IN4S

IN4S portal

Dodik: Podvala Bošnjka i pokušaj revizije istorije gdje se ne spominje stradanje i genocid nad Srbima!

1 min read
Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je danas da je Rezolucija o poštovanju žrtava ustaškog režima, koja je danas dobila podršku poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, neviđena podvala

Milorad Dodik , Srpski član u Predsjedništvu BiH

Srpski član Predsedništva BiH Milorad Dodik izjavio je danas da je Rezolucija o poštovanju žrtava ustaškog režima, koja je danas dobila podršku poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, neviđena podvala i potpuna revizija istorije, u funkciji bošnjačke političke elite.

-Oni koji su to podržali žele da relativizuju stvar, a oni koju su to podržali u ime srpskog naroda nisu vodili računa o srpskom stradanju i ogromnim žrtvama koje su Srbi imali, rekao je Dodik.

On je upozorio da se uporno u BiH zaboravljaju srpske žrtve, poput 2.500 Srba pobijenih u Grabovici, kod Bihaća, ali i u drugim zaboravljenim srpskim stratištima.

Prema njegovim rečima, neobjašnjivo je kako su to Bošnjaci antifašistički narod, ako nisu postojali u Drugom svetskom ratu, jer su tada bili muslimani i nisu bili ni zaokruženi kao narod.

Dodik konstatuje da se u rezoluciji nigđe ne pominje genocidnost nad Srbima u Drugom svetskom ratu, i to je samo jedan od dokaza pokušaja lažiranja istorije i stradanja Srba.

Osvrćući se na primedbe na njegov račun na današnjoj sjednici Predstavničkog doma BiH u vezi sa slanjem arhivske građe iz Jasenovca, Dodik je istakao da je taj materijal poslao u Muzej holokausta u Vašingtonu i da o tim dokumentima sada brinu Jevreji, a svojevremeno su mogli završiti u rukama SFOR i biti premješteni u Zagreb.

Prema njegovim rečima, sramna je uloga i poslanika iz reda SDS i PDP u vezi sa izglasavanjem ovog akta.

Podjelite tekst putem:

19 thoughts on “Dodik: Podvala Bošnjka i pokušaj revizije istorije gdje se ne spominje stradanje i genocid nad Srbima!

  1. Pa neka ovaj kozarački proleter predloži rezoluciju, šta čeka!?

    Da vidimo su čim će on pred Miloša?

  2. Zamislite dati istorijsku građu o genocidu nad Srbima drugoj državi i opravdanje je vrh, nema dalje: uzeo bi je SFOR a on je dao Klintonu komandantu SFOR-a.

    Dakle, iz ovoga jasno proizilazi da eto može i SPC ili ne dao Bog Milo da najsvetije relikvije hrišćanstva iz Cetinjskog Manastira, dati Vatikanu ili US i to pod najstupudnijim izgovorom “ oni će IH bolje čuvati“.

    Mali pionir sa Kozare lupa ko Milo!

  3. BROZOVI BEOGRADSKO-JOSIPGRADSKI AUSTROMARKSISTI ZATIRALI SU SVE ŠTO JE SRPSKO I PRAVOSLAVNO

    „Kazivati istinu od koristi je za onog kome se kazuje, ali štetno po one koji je kazuju, jer navlače mržnju na sebe“ – Paskal

    U ovom kontekstu vredno je ukazati da je u Beogradu- Josipgradu objavljena druga knjiga „Krajina i Krajišnici“ u privatnom izdanju profesora- heroja Jovana Zubovića, koju su tzv. „srpski“ komunisti-internacionalisti, austromarksisti taksirali kao „šovinistički pamflet“ i zahtevali od Okružnog suda da je zabrani. I tako odlukom Brozovog Okružnog suda u Beogradu-Josipgradu od 16. aprila 1970. godine, Zubovićeva knjiga je zabranjena zbog „povrede propisa zakona o štampi i drugim informacijama“. U obrazloženju zbarane knjige „Krajina i Krajišnici“, između ostalog stoji:

    „Okružno javno tužilaštvo smatra da ovakvi nacionalistički prestupi u tretiranju Krajine, njezine dalje i bliže istorije, društvenog razvitka, kulture i jezika, falsifikovanje istorije naroda Bosne i Hercegovine i ženja da se nenaučnim putem dokaže da je Bosna zapadni deo Srbije… unosi uznemirenje…“ (Vidi: Zabranjeno rasturanje knjige „Krajina i krajišnici“ -Nacionalistički i šovinistički pristup u tretiranju Bosanske krajine, „Politika-Tanjug“, Beograd, 16. april 1970).

