Dr Savo Marković: Samo SPC na udaru suludog “nacrta Zakona”, ostalim vjerskim zajednicama imovina garantovana

Ugledni pravnik i redovni profesor državno-pravne i crkveno-pravne istorije i rimskog prava na Univerzitetu „Mediteran“, kao i bivši ministar pravde SRJ dr Savo Marković, za IN4S je prokomentarisao “čuveni” Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti. Marković se posebno osvrnuo na činjenicu da crnogorski režim nesumnjivo ima jedan, i to zlonamjeran, pristup kada je riječ o problematici vezano sa SPC, a sasvim drugi kada su u pitanju ostale vjerske zajednice.

Komentar dr Sava Markovića prenosimo integralno.

“Inovirani nacrt Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, je gori i u sadržinskom i u pravno-leksičkom pogledu od svog uzora iz 2015. godine.

Ovo na žalost nije usamljeno, nego prije usaglašeno mišljenje svih onih koji se bave ovom materijom, a naročito učesnika velikog međunarodnog naučnog skupa održanog od 2. do 4. maja u Podgorici povodom nacrta pomenutog Zakona. Svi učesnici, među kojima je bar polovina bila iz inostranstva i važe za eksperte crkvenog prava i van granica zemalja iz kojih dolaze, jednodušni su u ocjeni da je ovaj nacrt Zakona gori od njegovog prethodnika, a slično mišljenje je dala i Venecijanska komisija u svojim podrobnim i prilično brojnim primjedbama.

Oštrica argumentovane kritike je posebno bila uperena prema odredbama koje govore o imovini vjerskih zajednica i njihovoj teritorijalnoj konfiguraciji.

Ne treba biti pronicljiv niti se podrobno baviti analizom ovog predloga Zakona, da bi se izveo zaključak, da je osnovna namjera zakonodavca oduzimanje imovine SPC u Crnoj Gori, koja je vjekovima sticana. I to na način koji u klasifikaciji načina sticanja predstavlja raritet i crnogorski “doprinos” pravnoj nauci.

Naime, imovina SPC bi po tom ”izumu” bila preknjižena na državu kao njena imovina. Dakle, radi se o goloj otimačini, ili pravno umivenije kazano riječ je o konfiskaciji imovine SPC, a na tome bi zakonopiscima moglo da pozavidi i posleratno tzv. Revolucionarno zakonodavstvo, kojim je konfiskovana imovina narodnim i klasnim neprijateljima, bogatim seljacima tzv ”kulacima”.

Svakako bi bilo umjesnije da ovaj zakonski nacrt nosi ime: nacrt Zakona o otimanju imovine SPC u Crnoj Gori. Zašto? Pa zato što se odredba o preknjižavanju imovine ne odnosi na ostale vjerske zajednice, tako da je njihov odnos prema ovom zakonskom predlogu potpuno indiferentan. One su (Rimokatolička crkva, Islamska i Jevrejska vjerska zajednica), sa vladom sklopile odgovarajuće obavezujuće akte kojim im je zajemčena imovina nad svim postojećim dobrima, a kroz restituciju biće im povraćeni i oni objekti oduzeti u doba komunizma, o čemu u zakonu nema riječi!

Sa Rimokatoličkom crkvom sklopljen je i Temeljni ugovor, koji je kasnije izmijenjen na volšeban način, koji između ostalog jemči imovinu ovoj vjerskoj zajednici. Ugovor je ratifikovan u Skupštini i tako postao ugovor međunarodnog prava, a ono ima primat nad domaćim zakonodavstvom. Slični sporazumi su postignuti i sa presostale dvije vjerske zajednice.

Što se odredbe o teritorijalnoj konfiguraciji vjerskih zajednica tiče i ona je jasno uperena protiv SPC i njenih eparhija na teritoriji Crne Gore, jer vjerska zajednica čije je sjedište van Crne Gore ne može imati organizacione jedinice u Crnoj Gori. Ne vjerujem da se zakonodavac smije toliko osokoliti i tu zabranu protegnuti na Rimokatoličku crkvu čije je sjedište u Rimu, ili Islamsku vjersku zajednicu sa sjedištem u Ankari, ili pak Jevrejsku vjersku zajednicu čije je sjedište u Tel Avivu.

I ovo što je rečeno, govori odsječito da je ovaj zakonski predlog uperen protiv imovine i teritiorijalne organizacije SPC u Crnoj Gori. Za ovakav zaključak nije potrebna normativna analiza preostalog sadržaja predloga Zakona, je cjelokupna njegova sadržin odiše rigidnim animozitetom prema SPC u Crnoj Gori”, zaključio je Marković.

Pročitajte još:

Zakulisne igre Crne Gore i Svete Stolice: Rimokatolicima garantovana imovina 2012