Dođite braćo i sestre da podijelimo blago
1 min read
Posljednjih par mjeseci dosta je rečeno i napisano o situaciji u Crnoj Gori povodom zakona o slobodi vjeroispovjesti ili uvjerenja i pravnom statusu vjerskih zajedinca
Nikšić, 12. 1. 2020
Piše: Dr Ivan Šupić
Posljednjih par mjeseci dosta je rečeno i napisano o situaciji u Crnoj Gori povodom zakona o slobodi vjeroispovjesti ili uvjerenja i pravnom statusu vjerskih zajedinca. Naročito dok sam bio u Crnoj Gori i učestvovao u litijama nije mi bilo do čitanja bilo kakvih tekstova ili analiza. Sve je jasno kad izađeš iz kuće i sabereš se sa narodom.
Riječi postaju sasvim nepotrebne. Sada sam van Crne Gore, pa je ovo što pišem možda i odraz neke malodušnosti. Fali mi narod! Ipak, namjera mi i nije da bilo šta objašnjavam onima koji “brane” Crkvu jer njima jeste sve jasno.
Namjera mi je više da ponudim par objašnjenja onima koji možda imaju neke sumnje ili su smućeni mnoštvom dezinformacija kojima nas mnogi režimski apartčici (bilo iz Crne Gore, Srbije ili čak i SPC) obasipaju iz dana u dan.
Za početak bitno je naglasiti da su pravoslavni hramovi u Crnoj Gori vlasništvo područne episkopije (npr. u Cetinju Mitropolije crnogorsko-primorske, u Beranama Eparhije budimljansko-nikšićke, u Pljevljima Eparhije mileševske). Imao sam priliku čuti zlonamjernu obmanu da su hramovi tobože u vlasništvu Srbije!? Za neupućene, eparhije su prostorno organizovane crkvene zajednice. Ako kažemo da neki hram pripada Mitropoliji crnogorsko-primorskoj to ne znači da on pripada samo mitropolitu Amfilohiju ili ocu Gojku Peroviću.
Hram pripada svom vjernom narodu!
Hram pripada svom vjernom narodu. U hramovima pravoslavni vjernici služe razne svete tajne: krštenja, vjenčanja ali najvažnije od svih svete Liturgije. Hramovi su podignuti da bi se u njima narod skupljao, prvenstveno na svetim Liturgijama i pričešćivao svetim tajnama.
Na kraju, nebitno je koliko svako od nas ima vjere, šta misli o Liturgiji i pričešću, ali nepobitna činjenica je da je to za mnoge ljude ono najsvetije, ono što daje smisao životu. Tu je sva istina. Ne vjerujte, braćo, da su ljudi koji se pričešćuju “bravi” i da dolaze u crkvu zarad sticanja političkog ili nacionalnog identiteta. Život u Crkvi daje identitet koji nadilazi partijski i nacionalni identitet. Kada razmišljamo o tome šta činjeti sa hramovima bilo bi umjesno da se prisjetimo čemu oni služe i zašto bi pripadali ili državi ili ovoj ili onoj zajednici?
Bilo bi umjesno da se zapitamo da li imamo pravo da udaramo na ono najsvetije u nečijem životu, bez obzira da li ga razumijemo ili ne, bez obzira da li je i nama sveto ili nije?
Strašno zvuče riječi mnogih političara koji “brane” zakon. Premijer je čestitajući Božić građanima Crne Gore poručio da želi da više u crnogorskim crkvama ne bude poželjnih vjernika i onih koji to nisu. Ja sam sasvim siguran da ko god dođe u neki od crnogorskih pravoslavnih hramova da se pomoli, krsti, ispovijedi, sjedini sa Gospodom neće biti pitan da li je Crnogorac, Srbin, Albanac ili nešto četvrto. Svi vjernici su poželjni, svi su dobrodošli i sve ih u Crkvi željno iščekujemo. Ako, pak, neko dođe u Crkvu da učvrsti svoj identitet, bilo crnogorski ili srpski, došao je na pogrešno mjesto. Ako, ne dao Bog, neki sveštenik odbaci bilo koga zbog nacionalnog identiteta siguran sam da će biti adekvatno sankcionisan. Koji interes neko ko nije ni kršten ima da “obnovi autokefalnu crnogorsku pravoslavnu crkvu”?