    Prof. Zubović je sa bolom u duši posmatrao kako se pod Brozovim krvavim velikohrvatskim, robovlasničkim, fabijansko-intermarijumskim i
    NATO- komunističkim režimom zatire sve što je srpsko i pravoslavno. Ustao je u odbranu obespravljenih, potlačenih i poniženih nesrećnih Srba u Krajini, „kaurskoj i turskoj“ i ukazao na žalosne činjenice, zato ćemo preneti izvesne citate, kako bismo odbili svaki prigovor pristrasnosti.

    U pesmi Jovana Potkozarca „Pokajte se“, koju je spevao povodom banjalučkog zemljotresa, na strani 9 i 10 stoji :

    „Iz dubine nešto zatutnjelo
    I zaklikta sa obalaka vila:
    Pokajte se na zemlji grešnici,
    Vi zakone svete pogaziste,
    Sve zakone ljudske i božije
    I svetinje svoje ostaviste:
    Potrovaste sjeme u matera
    U utrobi djecu pomoriste;
    Odrodi se mati od djeteta,
    Odrodi se d’jete od matere,
    Odrodi se kuća od plemena,
    Odrodi se pleme od naroda;
    Ne poštuje mlađi starijega,
    Pobjegoše vješti i snažniji,
    Ostadoše stari i nemoćni
    I opusti polovina sela;
    Rasuše se narodna bogastva
    A zgrnuše biser i dukati,
    Pogradiše po primorju kule;
    A tada se sva zemlja zaljulja
    I razruši sela i gradove.
    Kako ćemo bolje učiniti? –
    Pokajte se po zemlji grešnici,
    S njima i vi, djeco krajišnici!
    Ne može se bolje učiniti
    Što se zakon pravi ne povrati:
    Prođite se sile i nepravde,
    Ne gazite slabe i nejake,
    Umjerite velika bogastva,
    Pomažite jači slabijima
    I sve svoje snage sjedinite
    Pa se svakom zlu odupirite;
    Dižite se malo i veliko,
    U koštac se sa zlom uhvatite
    I u teškoj borbi ponesite;
    Prihvatite pomoć prijareljsku
    Iz c’jeloga plemenitog sv’jeta
    I sva naša dobra očuvajte
    I na korist zemlji utrošite.
    I nemojte lako posrnuti
    U velikoj borbi i nevolji;
    Sjetite se ranijih nevolja
    Koje’no smo izdržali redom
    Od Murata do b’jesnog Hitlera
    I njegova sluge Pavelića;
    Sjetite se starijih junaka –
    Vujadina sa obadva sina,
    Jankovića i maloga Rade
    I Kočića i mladog Principa,
    I junaka znanih i neznanih
    Koji’no su sva zla izdržali
    I srušenu zemlju obnavljali.
    A kada se bratski sjedinite
    I zakonu pravom povratite
    Pa zavlada pravda i istina,
    Izniknuće iz zemlje domovi
    U njima se porod izroditi,
    I Krajinu ljutu obnoviti…“

    Str. 13: „Male duše ne mogu sakgledati i pravilno shvatiti istinu. Srcom slabi i sebični ljudi kao i ljudi drugog vjerovanja i drugog morala ne mogu da shvate našu misao pravde i slobode. Svi nasilnici ne vole slobode, a nje se plaše i neki slabi ljudi i sitne duše. Sve su to nepotpuni ljudi, ljudi obuzeti samo sobom i sebi najbližima ili opsjednuti nekom stranom misli i doktrinom. Takovih ljudi i grupa ljudi bilo je oduvijek i uvijek će ih biti. Nama se teško s njima bratimiti. Prije se mogu očekivati cukobi i borbe s njima, teške i duge i skoro vječne i neprestane.

