Državni udar: Lice zla

To su braćo zli zemani bili
Kad istina prkosaše sili
Na Hristosa kad udari Juda
Kad iz niskih strasti i pobuda
Mnogi dušu prodade Satani
To su bila vremena pogani
Ulizica i ljudskih poltrona
Što staviše obraz ispod đona
I čineći raznorazne spletke
Obrukaše svoje slavne pretke
To je bilo doba zla i krađe
Kada srpske potonuše lađe
Kad hiljade crnogorskih Srba
Osta bez svog pisma i bez grba
I kad oni što sjede na vlasti
Prokockaše zadnje zrno časti
I protivno zakonu i pravu
Priznadoše kosovsku državu
I pljunuše istoriju našu
U to doba ubili su Sašu
U to doba režimska je puška
Usmrtila Jovanović Duška
Te rod srpski još u suze ječi
Pade Duško zbog jake riječi
To je bilo vr’jeme sumanuto
Kad je mudri pred nemudrim ćuto
Kad se umni sklanjao budali
Kad nestaše u prah ideali
Na Njegoša kad staše da hule
Sledbenici Drljević Sekule
Kad se obraz branio i vjera
Od Čirgića i od Rastodera
Što iz mržnje i iz obijesti
Postadoše pisci povijesti
I lažnoga pisma i jezika
Te se u grob prevrće Vladika
A meni je braćo puno žao
Bog sa neba što mi nije dao
Um velikog Radulović Sule
Da opišem njine duše trule
Ne bi pero velikog Orvela
Njina sramna opisalo djela
Srbomrzje, torture i pljačke
A ne moje ručice nejačke
Ne bi mogli Andrić i Crnjanski
Opisati taj vakat poganski
Kad je vjera stradala Hristova
Na hiljadu kucanih listova
U to doba bezumno i kleto
Sijala se ljudskost kroz rešeto
Kroz sitno se istorijsko sito
Od kukolja odvajalo žito
Mnogi častan čovjek u tom trenu
Ka vjeri se otaca okrenu
I prkosno pred silama mraka
Poštjući zavjete predaka
S Vučjeg Dola , s Mojkovca i Čegra
Usta protiv kletog Montenegra
I ljudskom se suprostavi škartu
Braneć’ srcem drevnu Srpsku Spartu

II

Tih godina u Crnoj je Gori
Narod srpski mor’o da se bori
Protiv mržnjom opitih Sotona
Protiv Blera i protiv Klintona
Borila se hrabra srpska duša
Protiv Stipa , Angele i Buša
I na našu žalost i na tugu
Protiv njinih crnogorskih slugu
U to doba mnoge su fukare
Otečestvo prodale za pare
Rad koristi i radi novaca
Pljunuli su na groblja otaca
Na krst časni i sveta ocila
Po naredbi zapadnijeh sila
Al’ u inat njinih sramnih djela
Vozdiže se srpstvo iz pepela
I u snažnom slobodarskom mahu
Htjede kopljem probosti aždahu
Al’ zla kada viđe kamarila
Da je narod usto protiv Mila
Rad pravice i rad hljeba kore
I vlast da će propast na izbore
Da im crni može doći petak
I da mogu izgubit imetak
Bez ikakvih moralnih dilema
Poče lažni udar da priprema
Jesen bješe nastupila pozna
U akciju kada stupi Ozna
Svi smo bili svjedoci te drame
Kad stadoše pred izbore same
Hapsit’ đake , hapsit’ stare bake
I ugledne narodne prvake
Bez milosti i ljudskog sevapa
Kano nekada što je Jovo Kapa
Ne mareći za pravdu nebesku
To radio nije Čaušesku
Tajna služba od Hodže Fadila
Nije takva nedjela radila
Nad strahotom ovog scenarija
Kapu bi im skinuo Berija
Sigurimi , Štazi i Gestapo
U čije je ruke mnogi skapo
Tih je dana Katnić Milivoje
Obrukao dične pretke svoje
I rad spasa broda koji tone
Svrstao se na stranu Sotone
Tu na uštrb ustava i prava
Utamniči Dikić Bratislava
Sindžirima čeličnijem veza
Ruke ovog srpskoga viteza
Toga jutra neđe pri uranku
I Milić su uhapsili Branku
U čudu se nađe stara baka
Pred bezumljem ovijeh ludaka
U zlu svome i u svom beznađu
Lisice su stavili i Čađu
I još dvades nevinijeh ljudi
Pohapsiše u taj zeman ludi
Tada viknu Katnić Milivoje
“ Crnogorci ‘vako stvari stoje
Istina se polagano brusi
Crnu Goru napali su Rusi
Mi smo luča mira na planeti
Pa zbog toga Putin nam se sveti
Al’ kunem se sve ću ruske žbire
U gvozdene okovat sindžire
Svakog ko je protivu režima
I ko posla sa Rusima ima
Kom je Moskva od Cetinja draža
Put Spuža će sprovest’moja straža
Već sam hladnu spremio ‘apsanu
Ruskom sluzi Knežević Milanu
Suze bola mnogi će da liju

