Dogovorite se više ili ne budite ka’ đeca!

Piše: Dr Momčio D. Pejović

Dugo već crnogorski političari i posebno parlamentarci ozbiljno i odlučno sprovode „visoke“ standarde „evropske politike“! Takvu politiku je pune tri decenije sprovodio D(R)PS-ov režim sa svojim koalicionim partnerima, sedmostrukim premijerom i dva puta „predsjednikom svih građana“, sve do svoga političkoga sloma ili potopa!

Naravno, njima se pridružuju i oni iz pobjedničke parlamentarne koalicije, koji se igraju i mudro planiraju da izdrže barem do kraja svoga prvoga mandata!

Do trajanja mandata obećavaju „zatvoriće“ sva poglavlja i „spremno“ (do)čekati prijem u zajednicu evropskih naroda – EU! Zato se i ne baš uspješno dogovaraju oko (pro)evropskih programa kako bi se održali do isteka toga mandata 2024. godine!

U tom cilju se i požuruju „programi“ povećanja mjesečnih zarada zaposlenima sa neto prosijekom od 700,00 eura ili najmanjom mjesečnom zaradom u navedenom iznosu!? Sve je moguće u jednoj malenoj državi, nezavisnoj i ekološkoj kao što je Crna Gora. Gledaćemo i to najavljeno čudo od „Maršalovog plana za Crnu Goru“, pa ako se i ne desi onda ćemo biti samo zabrinuti!?

Sa „razlogom“ im sadašnja opozicija odnosno nekadašnji D(R)PS-ovski režim zamjera i ujedno se hvali postignutim, što nova Vlada „nije na kursu proevropske politike“, kao što su oni nekada bili!?

Za deceniju i po trajanja „priprema“ i „ogromnog“ političkog angažovanja njihovog „predsjednika svih građana“ oni su barem stigli do predvorja EU, strpljivo čekajući pred njenim „velikim vratima“ da ih se makar sjete, ako već ne mogu da ih prime! Bio je to cijeli rezultat bivšega režima za ulazak u EU.

Ovoj novoj Vladi i vlasti ostalo je „samo“ da dovrši poglavlja 23 i 24 i jednim potezom ih sve zatvori, takvo je mišljenje i ogromna zamjerka barem u „projektima“ bivšega režima odnosno sadašnje opozicije. Biće da je sve prema onoj izreci: „svaki cigo svoga konja hvali“!

U tom međusobnom sukobu, za ovo kratko trajanje prvoga mandata, polomiše se brojna politička koplja, a ishod te borbe je neizvjestan, potpuno nezanimljiv i bogme bojati se da će se izjaloviti!

Njihova politička igra oko pregovora i konačnih dogovora više liči na igru nedorasle đece koja igru stalno počinju iznova ili neku novu igru bez kraja i rezultata. Da nijesu punoljetni moglo bi im se oprostiti i razumjeti njihovi početnički i nezreli potezi.

A mnogi od političkih igrača su zreli ljudi. Ima ih u poodmaklim godinama i sa dugim parlamentarnim stažom i iskustvom u pregovranju i dogovaranju. Međutim, njihove političke igre oko „dogovora“ traju premnogo, dugo i nezrelo, više lično nego politički dozvoljeno. Ne može im se oprostiti takvo ponašanje, makar samo zbog onih svojih vjernih glasača kojima su obećali temeljne i „brze promjene“!

A sada kažu i brane se izgovorom da ne mogu brže zbog opstrukcije koju imaju na svakom koraku, ne samo od opozicije nego i od onih koji su u njihovim redovima i na „njihovoj strani“ bili ili su vješto glumili političku podršku novoj Vladi!

Može li biti da ovu godinu „pobjednici“, kao koalicija spremna za „temeljne promjene“ i „okrenuta“ prema zapadnoevropskom kursu, završe sa (ne)postignutum dogovorom o kojemu toliko pričaju, vrše pripreme, pregovaraju i dogovaraju da su javnom mnjenju toliko dosadili da niko više i ne reaguje odnosno odmah gase televizore ili mijenjaju kanal, kada se neko od tih tako odanih pregovarača pojavi ili (s)pomene?

