Drevni srpski manastiri: Ćelija Dobrska

Iz knjige Drevni srpski manastiri, autora Andrije P. Jovićevića

U dubokoj kotlini između brda Dobrštika, Ceklinštaka i Vrtijeljke, a u uglu između Vrtijeljke i Dobrštika nalazi se manastir Ćelija Dobrska. Ispod manastira nalazi se prostrano manastirsko polje, njive i livade, 7-8 ha. Manastir je ovdje u zaklonjenom položaju sačuvan od vjetrova a samo je vidik otvoren širokim grlom k jugoistoku. Između manastira i Cetinja diže se Vrtijeljka čuvena zbog bitke 1685 g. i pogibije Baja Pivljanina sa svojim hajducima, i za nepun sat puta može se izaći od manastira na Cetinje. Iako su u blizini Cetinje i Lovćen, klima je u Dobrskom selu blaga. Vazdušna struja od mora preko Skadarskog jezera zahvata i ovo mjesto i čini ga umjerenim. Ovdje uspijeva razno povrće i na manastirskom imanju dala bi se uspostaviti neka korisna i uspješna privredna ustanova. Crkva je malih razmjera; posvećena je Uspeniju Bogorodice; sazidana je u vidu lađe i od tvrdog materijala. Duga je s oltarom 8, a široka 4.50 m. Ispred crkve je trijem, malo manji od crkve. Sv. Trpeza je u zidu. Manastirske kuće su ispred crkve i nazidane su jedna do druge i jedna na drugu, a sve na zasvođenim podrumima, i ima šest, što manjih što većih voltova, koji su služili za piće, mrs i za druge potrebe, a jedan i za zatvor. Sve kuće danas imaju pet odjeljenja, od kojih dva služe za učionice, a ostala odjeljenja za školske potrebe. Iznad manastira je visoka ograda od kamena, koja zahvata i crkvu. U dvorištu je bunar za piće, a jedan bunar je i izvan dvorišta. U starije doba u gornjoj ogradi bio je pčelinjak, odakle se Cetinjski manastir snabdijevao medom i voskom. Ovaj pčelinjak je poslije prenešen na Cetinje i smješten do manastirske crkve. Manastir nije imao doksat, kao mnogi manastiri, ali je zato imao u dvorištu vrlo veliko guvno, koje je služilo i za sjeđenje. Ne zna se da li je manastir ikad paljen i pljačkan. Turci su ovuda prolazili nekoliko puta, rušili su po selima crkve, ali je ovaj manastir bio uvijek pošteđen. O postanku ovog manastira ne zna se ništa tačno. Starina mu je velika i pouzdano datira iz 15 vijeka. Cetinjski manastir je imao u Dobrskom selu i Ceklinu svoja dobra, zemlju i vinograde, koje mu je Ivan Crnojević priložio gramatom od 1485 godine. Ova su dobra bila u ono doba veća nego danas i, bez sumnje, cetinjski su mitropoliti podigli u Dobrskom selu na manastirskom imanju ovaj skromni manastir, kao metoh Cetinjskog manastira, u kome su kaluđeri nižeg reda živjeli i pazili manastirska dobra. A kako je ovdje podneblje i zimi blago, mitropoliti su ovamo mahom provodili zimu, jer je cetinjska klima zimi vrlo oštra. Po samom nazivu manastira, moglo bi se pretpostaviti da je ovdje prvo bila ćelija nekog pobožnog iskušenika, i da je ta prvobitna ćelija poslužila kao temelj osnivanju manastira, koji je po negdašnjoj ćeliji i dobio ime. Manastir je u starije doba imao više kuća. Temelji jedne kuće u manastirskom dvorištu iznad današnjih kuća poznaju se i prema njima se daje tvrditi, da je bila velika. Ovdje je živio vladika Sava Očinić kad je manastir na Cetinju bio razrušen; on je ovdje i sahranjen, ovdje je vladika Rade 1834 g. osnovao školu, u kojoj se predavalo najpotrebnije znanje za sveštenike. U Ćeliji Dobrskoj postojala je primitivna škola od postanka njegova. Ovdje su kaluđeri obučavali mlađu sabraću, koja se spremala za monaški čin. Tvrdi se, da je vladika Danilo učio školu u Ćeliji Dobrskoj i spremao se za monaški čin; pa da je i vladika Rade početno znanje iz pismenosti dobio ovdje. Otkada je škola otvorena 1834 g., ona je i danas u manastiru, pa i danas kao i ranije Ćelija Dobrska služi kao rasadnik znanja i pismenosti u svom plemenu. Dobrljani su prinijeli dosta žrtava da urede školu i učionice, i danas sve manastirske kuće služe za školske potrebe.

Sa Ćelijom Dobrskom tijesno je vezano ime vladike Danila Petrovića. U narodu se živo čuva i prenosi na mlađe naraštaje predanje: da je na manastirskom guvnu Danilo dijelio megdan sa jednim kaluđerom, koji je pretendovao na mitropolitsku stolicu i pozvao Danila na megdan. Kada se prestavio Sava Očinić, crnogorci izaberu za mitropolita i gospodara Danila, koji je bio vrlo mlad i pripadao mlađem redu kaluđera. Neki stariji kaluđer iz Ćelije Dobrske, rodom iz Popova, iz Hercegovine, uvrijeđen, što nije on kao stariji izabran, pozove mladog Danila da mu se ukloni s položaja ili da mu dođe na megdan. Megdan se odigrao na guvnu i Danilo suparniku otsječe mačem ruku. Tako se taj spor i završio i pobijeđeni kaluđer se uklonio iz Crne Gore. Prihodi sa manastirske zemlje koja se izdaje pod zakup, idu u kasu Cetinjskog manastira; manastirske kuće obdržava Dobrsko selo, ali je crkva mnogo zapuštena. Po starini svojoj ovaj manastir zaslužuje da se njegova crkvica dovede u red, da služi kao spomenik iz prošlih dana.

Literatura: Cetinjska „Prosvjeta“ 1901 g.
Zetski glasnik, VI /1934, br. 18, str. 2.