Uhapsiću Mandića Andriju
Što je vjeran Dušanovoj kruni
I što Srbe protiv vlasti buni
Poželjeće sunčevijeh zraka
Ta dva srpska narodna prvaka
Za milost će svaki da me moli
Sitan će im biti Otok Goli
Uz pomoć ću Čađenović Saše
Sve njihove pohapsit’ pristaše
Udariću torturu i stravu
Na svakoga ko ruši državu
I namjere ko god takve skriva
Montenegro Eviva , Eviva „

III

Tužno roblje robuje u Spužu
Oj nevjesto ne nadaj se mužu
Mila sejo ne nadaj se bratu
Ak’ u spuškom leži kazamatu
Braća Srbi kano ljute zmije
Tužno pište u spuške ćelije
Tu ležaše u kraljevstvu mraka
Jedan vitez bolestan od raka
Tu čovjeka namučiše prava
Generala Dikić Bratislava
U samici bez sunčevog zraka
Držali su srpskoga junaka
K’o u doba srednjega vijeka
Bez bolničke njege i lijeka
Tu su gorskom prijetili lavu
Da ne može spasit rusu glavu
I živ izać’ kroz spušku kapiju
Dok ne izda Mandića Andriju
Al’ General kukavica nije
Nego vitez što se smrti smije
I predstavnik ratničke elite
Kog’ vijenci lovorovi kite
Pa ne htjede dušu prodat’ vragu
I baciti na Andriju ljagu
Nego vjeran svom osta moralu
Hvala zbog tog srpskom generalu
Tu je Katnić bez imalo stida
U četiri zatvorio zida
U kraljevstvo patnje i sivila
I našega brata Mihailo
Zbog prokletog Sinđe i zbog Paja
Utamniči ovog gorskog zmaja
U toj hladnoj i mračnoj apsani
Tužnom roblju sporo teku dani
Kano guja Branka pišti stara
Pod torturom režimskih fukara
Noćnu tamu jecaji joj kroje
Ali duše nema Milivoje
No optuži ovu staru baku
Da je došla s praćkom u ruksaku
Da se hrabro do samoga kraja
Bori protiv crnogorskog SAJ- a
Pišti Branka a Katnić likuje
I Suzanu vako dovikuje
Oj Suzana moja mila sele
Donosim ti vijesti vesele
Čas je doš’o da pravdamo plate
I punimo robljem kazamate
Ne plaši se Boga sa nebesa
Mi smo sele vojska depe – esa
Zemlja ova biće im tijesna
Sa nama je Medenica Vesna
I svi drugi suci i kadije
Po nesreći Mandića Andrije
Čas je došo da se zamka splete
Kneževiću Milanu iz Zete
Što zaprška u svaku je čorbu
Al’ ovu je izgubio borbu
Na kraj ovog epskog obračuna
U tamnicu poslaću Pipuna
Pa nek u Spuž đe promaja šumi
Kliče ruskoj državi i Dumi
Zato sele čim dođe proljeće
Počni kupit’ sudijsko vijeće
Da im ljutu zasolimo ranu
Da zapamte Mugošu Suzanu
A Suzana kad svog začu braca
Prisjeti se primljenih novaca
Pa zaklikta kano lastavica
Da dolete Vesna i Dragica
Pa zajedno da sude u trojci