    Naša je stara misao i danas savremena, ma da neki to ne priznaju, i nije protivna savremenom shvatanju o društvenom upravljanju i društvenom redu i disciplini. Ona treba i u naše doba, u novim uslovima, da posluži kao opšte pravilo ponašanja i kao opomena onima koji griješe ili imaju na duši teških grijehova prošlosti…“

    Str. 16 : „U objašnjavanju i menjanju sadašnjeg raspoloženja najteže je suzbiti strah koji je ostao još od okupacije u Krajini, napose od ustaša i njihovih sredstava. Strah je pojačan sukobima i borbama unutrašnjih srpskih grupa između sebe. U nekim je krajevima zavladao kukavičluk i strah kakav se ne pamti od Turaka…

    Ljudi ostavljaju srpsko ime i nazivaju se pravoslavcima, zaboravljaju srpsku prošlost, ostavljaju pismo ćirilicu i srpske običaje, čak i slavu – posebno obeležje Srba. Srpski jezik nazivaju naš jezik, u novije vreme srpskohrvatski, srpske narodne pesme nazivaju naše narodne pesme bez srpskog obeležka. Kad spomenu srpsko ime okreću se i gledaju oko sebe da ih ko ne sluša; i slavu slave krijući a sveću zaklanjaju zastorom…“

    Str. 83: „Danas svi Hrvati na Krajini nazivaju svoj jezik – hrvatski, a svesni Srbi – srpski; za neopredeljene muslimane, sve Srbe internacionaliste i sve bojažljive Srbe to je ‘naš jezik’ i jezik srpskohrvatski ili hrvatskosrpski. Kako će biti dalje i da li će biti još kakvih varijanata, ne poričem. Kako bilo da bilo, mi ćemo se truditi da ostanemo što bliže narodnom govoru“.

    Str. 88: „U ‘Nezavisnoj Državi Hrvatskoj’ ćirilica je bila zabranjena i svima nametnuta latinica. U privatnom životu među Srbima ipak se održala, a jedno vreme se držala i među Srbima partizanima u šumi. Kada je i kako je uvedena latinica i u šumi i na slobodnoj partizanskoj teritoriji treba da se utvrdi.

    Srbi Krajišnici jedno su se vreme opirali opštem uvođenju latinice, ali su na kraju sustali, pogotovo kada su videli da latinica prodire i pobeđuje i u Srbiji – u Saveznoj upravi, u vojsci, pa i među omladinom i profesorima na Univerzitetu (udžbenici i studentska izdanja sve više se štampaju latinicom)…“

    Str. 89: „Na kraju iznosimo mišljenje čuvenog hrvatskog naučnika Tome
    Maretića o ćirilici i latinici.

    ‘Obrazovani Srbi i ne slute, kako su sretni, što su oni jedini narod u Evropi, koji se može dičiti savršenim pravopisom, tj. takvim, u kojemu mu za svaki glas služi osobito slovo, a od njih se ni jedno ne uzima za više glasova, nego samo za jedan jedini. Zato njihova ćirilica ima taman toliko slova, koliko njihov jezik ima glasova, tj. I slova i glasova ima po 30. To jr besmrtna zasluga Buka Stef. Karadžića. Hrvatska je latinica s doduše mnogo i mnogo savršenija od francuske, engleske, njemačke, italijanske,
    ali je manje savršena od srpske ćirilice…

    Zahtev nekih ljudi, i Srba po rođenju u Hrvatskoj, da se ukine ćirilica, pismo ‘popadija’ i ‘žandara’, kako oni kažu, niko pametan ne uzima ozbiljno. Oni ne poznaju stvar o kojoj govore ili, nekome se podvorivajući, svesno obilaze istinu, po čemu su upravo bedni“.

    Str: 101: „U naše doba prilike su se izmijenile. Stara vjerovanja blijede, a nova su od ovoga svijeta – vjera i moć čovjeka nad prirodom i vjera umaterijalna dobra i materijalne klasne interese. Propovjeda se: da je stara vjera otrov za narod, a od prazne vjere nema nikakve koristi, da se treba boriti ne samo sa nepravdama u društvu i klasnim neprijateljem već i sa prirodom koja se može savladati; ali to je vjera…“

    U knjizi su od posebnog značaja statističke studije profesora Jovana Zubovića „Stanovništvo po popisu od 15. marta 1948“, i Adama Milanovića „Popisi stanovništva po veri (1921. i 1931) i po narodnosti (1948, 1953, 1961)“ iz kojih se vidi značajan pad žive srpske snage prema popisu od 1948. godine u odnosu na stanje u 1931. godini (Vidi: Prof. Jovan Zubović, Krajina i krajišnici, Knjiga druga, Beograd, 1970, str. 63-69).

