Drašković: DPS i ministar Janović protiv istinskog Zakona o sportu
1 min read
Ratko Drašković
Eho svih nepravdi, koje aktuelni režim preko svojih izvršitelja vrši protiv svjetskog šampiona u boksu iz Crne Gore, Ratka Draškovića, nedavno je kulminirao u skupštinskoj debati, kada je više poslanika žestoko kritikovalo ministra sporta Janovića zbog očiglednih dvostrukih aršina oko priznavanja rezultata sportistima Crne Gore, konkretno, bokserima.
Ratko Drašković je svjetski šampion u WBU kategoriji, koju je prvi put osvojio 2014. godine, kada mu je u čast pobjede prijem organizovao gradonačelnik Nikšića Veselina Grbović, a tadašnji premijer, sadašnji predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović mu i lično čestitao. Pritom su ga i korektno pomogli u daljim pripremama i afirmaciji crnogorskog boksa, te je zahvaljujući i toj podršci titulu prvi put odbranio u Baden Badenu, i ponovo osvojio u martu ove godine u Hanoveru, kao najstariji šampion svijeta u istoriji boksa. Svakako, imao je nepodijeljenu podršku sportske Crne Gore, ali i medijsku, pa ga je po dolasku na podgoričkom aerodromu dočekala i ekipa TV CG, kojoj je i dao intervju.
Nakon toga Draškoviću je prijem organizovao gradonačelnik Nikšića uz finansijku podršku, kako i dolikuje za velikane sporta, tutulu su mu čestitali u medijima i predsjednik Olimpijskog komiteta Crne Gore Dušan Simonović, kao i mnoge druge političke i javne ličnosti, ali i partije, kao i poklonici boksa sa svih kontinenata.
Naravno, kad su politički nepodobni sportisti u pitanju, ministar Janović obično ne stanuje u Crnoj Gori, pa, iako je trebalo prije svih, Draškoviću nije čestitao, koliko god to bilo za rubriku „Vjerovali ili ne“.
Ratko Drašković se zato otvoreno pita da li je Janoviću bilo nezgodno da stisne ruku jednom Srbinu iz Crne Gore, šampionu svijeta, ili mu se jednom Srbinu nije davala bilo kakva adekvatna nagrada povodom blistavog sportskog uspjeha planetarnih okvira.
Drašković zato, kao svjetski šampion iz Crne Gore, u znak protesta što jedan bivši sportista na političkoj i državnoj funkciji pokušava da diskredituje domete crnogorskog profesionalnog boksa u svjetskim okvirima, ministru Janoviću poručuje sljedeće:
„Gospodine ministre, ja da sam se rodio na moru, vjerovatno sam mogao kao i Vi biti vaterpolista. Ali Vi nikad nijeste mogli biti bokser, kao ja iz Nikšića, jer ste i previše ‘lepi’ za jednog boksera. Na zasijedanju Skupštine Crne Gore ste preko mojih sportskih dometa svjetskog značaja ipak pokušali da ponizite i dezavuišete WBU federaciju, kao i mene samog. I to ste činili pred očima javnosti, pa se bar pola Crne Gore smijalo Vašem nevještom i providnom tumačenju. Ovih dana treba da Vam se obrati i predsjednik WBU-federacije u znak protesta, i da Vam i on lično saopšti da se u svim najvećim sportskim i ekonomski najjačim zemljama boksuje za WBU titulu, za koju ste lično izvoljeli da Vam se zbog nečega ne sviđa.
Rekoste, g-dine ministre da zna Drašković o kojoj se verziji radi, a i zaista znam, i to dobro, i čast mi je što sam preko te asocijacije stao rame uz rame sa WBU šampionima kao što su Formen, Rahman, Roj Džons Junior i ostala velika imena, šampioni u toj federaciji. Istovremeno, ministre Janoviću, i Vi i ja znamo da je boks i popularniji i bolje rangiran u svijetu vrhunskog sporta nego vaterpolo, ali ja sve sportove cijenim i uvažavam, nezavisno od toga ko se kojim bavi.
A umjesto da ispravite diskriminaciju, koja se zbog moje političke i nacionalne nepodobnosti vrši nada mnom već više godina, Vi ne činite ništa da zaštitite mene kao sportistu, nego sprovodite diktate iz pojedinih krugova vlasti.
Kada je na snazi bio stari Zakon o sportu, predao sam uredno dokumentaciju po stavu 2 Zakona o sportu iz 2007. godine za zvanje vrhunskog sportiste. Moj predmet je potpisao predsjednik OKCG Dušan Simonović, ali nije htio tadašnji direktor za sport Baćo Drobnjak, uz obrazloženje da sam ga, navodno, fizički napao, iako tu personu nikad nijesam sreo ni vidio. No, očigledno su i tada i sada u pitanju zakulisne radnje i političke montaže da budem onemogućen u sticanju zasluženog tretmana i zvanja.