Ruskoj Dumi i srpskoj trobojci
Te tri žene pameti duboke
Saslušaše pažljivo svjedoke
I gomilu skupiše dokaza
Od ovijeh moralnih nakaza
Od ljudskijeh ološi i blesa
Napraviše svjedoke procesa
Narod gleda i samo se smije
Moj Katniću bolje da te nije
To sud nije nego karafeka
K’o iz doba Krcuna i Peka
Kao onaj što suđaše Draži
Đe istina i pravda ne važi
Od tih ljudskih i pravničkih nula
Radov bi se zastidio Sula
Tu Knežević vitez srpske Zete
Sebi vječne oreole splete
I prkoseć’ lažima i zlobi
Milivoja porazi i zdrobi
Viri Katnić k’o zec iza žbuna
Strah ga bješe pogledat “ Pipuna “
Tu ga Milan sasječe k’o mačem
Od smijeha i dan danas plačem
Tu đe ljudske sudbine se kroje
S Katnićem se sudari Miroje
Pokaza mu kako se barata
Vještinama pravničkog zanata
I ostali bjehu advokati
Isto kano zmajevi krilati
Al’ džaba im umjeće i znanje
I riječi oštre poput blanje
Džaba hrpa validnih dokaza
Sudu koji nema svog obraza
No poštene osudiše ljude
Na osnovu priča jedne lude
Ubojice sa crvene liste
Što u glavi nema dvije čiste
Prokletoga Sinđelića Saše
To kap bješe što sve preli čaše
Zar sudija koji prima platu
Po nečijem da sudi diktatu
I po onom što je neko slag’a
Pravda mora tri put da se vaga
Zar na osnov izmišljene priče
Da nevine ljude utamniče
Iza teških zatvorskijeh dveri
To nijesu radili ni Kmeri
U zemanu kletog Pola Pota
To bi bilo i za njih sramota
I u doba kletoga Josipa
Držalo se do nekih principa
I magarac koji pase travu
Zna da mora da sudi po pravu

A ne kako kažu mu na vrhu
Jer tad zakon gubi svaku svrhu
Zato moram kano patriota
Javno reći ovo je sramota
I zvikat’ to što mogu jače
Zbog Suzane danas pravda plače
Tog su dana na dugu robiju
Osudili Mandića Andriju
Srpskog vođu i srpskog tribuna
Na osnovu izjava špijuna
Spuški zatvor i hladna apsana
Na Knežević čekaju Milana
Na Milana i na Mihaila
Milu braću nagorkinja vila
Trebala je gromka spuška truba
Đorđevića budit Srboljuba
I Dragana i Hristić Kristinu
Suzanina milost ne razminu
Bratislava i Branku i Čađa
U to doba tuge i beznađa
Ljudi duše bijedne i prazne
Na visoke osudiše kazne
Al Bog dade te drugo vijeće
Ove ljudske spriječi nesreće
Al’ vjerujte toga ne bilo
Da izbore ne izgubi Milo
No Bog dade zamah srpskoj snazi
Rod Nemanjin Sotonu porazi
Pa u vaktu što se pred nas pruža
Tijesne će bit’ ćelije Spuža
Drugi ljudi sad zakone kroje
Spuž te čeka Katnić Milivoje.

Slavko Perošević