Dronovi za Ukrajinu: Crna Gora postaje zapadna fabrika oružja!?

Iza birokratskog i naizgled bezazlenog naziva „Pismo o namjeri za investiranje u proizvodnju bespilotnih vazduhoplovnih sistema“, koji se našao pred Vladom Crne Gore 29. maja, krije se mnogo više od puke ekonomske inicijative. Radi se, zapravo, o prvoj zvaničnoj namjeri države da započne proizvodnju dronova za ratne svrhe i to – za izvoz u zonu sukoba u Ukrajini.

Prema dokumentu koji je dostupan na sajtu Vlade Crne Gore, namjera je da se u saradnji sa američkom firmom By Light Professional IT Services LLC  započne proizvodnja, testiranje i naoružavanje bespilotnih letjelica na teritoriji Crne Gore. Dodatno, predviđeno je i razvijanje kapaciteta za rukovanje „opasnim materijama“ na Aerodromu Podgorica.

Potpisnici pisma trebalo bi da budu ministar ekonomskog razvoja i potpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj u ime Crne Gore, te Robert Donahju u ime američke kompanije. Uz potpis, dolazi i američka podrška u iznosu od 15 miliona dolara kroz program Foreign Military Financing – klasičan mehanizam geopolitičkog uvezivanja malih zemalja u vojno-industrijske mreže NATO pakta.

Prvi korak: dronovi – donacija Ukrajini

Kako stoji u dokumentu, prva serija dronova koja bude izašla sa proizvodne trake biće direktno poslata kao „donacija“ Ukrajini. Poruka je jasna – Crna Gora stupa u red aktivnih učesnika u ratu u Ukrajini, i to ne više samo politički ili simbolično – već konkretno, materijalno i tehnološki.

Ne treba smetnuti s uma ni to da će u projekat biti uključeni domaći dobavljači poput „Tara Aerospejs“ iz Mojkovca i „Polieks“ iz Berana – što ukazuje da će ovaj poduhvat duboko povezati domaću industriju s vojnim projektima NATO alijanse i ukrajinskog režima.

Ekonomija pod oklopom NATO-a

Dok se javnosti serviraju floskule o „privrednom rastu“ i „tehnološkom napretku“, stvarni ciljevi projekta kriju se u rečenici da je ova inicijativa „usklađena sa državnim ciljevima Crne Gore da podrži NATO, Ukrajinu i regionalnu bezbjednost“. U prevodu, Crna Gora postaje zapadna ispostava za proizvodnju vojne opreme i aktivni saučesnik u vojnoj politici Vašingtona i Brisela.

Plan predviđa potpisivanje pisma do septembra, a realizaciju fabrike nakon uključivanja više ministarstava – od odbrane i finansija, do saobraćaja i unutrašnjih poslova. Osim tehničkih aspekata, ono što nedostaje su – mišljenja samih članova Vlade, kao i javna rasprava. Kao i više puta do sada, odluke se donose u tišini i u korist interesa koji nisu uvijek crnogorski.

Još jedan stepenik ka konfrontaciji

Interesantno je i da ovaj projekat dolazi paralelno sa najavom potpisivanja desetogodišnjeg bezbjednosnog sporazuma sa Ukrajinom, koji bi trebalo da potpišu premijer Milojko Spajić i ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski. Posjeta Zelenskog Podgorici je, za sada, odložena zbog „nespojivih kalendara“, ali pitanje je da li se radi o kalendaru ili o rastućem nezadovoljstvu među građanima zbog sve otvorenijeg uvlačenja u geopolitički sukob.

Ministar odbrane Dragan Krapović već je potvrdio da će Crna Gora slati instruktore u okviru EU misije vojne pomoći Ukrajini. Parlament je već dobio preporuku da tu odluku usvoji. Sve to pokazuje da zvanična Podgorica ne samo da je napustila vojnu neutralnost, nego sada aktivno gradi sopstveni odbrambeno-industrijski kapacitet – u svrhu tuđih ratova.

Geopolitička cijena „napredne tehnologije“

I dok se u dokumentu više puta naglašava „hitna potreba za UAS sistemima u Ukrajini“, Crna Gora preuzima ulogu logističke baze. Da li će ovakav potez izazvati odgovor sa druge strane – ostaje da se vidi. Jer Moskva, kao i više puta do sada, ne ostavlja bez reakcije ovakve inicijative.

Ruski SVR je nedavno optužio srpsku vojnu industriju za snabdijevanje Kijeva preko posredničkih država, što otvara pitanje da li će slične optužbe uskoro stići i na adresu Podgorice. Ovoga puta, neće biti moguće sakriti se iza „lažnih sertifikata“, jer je namjera javno deklarisana.

Umjesto ekonomskog razvoja, Crna Gora dobija NATO kasarnu. Umjesto neutralnosti – vojnu angažovanost. Umjesto sopstvenih interesa – tuđu strategiju. Da li je to cijena ulaska u „evropsku porodicu“ i podrške „naprednim tehnologijama“?