazio.
Postanak imena polja Dvrsno u Krivošijama, pripisuje se također sv.
Savi. Pripovijeda se, da je sv. Savi, kada je tuda prolazio, od jednoga mješta-
nina nanesena velika uvreda i nepravda, te je on stoga prokleo to mjesto, koje je
bilo „mrsno”, t. j. ravno i plodno, da se u buduće bude nazivati „Dvrsno”, biva
kamenito. Kada je svetac ove riječi izgovorio, cijelo mjesto, da je prekrila ve-
lika naslaga kamena i tako postalo kamenito i neplodno.
U Opštini grbaljskoj postoji predanje, da je sv. Sava na svom putovanju
u Svetu Zemlju, dolazio u Grbalj i da se iz današnjeg Bigova lađom otisnuo na
more. Iz istorije se pak zna da je sv. Sava iz Budve krenuo lađom put svetih
mjesta.
Ali je i u Budvi živa tradicija o sv. Savi. Tako se u Budvi pripovije-
da, da se je jednom sv. Sava vozio barkom u blizini grada. More je bilo vrlo uz-
burkano, te s toga lađa nije mogla naprijed. Svetac se na to baci preko valova
jednim malim kamenom, koji dopre do ostrvca sv. Nikole, a kuda kamen preleti,
pojavi se iz mora kameni put, koplje visočiji od morske površine i to prav
kao da ga je ko gradio uz uže (tunju). Sv. Sava pođe tim putem, a kad stiže na
ostrvo, da ne bi kogod za njim došao, pruži svoj štap povrh vode, a put se
ulekne tri noge ispod vode, te se i danas zbog toga ta pličina naziva „Tunjom”.
ISTORIJA I TRADICIJA O SV. SAVI U BOKI KOTORSKOJ*
Najvažniji primorski grad u državi Nemanjića bio je Kotor u dana-
šnjoj Boki. Ovaj je grad veliki župan Stefan Nemanja osvojio nakon duljeg op-
sijedanja negdje g. 1185 te ga utvrdio i sagradio u njemu dvor. Od toga vremena,
pa sve do g. 1370 ostade Kotor, a s njim i skoro cijela teritorija današnje Bo-
ke, u državi Ne manjića. Ovo je vrijeme, prema onome, što znamo iz istorije i
iz raznih preostalih spomenika iz onoga doba, bilo za cijelu Boku zlatno do-
ba. To nam potvrđuje još i obilata narodna tradicija, koja spominje skoro sve
vladare Nemanjiće, a naročito pak Nemanjina najmlađeg sina sv. Savu.
Kako je poznato, kada je g. 1219 srpska crkva postala samostalnom, sv.
Sava je osnovao između ostalih novih episkopija u srpskoj državi i episkopi-
ju za Zetu. Katedre episkopa bile su, po ondašnjem običaju, pri manastirima.
Tako se je stolica zetskog episkopa nalazila „v dioklitijskom Pomorju v hra-
mje arhistratiga Mihaila”.
Po mišljenju najpriznatijih naših istoričara, potpuno je utvrđeno, da
je episkopska stolica za Zetu bila u manastiru sv. Arh. Mihaila na Prevlaci
u današnjoj Boki Kotorskoj.
Ovaj veličanstveni manastir sa crkvom sa tri apside bio je ograđen u
doba Stefana Prvovjenčanog na Prevlaci na temeljima starog, porušenog,
istoimenog manastira. Ovaj se novi manastir i episkopi, koji su tu stanovali,
vrlo često spominje u listinama XIII, XIV i HV vijeka, a naročito ima o njemu
dosta podataka u starom dragocjenom arhivu Okružnog suda u Kotoru.
Kada je g. 1346 srpska Arhiepiskopija bila proglašena Patrijaršijom,
zetska Episkopija postade Mitropolijom, te se u dubrovačkim knjigama češće
spominje između g. 1362 i 1382 „mitropolit sv. Mihaila” na Prevlaci
http://www.rastko.rs/cms/files/books/48491b2296bca
Gojko brate u današnji Dan piše kako su tebe hapsili i da si morao u urgentni.
Sveti Sava, kao prosvetitelj nema mjesta među Montenegrinima. Ali, ove godine u pojedinim školama u Crnoj Gori se proslavljala “Noć vještica“. Montenegrinski sistem vrijednosti!
AMIN