    Ne možemo da zaboravimo i da ne pomenemo krvavo doba velikohrvatskog hegemoniste, robovlasnika i tiranina Josipa Broza tzv. „Tita“, NATO-najamnika, koji je prodao kapitalističkom zapadu više miliona radnika-gastarbajtera kao markističko-ekonomski „višak vrednosti“, koji danas trune u faraonskoj mogili u izvikanoj „kući cveća“, gde mu se i danas klanjaju zaglupljeni i opsenjeni austromarksisti „Srbi“, idolopoklonici na sramotu junačke Srbije i srpskog naroda.

    Imajući u vidu, da NATO-najamnik Josip Broz tzv. „Tito“ nije uvršten u spisak najvećih tiranina u svetu, kojeg su sastavili njegovi mentori evropski i američki imperijalisti-trijalisti u svojim propagandnim delima, a gle čuda, nisu se ustručavali da uvrste u svoj spisak nesretnog Slobodana Miloševića! (Vidi: Nigel Cawthorne, 100 tyrants
    – History’s most evil despots & dictators, London, 2008; simon Sebag Montefiore, Monsters – History’s most evil men and women, London, 2008; Clive Foss, The Tyrants, London, 2006).

    Polazeći od činjenice da je u toku 1944. godine osnovan u Beogradu-Josipgradu Brozov velikohrvatsko-hegemonistički i tiranski „Sud časti“ i da je formirana Komisija za ispitivanje rada i držanja svih Srba nastavnika Beogradskog univerziteta za vreme nemačke okupacije. Članovi ove komisije bili su tzv. „Srbi“ u Srbiji, veliki grešnici i odrodi, zaglupljeni i opsenjeni austromarksisti, komunisti-internacionalisti: dr Siniša Stanković, dr Dušan Nedeljković, dr Jevrem Nedeljković, dr Dragoljub Kr. Jovanović, dr Borislav Stevanović, dr Petar Matavulj, dr Pavle Savić, dr Jovan Tomić, dr Sreten Šljivić, dr Aleksandar Leko, dr Petar Jovanović, dr Vaso Čubrilović, dr Mladen Josifović, dr Jovan Đorđević, dr Stevan Đelineo, dr Toma Bunuševac…

    Takođe, imajući na umu, da je velikohrvatski hegemonista, tiranin i srbofob Josip Broz tzv. „Tito“ imao dvostruku ulogu kada su u pitanju njegovi sunarodnici Hrvati i to se vidi u primeru dr Mate Ujevića, urednika Pavelićeve „Hrvatske enciklopedije“ – “Encyclopaedia Croatica” i kasnije glavnog redaktora Brozove i Krležine „Enciklopedije Jugoslavije”. Među saradnicima „Enciklopedije Jugoslavije“ pojavljuju se i imena u
    Pavelićevoj „Hrvatskoj enciklopediji“ – “Encyclopaedia Croatica”, to su: dr Petar Skok, dr Aleksandar Primožić, inžinjer Petar Mardešić, dr Juraj Andraš, dr Hamdija Kreševljaković, dr Ljudevit Jonke i Mirostislav Bartulica (Vidi: Dvostruka uloga Mate Ujevića, „Ilustrovana Politika“, br. 1604, Beograd, 1. avgust 1989).

    Šta još da kažemo o dvostrukoj ulozi Savića Markovića Štedimlije, Vladimira Nazora, Gustava Krkleca i mnogih drugih, koji su u toku Drugog sv. rata glorifikovali masovnog ubicu i tiranina Antu Pavelića, poglavnika zloglasne Nezavisne Države Hrvatske.

    Srpski narod u Krajini „turskoj i kaurskoj“ stolećima je stradao od Turaka, Austrijanaca, Mlečana, hrvatskih ustaša i austromarksista,
    komunista-internacionalista, koji su mu radi lažnog „bratstva i jedinstva“ i knjige uništavali.

  4. Gde su sada oni sds/pdp botovi koji se ovde povremeno pojavljuju da kazu ima li jos uvek neke rezolucije podrske Srbima u Crnoj Gori? Kakva bagra izdajnicka.

  5. Dašak vjetra na Balkanu igra za dinastiju Klinton. Petokraka ko petokraka. Malo se preigro glumeći kako je protiv globalista pa je sam sebe sapleo kada je potpisao NATO put, pa mu poslije toga ništa ne prolazi kod Trampa.

