Dr Ković: Litije su ukazale na put koji nije nacionalistički i nacionalni, već hrišćanski

Dijeleći svoja sjećanja na blaženopočivšeg protojereja-stavrofora Momčila Krivokapića, prof. dr Miloš Ković je, gostujući u„Internet litiji“ kazao da je to bio autentičan čovjek i čovjek iskustva koji je mnogo toga vidio i znao iz prve ruke, koji je mnogo toga proživio, a sa druge strane je imao neki mir i prirodnu gospostvenost i mudrost.

„Kada sam ga upoznao za Savindan 2018. godine u Kotoru, on mi je govorio o svom životu, to je praktično bila istorija i svaka mu je bila na mjestu. Osjećam se srećan i privilegovan što sam ga poznavao.“

Kao učesnik litija u Nikšiću, Baru i Budvi, Ković ističe da je prvi utisak koji je doživio bio taj da smo kao narod pronašli put u Crnoj Gori gdje se decenijama nalazimo pod istom diktaturom i da su litije kao svojevrstan fenomen ubuduće ukazale na put za cio srpski narod.

„Pogotovo što je bio snažan utisak je dominantno prisustvo mladih ljudi koji su ukazali na budućnost i šta će se događati u budućnosti. To je neka najava budućnosti i pravca u kome idu ti mladi ljudi. Ono što je neobično jeste to što se pokazalo da je zapravo hrišćanstvo neka vrsta kontra kulture onome što je dominantni model koji nam se danas nameće preko televizije i društvenih mreža a to je taj stari titoizam koji se prelio u moderni zapadni materijalizam,nihilizam i hedonizam. To je ta kopča koju litije danas imaju ne samo sa našom istorijom, već i sa pitanjem kako dalje i kako spojiti ono što je naša zavjetna istorija sa onim što će se dogoditi u budućnosti. Naša crkva na Kosovu i Metohiji i naročito u Crnoj Gori svjedoči neku vrstu povratka izvorima i ranom hrišćanstvu, stradalnoj istoriji Crkve i njenim počecima. To su, po mom mišljenju, sokovi koji napajaju litije. Ova vlast nije samo anti-srpska nego je i antihrišćanska pa i bogoboračka,kako kaže mitropolit Amfilohije. Dobar dio savremenog svijeta je takav a vi sada u Crnoj Gori svjedočite tu neposrednu vezu sa progonjenom, izvornom Crkvom iz vremena nakon Hrista.“

Komentarišući da se danas u Crnoj Gori i na Kosovu i Metohiji brani hrišćanstvo istoričar Miloš Ković kaže da je to dio jedne šire slike:

„Srpska Crkva je drevna, a ono što je drevno živo je i pulsira, a to je danas živo u Crnoj Gori. To što sam rekao, a možda zvuči pretenciozno, jeste da vi u Crnoj Gori, u tom malom prostoru danas branite hrišćanstvo. Riječ je o tome što mnogo ljudi u Evropi shvata da je na Kosovu počeo obračun sa hrišćanstvom i da su njihove vlade udružene u nečemu što su bili ostaci ideologije Envera Hodže i savremenog ekstremizma, pomogle u uništavanju hrišćanskih bogomolja. Njihove vlade su se udružile sa tim islamistima kao što su se udružile da progone našu pravoslavnu hrišćansku arapsku braću na Bliskom istoku. To ljudi osjećaju, to se događaja na Kosovu i oni kažu da je na Kosovu napadnuta Evropa. Evropska kultura je jedan od stubova hrišćanstva. Takvi napadi se danas događaju i u Crnoj Gori gdje naime ostaci ostataka jednog režima iz 1945. sada doduše sa novim gospodarima, ne samo da jurišaju na Srpsku pravoslavnu Crkvu,oni zapravo jurišaju na hrišćanstvo.“

Osvrnuvši se na progone srpskog naroda kroz istoriju profesor Ković kaže da je to proces koji se mora sagledati u dužem istorijskom kontekstu:

„Jedno je geopolitika a drugo duhovna borba, ono što se na Zapadu naziva „kulturni rat“. Danas se nama šalje poruka da vjerujemo u holivudski mit umjesto u kosovski mit. To je lijepo rekao Emir Kusturica koji je kazao da, ako moram da biram između dva mita, holivudskog i kosovskog,ja biram kosovski jer mi je bliži, bolje ga razumijem i on je moj. Prosto, ako se odreknemo svojih mitova ili tačnije zavjeta onda ćemo biti prinuđeni i prisiljeni, milom ili silom, da uzmemo njihov mit i njihov zavjet, jer ih i oni imaju, pogotovo američki kalvinisti.“

Kao istoričara kome je opus interesovanja baziran na temama mitova, predanja i zavjeta g.Ković kaže da sva društva počivaju na mitovima koji drže zajednicu na okupu i to je tako svuda.

„Mi imamo kosovski zavjet koji je obnovljen svetosavski zavjet a koji je opet obnovljen i srpskim istorijskim iskustvom potvrđen Novi zavjet. Čitajući biografe svetog Save dolazimo do saznanja da je njegov bijeg iz dvora, odlazak u manastir i cjelokupni život zapravo opredeljenje za Carstvo nebesko.To isto vidimo kod kneza Lazara i njegovih vojnika. Kako kaže izvor, jedan savremeni ravanički monah: „oni krenuše na bojno polje ohrabreni molitvama svetih otaca naših,svetog Save i svetog Simeona.“ Lazar ostaje u tom opredeljenju a to je opredeljenje za istinu a ne za laž. To je bio izbor između straha i podviga. Kosovsko i svetosavsko opredeljenje je opredeljenje za vječne i neprolazne vrijednosti i spremnost da se za njih žrtvujemo. Žrtva je ključna riječ koja obuhvata zajednicu u Starom i u Novom Zavjetu. Idelja Novog Izrajilja koja se često javlja u našoj srednjevjekovnoj književnosti predstavlja put izabranog naroda ali i put ličnog spasenja Crkve Božije koja je Novi Izrajilj u Novom Zavjetu.“

„Taj zavjet danas svjedoči srpski narod u Crnoj Gori. Kako ste se održali u ovom režimu i kako je danas vaskrsla Crna Gora nakon svega to je čudo koje istoričari ne mogu objasniti držeći se samo istorijskih fakata ali ima nešto što se zove eshatologija, smisao istorije i istoriosofija. Litije su ukazale na taj put koji nije nacionalistički ni nacionalni već hrišćanski put koji obuhvata sve.“ kazao je na kraju gostovanja u „Internet litiji“ istoričar prof.dr.Miloš Ković.

(Mitropolija)

Pročitajte JOŠ:

Penzionisani ANB-ovac, Momčilo Ćupić, „pisao“ mitropolitu: Doveli ste zemlju na prag rata, ali nam je Bog poslao koronu i spasio nas