Uz sve navedeno, otvoreno pitam ministra Janovića da li se tih godina opredijelio da brani boje, između Crne Gore i Srbije, za Crnu Goru zato što je više voli, ili što je tada dobio ponudu od Jadrana od dvjesta hiljada eura, pa ga pitam i da li je, kao veliki patriota, tada platio porez na Ugovor.
Gospodine ministre, podsjećam Vas da moja časna karijera traje od 1981. do 2018. godine, dakle, skoro onoliko koliko Vi danas imate godina. U tom periodu sam sedam puta bio šampion Crne Gore, a bio sam i šampion SFRJ, Balkana i omladinski šampion Ervope, a osvajač sam i mnogih međunarodnih turnira, i dva puta bio proglašen za najboljeg sportistu Nikšića. Dva puta sam osvajao titulu šampiona svijeta u WBU asocijaciji, i imam najviše profesionalnih mečeva u istoriji jugoslovenskog boksa.
Vjerovatno je sve to za Vas beznačajno, ali moj ugled u Crnoj Gori i svijetu nećete moći poništiti.
A da ne govorim i o diskriminaciji nad mojim sinom Boškom, koji je u boksu bio osvajač zlatne medalje na Mediteranskim igrama u Peskari 2009. godine, i dva puta bio peti na evropskim prvenstvima, i učesnik je Olimpijskih igara u Londonu, uz pet evropskih prvenstava, četiri svjetska, itd. Ovo je, ministre Janoviću, vid klasične diskriminacije, i osvete režima meni preko mog sina, što nije ni humano ni viteški, a i Vi sami znate da je upravo boks viteška vještina.
Takođe Vam je poznato da sportisti uvijek prije svega plediraju za viteštvo, ljudskost, moral, a ne politiku ili rangiranje po nacionalnom ključu. Ali ste Vi, dolaskom na funkciju ministra po svoj prilici malo zaboravili na te krucijalne crnogorske i ljudske vrijednosti, pa otršate obaveze koje ste dobili od nekih krugova moći.
Interesantno je i da su se dvije dame, poslanice iz mog i njihovog Nikšića, dakle, moje drage sugrađanke, iskazale na Odboru za sport kao poznavateljke plemenite vještine, posebno u profesionalnim krugovima, pa su glasale protiv amandmana koji je grupa poslanika podnijela u želji da se ispravi nepravda prema meni. A i to pokazuje koliko smo instruirani, kad se čak i damama naredi kako da glasaju protiv svog sugrađanina, svjetskog šampiona. Da sam znao da su toliko stručne u sferi boksa, lično bih obje još prije dvadesetak godina direktno uključio u svoj stručni štab u želji da unaprijedim vlastite rezultate uz njihove dragocjene savjete i poznavanje boksa i bokserskih asocijacija kao što je WBU.
Gospodine Janoviću, zaključujem da nije lijepo sve što, kao bivši sportista, činite protiv mene, i dalje aktivnog sportiste, u orkestriranoj hajci, jer se pritom Vaš neosporni ugled iz sfere sporta neosporno kruni u sferi politike i baca sjenku ne samo na Vaše ukupne sportske rezultate, nego i na Vašu ličnost u cjelini. I ne zaboravite da u pokušaju da omalovažite moje sportske rezultate i mene kao profesionalnog boksera iz Crne Gore, Vi istovremeno pokušavate i da omalovažite crnogorski sport i Crnu Goru kao zemlju. A u njenu istoriju moji preci su utkali svoje živote i ostali upamćeni kod svih poštenih i objektivnih ljudi i građana. Umjesto da budete i u Skupštini veliki borac iz vaterpolo bazena, Vi sami sebe zasad uspješno potapate u skupštinskim klupama, mada svugdje, pa i u našem parlamentu, postoji šansa da se vratimo spoznaniju svakog pa i sportskog prava.
Ratko brate , ova bokserska federacija đe si ti sa 52 godine šampion je za veterane jeli ?
Dobar si nekad bio , gledao sam onaj tvoj meč sa onim mađarom Lajosom Erosom što je posle boksovao za titulu , bilo je nerješeno , e tada si bio spreman 100% što si sve izdržao , a danas brate sa 52 godine …
Najsramniji dio novog Zakona o sportu je da se granica za dobijanje sportske naknade spustila sa 40 na 35 godina.
To znači da je ministar već ostvario uslov za dobijanje naknade a njegov brat će naredne godine.
Sramota!Samo lično i ne umije dalje od toga!
Nekako je vrlo malo ljudi u tom vaterpolu
..na prste se mogu nabrojati.
A ,nekako bezbožnika i nesoja ima…nakotilo se od
kako ih je Miraš dočekao,i ono Pure,posle Malage.
Pi.