    A tek sa koronom, e tu je u potpunosti sve otkrio „dašak vjetra počeo da zaudara“ radi sve što kaže SZO. Prizemnim spinovanjem baca pojas davljenicima hrvatima koji su u potpunosti otpisani kod Trampa, pa još to pravda tobožnim srpskim interesima. Čistači bečkih štala su u totalnoj defanzivi; Vatikan pod supervizijom, nacistički potomak Merkelova poslana u kućaru sa sve brnjicom, dani odbrojani, ali eto patriote na baterije dašak kozaračkog vjetra da pritekne u pomoć svojoj purgerskoj braći.

    Balkanski dašak vjetra, posto je ustajali vazduh, pa je prodavajući lažne patriotske priče, zaduvo tamo đe nije imo kila, udario je na Dačića, a sad Dačić počinje da razigrava. Dačić igra za Trampa, a kozarački i bugojanski dvojac trebaju kisik, ali kisik više ne posjeduju Klintonovi.

  6. Na sve nacine oni pokusavaju da predstave sebe antifasistima, a da Srbe prepisu iskiljucivo cetnicima uz propagandu da su cetnici saradnici okupatora I zlikovci. Srbi se predstavlaju kao neki doseljenici tu I remetilacki faktor. Da su Srbi slozni nikad ne bi doslo do ovoga, nazalost najveći stetu smo sami sebi nanijeli.

  7. Duduk šalje dokumenta iz 2. svetskog rata u Vašington???
    A pa da, misli Dodik u Rusiji nema muzeja!

    5
    3
    1. @ skreće temu sa Crne Gore

      To si u pravu i to je Dodikova prva faza.
      Često poredim Mileta i Mila.
      Miletova prva faza je do marta 2006. godine kada naprasno postade patriJota.
      Do tada je bio za Vens- Ovenov plan ’94 koji bi RS podijelio na nekoliko nepovezanih kantona, od februara ’98 ( kada je sa dva poslanika bio predsjednik vlade)- 14. oktobra 200o-te ( kada je izgubio izbore ) borbenim vozilima Nato je dolazio u zgradu Vlade RS.
      Milo ? I Milo onomad bijade patriJota i to srpski patriJota.
      Pomagao je VRS, bio „velji Srbin“ od žute grede do izbora 1997. godine.

      Da se vratimo dokumentima iz ww2 i na Dodika.
      Cijelu Jasenovačku građu je oduzeo od direktora spomen- kompleksa Donja Gradina Simele Brdara, i poslao je u Vašington, godine 1998.

  8. Prvo, kakav legitimitet imaju Bošnjaci da daju ocjene o genocidu nad Srbima tokom Drugog svjetskog rata ?
    Samo na Kozari, u kratkom vremenskom periodu ( 10.jun- 18.jul ’42.) i na ograničenom prostoru pobijeno je više Srba ( 68 ooo, a o načinima ubijanja i strukturi žrtava među kojima je oko 12 ooo djece mlađe od 14 godina sada neću) no Bošnjaka u četiri godine rata na širokom prostoru AVNOJ-ske BiH, a ratovali su i protiv Srba i protiv Hrvata a i između sebe ( Bihaćka Krajina). Da ne spominjem ostala stratišta: Jasenovac, Jastrebarsko, Glinska crkva, Jadovno, Brod na Drini, logor Garavice kod Bihaća, Sanski Most, Prijedor, …… mogu do izjutra.
    Činjenica je da je, na sramotu srpskog oružja, jula ’95 strijeljano 1 200 Bošnjaca, no tu postoje mnoge nejasnoće: eggekutori u 80% slučajeva su bili pripadnici 10. diverzantskog odreda a čiji je komandni sastav bio ovakav :

    1. Milorad Pelamiš- Srbin
    2. Franc Kos- Slovenac
    3. Zijad Begić- musliman
    4. Vlado Beara- Srbin
    5. Dražen Erdemović ( priznao da je strijeljao hiljadu)- Hrvat

    Sumljam da je Geberalštab VRS ima komandu nad tom jedinicom, a priča se ( mada ne mogu dokazati) da je bila pod uticajem francuske obavještajne službe koja je tada nosila naziv DST. Ostali pripadnici 10. diverzantskog odreda su takođe bili mješovitog sastava među kojima je bilo i ljudi van ovih prostora. No, ovim ne amnestiram njihov zločin.

