Došao iz Kine i obukao uniformu Vojske Srbije: Milanu Kuzmanoviću na prvom mjestu dug otadžbini, pa doktorska teza

Dok Novosađanin Milan Kuzmanović (26), jedan od jedanaestoro najuspešnijih studenata Fakulteta za medije i komunikacije Univerziteta Đao Tong iz Šangaja, ovih dana u kasarni Vojne akademije u Beogradu glanca svoje vojničke čizme, neke njegove kolege sa šangajskih studija zatrpavaju svoje instagram-naloge slikama sa odmora na Baliju i Filipinima.

Oni su iskoristili jeftine aranžmane da otputuju na ove egzotične destinacije pošto se poražena korona povukla iz Kine, a Milan je krajem januara ugrabio jednu od poslednjih prilika da se vrati u Srbiju i ispuni svoj dječački san – da, poput svojih predaka, oduži vojni dug otadžbini.

Danas broji 30. dan u uniformi Akademije za rezervne vojne oficire u Beogradu. Odslužio je prvi od ukupno šest mjeseci u uniformi Vojske Srbije.

A mogao je, u najmanju ruku, da ostane u Kini, jedinoj zemlji na svijetu koja je uspjela da pobedi kovid-19, i da se izdržava dajući Kinezima časove engleskog jezika do jeseni, kada je planirao da upiše doktorske studije. Milan to nije uradio.

– U mojoj porodici kroz niz generacija odnjegovano je mišljenje da svaki muškarac treba da odsluži vojni rok. Još kao dječak slušao sam o našim hrabrim precima i usvojio sam stav da i ja treba da odužim dug otadžbini. Drago mi je da danas, u 21. vijeku, i sve više devojaka razmišlja na sličan način – govori nam Milan u kratkoj pauzi između dvije vojničke obaveze koje podrazumijevaju praktičnu i teorijsku nastavu.

Prvi vojnički zadatak njemu i kolegama iz klase bilo je opremanje hale Sajma u Beogradu za prihvat lakše oboljelih pacijenata zaraženih virusom korona.

– Drago mi je što sam baš sada u vojsci i što mogu da pomognem. I u Kini, dok sam bio u karantinu, imao sam želju da pomognem, ali Kinezi nisu htjeli da rizikuju da se strani državljani zaraze i uvijek su me upućivali da ostanem u stanu, u izolaciji – kaže ovaj mladić, koji je studije u Šangaju, započete 2017. godine, krunisao prošlog januara master tezom „Lažne vesti i trenutni momenat imigracije“.

U aprilu, upravo zbog vojne obaveze u Srbiji, Milan neće biti sa kolegama u Šangaju na svečanosti koju će njegov fakultet na Univerzitetu Đao Tong, osnovanom 1896. godine i jednom od osnivača „Šangajske liste“, prirediti za studente njegove generacije.

U Šangaj mladi Kuzmanović planira da se vrati na jesen i da upiše četvorogodišnje doktorske studije na Fudan univerzitetu, koji ima veoma dobru katedru za međunarodne odnose. Svom budućem mentoru predložiće istraživačku temu o medijskoj transformaciji terorističke OVK.

Ova tematika plijenila je Milanovu pažnju i na osnovnim studijama na FPN u Beogradu. Uz mentorstvo beogradskih i novosadskih profesora, istraživao je kako su od 1998. godine do danas OVK i njeni predvodnici doživjeli u zapadnim medijima nevjerovatnu transformaciju – u početku su bili na listama CIA, a sada imaju pristup čak i Ujedinjenim nacijama.

Po okončanju doktorandskih studija Milan Kuzmanović planira da se vrati u Srbiju, da nađe posao i ovde primijeni svoje znanje stečeno u Kini.

Drama u Vuhanu

U svega osam dana krajem januara, život Milana Kuzmanovića u Kini pretvorio se u pravu dramu. Pošto je odbranio master tezu u Šangaju, 19. januara otputovao je kod drugara Saše Vujanića u Vuhan, da zajedno proslave okončanje studija. Toga dana u Vuhanu sve je još funkcionisalo normalno. Sjutradan je bilo manje ljudi na ulicama, a u medijima su počele da se pronose vijesti da je ovaj desetomilionski grad početno žarište zaraze. Već 21. januara svi su nosili maske, a dan kasnije ulice su bile puste.

Milan je poslednjim vozom uspio da se vrati u Šangaj. Proveo je 15 dana u samoizolaciji, a jednim od poslednjih aviona vratio se, preko Moskve, u našu zemlju.

Prošao je sve kontrole, uključujući i dodatni pregled na VMA, i 1. marta obukao uniformu Vojske Srbije.

(Novosti)