Može biti za neku ličnu korist ili za tobožnju izgradnju ili stabilizaciju crnogorskog identiteta. Ali, Crkva se ne može koristiti za utjerivanje ili potpomaganje bilo kakvog nacionalnog identiteta. Ima i takvih koji misle da Crkva u Crnoj Gori treba da pošto-poto čuva srpski identitet ili “idu u crkvu” jer je to “posljednja srpska institucija u Crnoj Gori”, ali oni grdno griješe, gotovo koliko i zloglasni predsjednik Crne Gore.
Često čujemo da zakon nije usmjeren protiv SPC, pa se režim silno iščuđava što se narod uzbudio kad taj akt samo uvodi neophodni pravni red.
Ipak, slušajući makar dio “diskusije” u parlamentu pred donošenje zakona, mogli smo čuti da su poslanici DPS-a i SDP-a uglavnom trošili svoje vrijeme optužujući pravoslavnu Crkvu u Crnoj Gori za sve i svašta. Tako jedna “predstavnica naroda” reče (parafraziram) kako mitropolija ima grdno bogatstvo, koliko nemaju zajedno, ne samo svi poslanici, nego ni čitava Crna Gora! I još dodaje “pa dajte da to podijelimo malo”. Pa stvarno nema smisla! Toliko blago da se drži za sebe, ili ne do Bog, džakovima iznosi u Srbiju! Eto nam sve mudrosti oko ovog zakona. Pa stvarno, dajte da podijelimo to silno bogatstvo. Ja sam saglasan sa ovom “poslanicom” koja je “toliko odana svom šefu i teško joj je da sluša da je on kriminalac”. Najiskrenije saglasan.
Dođi sestro da podjelimo bogatstvo. Potpuno si u pravu, mitropolija ima ogromno bogatstvo kakvo ne može skupiti, ma kakva Crna Gora, sva Amerika da se sad sabere. Dođi na Liturgiju, badava smo dobili, badava i dajemo najveće bogatstvo koje svijet može zamisliti. Pušti zakon, bogatstvo dijelimo svake nedjelje i sa njim i bez njega! Silno blago je u Ostrogu, Ždrebaoniku, Cetinju. Dođi sestro, čekaju te svetitelji, čekamo te i mi grešni. Neće te ni sveti Vasilije, ni sveti Petar, ni sveti Arsenije pitati jesi li odana šefu. Upornost i dosljednost jesu vrline! Samo istinski poželi to blago “koje ni moljac ni rđa ne pokvari”. Čim ga zaista poželiš dođi i tvoje je! Ovo važi za sve, ako ste žedni crkvenog blaga dođite sestre i braćo. I taj nesrećni Miraš kad se pokaje neka dođe da se pomoli svetom Vasiliju. Naravno, ne može baš dok se lažno predstavlja kao mitropolit. Ako se ja i probudim sjutra misleći da sam premijer Crne Gore ne bi me baš puštili da se ušetam u kabinet premijera. Neki red se zna.
Bivši predsjednik parlamenta ponavlja ,u intervjuu za Dojče Vele, mantru kako zakon samo unosi neophodni pravni red u Crnu Goru. Čovjek bi mu i povjerovao da odmah zatim ne reče kako SPC u Crnoj Gori ne poštuje zakone države i, zamislite samo bezobrazluka, ne priznaje državu Crnu Goru.
Postavlja se pitanje od kada se od pravoslavnih crkava traži da priznaju države. Da li možda sveštenstvo i vjernici pravoslavne Crkve u Crnoj Gori sistematski odbacuju državu Crnu Goru? Ne bih rekao. Svi imamo uredna dokumenta i državi plaćamo porez.
