DPS mediji u ulozi dosadne bivše: Srbija kuje zli plan protiv Crne Gore, a Vučić je kriv i za kišu u avgustu!?

Kako god da se nešto u Crnoj Gori dogodi — Vučić je kriv. Ako poslanici vladajuće većine ne izglasaju zakon, ako se neko uzdrži, ako je neko zakašnjenje — Vučić. Ako Mandić pohvali Spajića — to je, naravno, dio „paklenog plana“ iz Beograda. Ako se primijeti da većina nije monolitna — to nije demokratija, nego Vučić. Psihijatrijski uzorak.

U moru te iste histerije, portal Standard nas obavještava da je, nećete vjerovati — „Vučić pripremio plan za vanredne izbore u Crnoj Gori“. I to, pazite, kako bi promijenio Ustav naše zemlje. Kroz Mandića. Sa Spajićem. Na jesen. Uz kafu. Možda još nisu objavili ni kalendar za septembar, ali Standard već zna šta će Vučić raditi kad lišće počne da opada. Ne znaju kako će se većina ponašati za tri dana, ali sigurni su šta Vučić sprema za tri mjeseca.

Čini se da od 2006. mnogi nikad nisu prežalili „bivšeg“. I sad, kao ostavljena djevojka, Crna Gora u panici traži pažnju od Srbije. Ali ne pažnju zasnovanu na dostojanstvu, nego na dramama: „Vidi nas, opet smo ugroženi! Srbi nas guraju u izbore! Vučić preko Mandića ulazi u naše institucije!“

Potpuno se prenebregava činjenica da je u pitanju unutrašnje političko pitanje — vladajuća većina ne funkcioniše, ne zbog Vučića, nego zato što nije sastavljena na osnovama političke ideologije i stabilnog dogovora.

Da nije tragično, bilo bi komično: jedan albanski predstavnik u vladi otvoreno prijeti predsjedniku države, a taj događaj mediji prenose kao da se ništa posebno nije desilo. Ali zato, da je Srbija slučajno na Evroviziji dala 10 umjesto 12 poena — i to bi bio „hibridni napad na suverenitet“.

Medijski i politički krugovi bliski bivšoj vlasti ne mogu prihvatiti da su oni sami razorili institucije, povjerenje u državu, ekonomiju i identitet, ali i svoj sopstveni politički uticaj. Zato im je potreban Vučić kao bauk, kao vječiti „Drugi“ na koga se sva krivica može svaliti.

A što da ne? Lakše je fantazirati o „paklenim srpskim planovima“, nego priznati sopstveni neuspjeh i ludilo.

Jer istina boli više od paranoje: ne urušava Vučić Crnu Goru — urušavaju je njeni neiskreni prijatelji, nesposobni političari i mediji koji u Srbiji vide sve osim realnosti —niko u Beogradu više ne plače za „ostavljenom“. Ali očigledno je da ona i dalje plače za njim.

Sledeći korak Standarda i ostalih antisrba u psihičkom rastrojstvu je da krenu, kao prava bivša, da Vučiću i srpskim zvaničnicima šalju pijane poruke u tri ujutru, a kada ne odgovori eto njima priče za „uz kafu“ i članak.