A znalo se, još od samoga početka njihovih dogovaranja, da će im se ta rabota izjaloviti. Čak su i oni bili svjesni te činjenice da od dogovora nema ništa i da ga ne može ni biti! Ali su se pravili nevješti ili da bi ispali mudri, sve okrećući glavu čas na jednu, pa na drugu i treću stranu, tražeći tobože neki izlaz ili rješenje koje ih vadi iz političkog „dogovora“ kao (ne)izvjesnog ponora! Naravno i oni su kupovali vrijeme kao njihovi prethodnici, kako bi spasili sopstvene fotelje i ostali što duže u njima na vlasti!

A kako da se dogovore kada oni koji se dogovaraju nikako da se međusobno čuju od podmetanja klipova, nerealnih argumenata, nedozrelih mišljenja, političkih i ličnih ambicija i kalkulacija, očigledne borbe za prostu odnosno golu raspodjelu ministarskih fotelja.

Predloga sa jedne, druge i treće strane ne nedostaje, pa čak i onih koji dolaze od manjinskih ili satelit partija kao na primjer Bošnjačke stranke, koja predlaže da se u novoj ili rekonstruisanoj Vladi uđu „proevropske“ partije manjinskih naroda!

Naravno da predstavnici odnosno stranački lideri tih „proevropskih“ (p)ogleda ne žele da se politički nameću ali im smeta što se ne zamole pa da priđu parlamentarnoj većini kako bi imali razloga da iste ucjenjuju i istovremeno (u)kalkulišu svoje interese kod svojih ranijih D(R)PS partnera sa kojima su veoma zadovoljnji, jer su odavno na „evropskom kursu“! Dakle, sami sebe politički obmanjuju i (pred)lažu, a nijesu htjeli dati podršku kad im je javno nuđeno da se partije – stranke koje predstavljaju manjiske narode „proevropskih“ pogleda i snaga daju podršku novoj Vladi.

Izgleda da oni imaju neke jake argumente sa kojima se politički nude pobjedničkoj koaliciji, kako bi na cijeni što više dobili kod onoga sa kim su skoro deceniju i više! Čak idu dotle da smatraju da treba formirati Vladu „izbornog povjerenja“ u kojoj bi se našlo mjesta za Bošnjake i ostale manjinske narode, kojih je kako rekoše i tačno izračunaše jedna četvrtina stanivništva Crne Gore! Da li su tu uračunali njihove iz dijaspore koji dolaze na izbore kada im DPS sponzoriše putne troškove?

Tako oni „iskreno“ a „naivno“ sebe protežiraju da bi mogli koristiti i jednima i drugima, opoziciji i poziciji, shodno onoj narodnoj izreci „umiljato jagnje dvije majke sisa“! Isuviše je ta njihova politička „iskrenost“ i „naivnost“ providna, lukava i podmukla da bi je mogla „progutat“ koaliciona vlast, pa makar se moralo ići na nove izbore!

Ipak, pored svega što se dešava i nudi na crnogorskom prozaičnom političkom pazaru u ovo vrijeme raznoraznih liderskih prepucavanja oko pregovora, „postignutih“ ili „daleko smo od dogovora“, potrebno je jednom da neko iz Vlade ili od lidera, koji imaju (pre)moć u parlamentarnoj većini, prekine sa nadmudrivanjima i zakaže nove parlamentarne izbore i konačno izmjere svoju političku snagu i „ugled“ kod svog izbornog glasačkog tijela, ako se već ne mogu saglasiti oko „rekonstrukcije“ i „ekspertske“ Vlade, a hoće tobože da spasu Premijera!

Političari, a posebno parlamentarci ne bi trebalo da se igraju politike kao da su u dječjem uzrastu, već da shvate ozbiljno posao kojeg su se prihvatili, jer su ih građani izabrali i da, kako kažu, „imaju rezultate“ sa kojima „mogu“ da se (po)hvale (izjava Premijera), iako su to i „činjenice koje ne mogu da se čuju od njihove buke“!? Šta (li) je mislio Premijer sa tako nakardno sročenom izjavom?

Neka dobro znaju da sada neće moći, a još manje može im proći i jedno i drugo, „i vuci siti i ovce na broju“ i tako protraćiti cijeli četrvorogodišnji mandat zamajavajući svoje biračko tijelo besplodnim i besmislenim pregovorima i dogovorima!