Da li je možda cilj ovog zakona da “naćera” SPC da prizna Crnu Goru kao državu ili da nekako “naćera” vjernike da više “vole” državu? Čudne riječi bivšeg predsjednika parlamenta. Ništa od toga ne piše u zakonu. Ili je on možda zamislio zakon kao bič u ruci vlade, kojim će ona šibnuti po vjernicima ako ne iskažu žrtvenu ljubav prema matičnoj im državi. On ne prestaje da zbunjuje narod pa dodaje kako je, npr. i u Francuskoj država vlasnik vjerskih objekata.
Pa gdje ne nađe neku drugu državu nego baš Francusku, koja se ponosi svojom sekularošću i kojoj ne pada na pamet da prisvaja vjerske objekte. Šta će sekularnoj državi crkve? Pominje i slučaj Rusije, koju, inače, poštuje kao primjer države koja, ne vrši, niti je ikad ranije vršila bilo kakav pritisak na crkvu.
Ne dopuštajmo da nas lažu navodeći primjere sekularnih država koje tobože imaju vlasništvo nad vjerskim objektima. U svakom slučaju važno je ne zaboraviti da hramovi u Crnoj Gori pripadaju pravoslavnim vjernicima koji žive u Crnoj Gori. Ne pripadaju ni Beogradu ni patrijaršiji u Beogradu, nad čime jadikuju neki dušebrižnici u svešteničkim mantijama. Ali svi koje duša boli za bilo kakvom nepravdom prema vjernicima samo poručujemo: Dođite sestre i braćo! Na našim litijama dijelimo radost! Sve nas je više a i radosti je sve više. Dođite i vidjećete da smo Crkva, niti smo ispostava, niti smo država u državi.
Nema raspolućenog pravoslavnog bića u Crnoj Gori. Jedinstveni smo, iako nas ima i Srba i Crnogoraca, iz svih partija i van svih partija. Dođite sestre i braćo i neće vas više duša boljeti, ni zbog pravnog (ne)reda, ni zbog “raspolućenog” pravoslavnog bića, ni zbog “direktne” imovine SPC u Crnoj Gori. Dođite i sve ćete shvatiti.
Autor je postdoktorant fizike u Ženevi i apsolvent Bogoslovskog fakulteta u Beogradu
Izvor: Mitropolija
svaka cast doktore
Bravo za ovaj tekst. Ko ima imalo mozga,vjere i srca u sebi,shvatice i prihvatice ovo sto je receno. Onaj koji nema vjeru a u srcu ima samo mrznju,a i onaj koji sve posmatra kroz licni interes,njemu sto god da mu se kaze,nece prihvatit ni shvatit,nego ce kao papagaj ponavljati samo ono sto mu je receno da govori i misliti samo ono sto mu je receno da misli. Najvazniji je ovaj zakljucak na kraju:
Nema raspolućenog pravoslavnog bića u Crnoj Gori. Jedinstveni smo, iako nas ima i Srba i Crnogoraca, iz svih partija i van svih partija.
Podjela nije na Crnogorce i Srbe,ili na ljude iz ove ili iz one partije. Podjelaje je samo na postene i nepostene,vjernike i nevjernike,a najvaznija na ljude i neljude!
Tamo gde je srpska crkva pristala da identitet crkve ne bude jasno srpski unijaćenjem i genocidom Srbi su gotovo istrebljeni. Npr. zapadna Hercegovina, setimo se da je nekad bila Hercegovina Svetog Save, a danas?!
Ako nekom smeta srpsko ime to nije naš problem već taj neko ima prikrivenu mržnju prema svemu srpskom koja neće prestati ako se mi stidimo svog imena, već će to shvatiti kao našu slabost i težiće da nas u „najboljem“ slučaju potpuno rasrbi a u najgorem (setimo se Jasenovca i Jastrebarskog, jedinog logora za decu)…