Dobitnik Pulicera Goran Tomašević: Šansu da ovjekovječim istoriju smatram Božjim darom

Donedavno Srbija je imala tri dobitnika Pulicerove nagrade – prvi je bio naučnik Mihajlo Pupin, drugi pjesnik Dušan Čarls Simić, treći novinar Volter Bogdanić, koji se tim priznanjem okitio čak tri puta, a od aprila na listi velikana našao se i fotoreporter Rojtersa Goran Tomašević.

Tomašević, koji već 20 godina radi kao ratni reporter i svojim fotoaparatom bilježi sukobe širom svijeta kao član Rojtersovog tima, od 11 fotografa dobio je Pulicerovu nagradu u kategoriji „Breaking news“ svojom fotografijom pijetla koji prolazi pored osamnaestogodišnjaka koji je poginuo u obračunu bandi u Hondurasu, objavljenoj u okviru zapanjujuće vizuelne priče o stremljenjima i očaju migranata dok su putovali u SAD iz Centralne i Južne Amerike, piše magazin Original.

Ovaj Beograđanin je bio nominovan za Pulicerovu nagradu i 2014. godine za svjedočanstva iz Sirije, a u razgovoru za Original otkriva da je ona došla onog trenutka kada je prestao da joj se nada.

Nakon Mihajla Pupina, Dušana Čarlsa Simića i Voltera Bogdanića, četvrti ste Srbin nagrađen „Pulicerom“. Kakav je osjećaj biti u takvom društvu?

– Njihova imena su krupnim slovima upisana u našu istoriju. Ja sam samo fotograf kome se sreća osmijehne tako što mu omogući da se češće nađe na pravom mjestu i u pravo vrijeme. U Rojtersu su svjetski velika imena fotografije tipovala da ću da dobijem Pulicerovu nagradu za fotografije sa Kosova* 1999. Kasnije su bili sigurni da će „Pulicerom“ biti nagrađen moj rad u Iraku, pa u Avganistanu… Bili su razočarani što ta nagrada nije stigla poslije Libijskog rata… ili Sirije… I eto, „Pulicer“ je stigao kad ga nisam očekivao. Ta mi je nagrada nedostajala. Moji preci su porijeklom iz Drenice, na Kosovu, nekako je bilo prirodno da i moja karijera krene uzlaznom linijom baš na Kosovu.

Kako su nastale fotografije u okviru priče za koju ste nagrađeni? Zašto ste se odlučili baš za tu temu?

– Otišao sam da slikam migracije iz Latinske Amerike u Sjedinjene Američke Države. Htio sam da prikažem razloge zbog kojih ti ljudi glavom bez obzira bježe iz svojih zemalja. Fotografije su nastale u gradu San Pedro Sula u Hondurasu. Znao sam da je to grad sa najvećim brojem ubistava na svijetu (u miru). Imao sam informacije da je to potpuno kriminalizovani region u kojem haraju bande. Njihova glavna djelatnost su ucjene, reketiranje, trgovina bijelim robljem i šverc kokaina. Dvije velike bande MS13 (Mara Salvatruca) i M18 (Bario-18) su u stalnom ratu za prevlast u podzemlju. Te bande su formirane u Los Anđelesu, pa su njihove članove američke vlasti protjerale, a oni su u Hondurasu, San Salvadoru i u ostalim zemljama ponovo organizovali kriminalne armije. Na slici je pripadnik bande M18, brutalno ubijen u ratu za primat u transportu kokaina. Uspio sam da uspostavim kontakt sa vođama ovih bandi i oni mi nisu pravili probleme dok sam ih slikao. Iako su vrlo opasni, mislim da su cijenili profesionalnost.

Umorite li se nekad i poželite li da ste odabrali drugi put?

– Svako se umori. Pa se odmori i krene dalje. Volim ovaj posao. Čuvam ga. Dugo se pripremam, stalno moram da budem u toku i tehnološki i informativno. Nisam zažalio što sam krenuo ovim putem ni kada sam bio pod mitraljeskom vatrom, ni kada sam ranjavan, otiman, niti kad sam u pustinji brojao kapi vode za piće… Ni kada sam po peti put obolio od malarije… Najvažnija mi je fotografija. Nema vremena da se misli na opasnost. Važno je da znaš šta hoćeš, da prepoznaš i iskoristiš šansu, jer šanse se rijetko javljaju. Tako je u životu i u svakom poslu, pa i ovom… Duge su stepenice ka uspjehu i sa njih se lako pada.

Koji je vaš recept za samoočuvanje u takvom okruženju?

– Glavno je da se dobro pripremiš. Da znaš gdje ideš, šta te tamo čeka. Da uspostaviš komunikaciju sa lokalnim novinarima, sa važnim ljudima. Najvažnije je da radiš pošteno, vjerodostojno, da nikoga i nikada ne obmaneš, ne prevariš, ne potcijeniš… Ovo je posao za čiste ljude i čiste račune. Moraš biti koncentrisan na posao i spreman da nedjelje i mjesece provedeš u nenormalnim uslovima… I sve to zbog možda samo jedne fotografije… Dok slikam, nemam vremena za strah niti za bilo koja druga opterećenja. Dok pregledam snimke, sve to preživljavam. Kad jave da je slika osvanula na 150 naslovnih strana, ja sam već u drugom filmu. To shvatam kao božji dar, da sam se našao na mjestu gdje se stvara istorija… I da je baš meni pripala uloga da taj trenutak ovjekovječim i pokažem cijelom svijetu. To zaslužuje veliko požrtvovanje i upornost – rekao je on u intervjuu za magazin Original.

Goran Tomašević rođen je 1969. godine u Beogradu, a karijeru fotoreportera započeo je u dnevnom listu „Politika“ da bi 1996. godine, izvještavajući o političkim događajima u bivšoj Jugoslaviji, počeo saradnju sa britanskom agencijom Rojters.

Od 1997. godine pokrivao je događaje na Kosovu i Metohiji i tokom NATO bombardovanja bio jedan od rijetkih fotoreportera koji su ostali u toj pokrajini. Za Rojters je izvještavao iz Iraka u vrijeme vlasti Sadama Huseina i tokom invazije na tu zemlju 2003. godine. Njegove fotografije rušenja Sadamovog spomenika u Bagdadu svijetu su obznanile pad iračkog režima. Od 2002. do 2006. godine bio je izvještač iz Jerusalima, a od 2006. do 2012. iz Kaira.

Trenutno je u Najrobiju šef fotografa Agencije Rojters za Istočnu Afriku. Među istorijskim događajima o kojima je svjedočio svojim objektivom su i revolucije u Egiptu i Libiji, izbori i referendum o nezavisnosti Južnog Sudana, predsjednički izbori u Demokratskoj Republici Kongo i u Pakistanu, zemljotres u Kašmiru, Olimpijske igre u Sidneju 2000. godine i Svjetsko prvenstvo u fudbalu 2006. godine u Njemačkoj.

Proveo je mnogo vremena sa američkim vojnicima u Iraku i Avganistanu.

Bio je fotograf godine Agencije Rojters 2003, 2005. i 2011, a 2008. godine je dobio nagradu za najbolju fotografiju. List „Gardijan“ 2013. godine proglasio ga je najboljim novinskim fotografom na svijetu. Tri puta je dobio nagradu „Yu press photo“, a 2009. godine mu je Društvo izdavača u Aziji (SOPA) dodelilo Nagradu za izuzetnost u novinskoj fotografiji.

Pročitajte još:

Srpska TV, TV Novi, Studio Ostrog, Radio Svetigora i IN4S zajednički prenose Sabor (VIDEO)