    Još nešto,…. dvije sedmice prije pada Srebrenice 11.jula 1995. ratni komandant Srebrenice i zločinac Naser Orić ( iskopao lično oči prijeratnom srpskom sudiji u Srebrenici) je helikopterom prebačen u Tuzlu.

    Ne mezarju u Srebrenici je pokopano preko 8 ooo duša. No,… jesu li svi oni svi strijeljani poslje operacije Krivaja ’95 ? Naravno da nijesu. Rat se tamo vodio od proljeća ’92- jula ’95. Gdje su oni koji su poginuli u borbenim dejstvima u međuvremenu, jesu li i oni sahranjeni ka žrtve genocida? Ima sahranjenih koji su izginuli u borbama na udaljenijim ratištima, ima i Srba sahranjenih ( 1 700 Srba se još vode kao nestali), ima i onih kojima su imena napisana na mezarju u Potočarima a koji su živi i zdravu u St. Luisu u Americi. Ima i onih koji su umrli prirodnom smrću. A najviše ima onih koji su izginuli u borbama bježeći sa oružjem prema Tuzli, a koji su legitiman ratni cilj. I tako se nategnu cifra od oko 8 400 strijeljanih.

    Ako su ovi na linku, koji bježe sa oružjem uz borbena dejstva žrtve genocida, e onda se genocid i desio: https://www.youtube.com/watch?v=foseOmDbxdQ

    I još nešto.
    Posljednji vijek na ovim područjima ( Podrinje) bilo je mnoštvo „Srebrenica“, daleko većih od ove iz ’95. godine, najviše nad Srbima. Za blizu 3 500 srpskih žrtava oko Srebrenice posljednjeg rata niko odgovarao nije. Ako neko to i spomene, proglašava se velikosrpskim nacionalistom i genocidašem.

  9. Znači muslimani su bili komunisti – antifašisti!!! Bogami vlasti u Crnoj Gori imaju ozbiljnu konkurenciju u Bosni po stepenu gluposti. Opasne gluposti. A Srbe koji su za tto glasali- mrš u ćošak.

  10. Današnji Bošnjaci a nekadašnji muslimani zaboravljaju kako si njihovi preci dočekivali ustaške i nemčke okupatore 1941. u gradovima nekadašnje BiH. Zaboravljaju na 13. SS brdsku diviziju Handžar koja beše sastavljena isključivo od bosanskih muslimana (hrvatsko cveće), nešto malo hrvata i folksdojčera a zakletvu položiše na vernost Hitleri i Paveliću.
    I njihov babo, Alija Izetbegović je kao „mladomusliman“ bio pripadnik te divizije ( The New York Times, 20.10.2003)

    22
  11. Katastrofa, zahvaljujuci losim vodjama kroz istoriju danas srpski narod se proglasava agresivnim I genocidnim. Kada se prica o zrtvama hrvatskim I muslimanskim stice se utisak da vrijede mnogo vise od srpskih dok srpske zrtve kao da ne vrijede nista. Pominju se ako bas mora nedje dje se ne mogu izbjec gledajuci da se zlocin sto vise relativizuje. Za 10 god o Jasenovcu I srpskim zrtvama nece biti ni pomena da ne pricamo o jamama po hercegovini I hrvatskoj. Na spomenicima pise stradali su od fasista??? Sramno je djelovanje srpskih politicara kroz istoriju kojima je bitno bila samo funkcija I samoisticanje. To nas je I dovelo da danas smo bez istorijski i geografski nasih krajeva. Treba li podsjecati da su Srbi do pocetka ’70 god bili vecinski narod u BiH. Samo neka nam je Bog veliki u pomoc.

    23
    1. Garavice Kod Bihaća. Pobijeno oko 12 ooo Srba. Poslje rata napisano : žrtve fašističkog terora. Spomenik muslimani srušili.
      Sanski Most i sela oko Sanskog Mosta. Pobijeno početkom avgusta 1941.g. oko 4 000 Srba. Preživjela jedino djevojčica Zora Skiba, bika je živi svjedok. Kad su muslimani zauzeli Sanski Most sredinom septembra 1995. spomenik srušili.

      Živi dokaz o zločinu nad Srbima od strane multietničke armije bih, odred : el mudžahedin. Niko odgovarao nije iako je sve jasno:

      https://www.youtube.com/watch?v=-MEqBo9lStM

      1. Da su kojim slučajem zauzeli Kozaru, srušili bi i spomenik na Mrakovici.

        5
        1

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *