Đurišić: Moj Istok su Srbija i Rusija (VIDEO)

Promocija knjige „Odbljesci lovćenskog plamena“ pjesnika Svetozara Đurišića, u čijem središtu je poema posvećena srpskoj heroini iz balkanskih i Prvog svjetskog rata Milunki Savić, održana je večeras u prostorijama Knjižare Matice srpske.

Novinar Milenko Jovanović pozdravio je okupljene u ime organizatora večeri, Informativnog portala IN4S, i podsjetio da se u oktobru ove godine navršilo četiri decenije od smrti srpske Jovanke Orleanke, kojoj je Svetozar Đurišić posvetio poemu „Milunke Savić kula“.

„Poemu kojom Đurišić veoma originalno i efektno uspijeva da na samo sebi svojstven način ovjekovječi ujedno i gotovo cjelokupnu srpsku istoriju, kako je to neko negdje već rekao“, rekao je Jovanović.

Pjesnik Perivoje Popović kazao je da autor Svetozar Đurišić nosi ,,žestok teret“ – ,,Kulu Đurišića“,  simbol vjekovne borbe srpskog naroda da sačuva dušu među bezdušnima.

„Nije lako nositi na sebi takav istorijski trenutak. Veliko je pitanje: koliko čovjek ima moći da se nosi sa svim tim što istorija stavlja pred njega. Danas se oslanjati na ,,Kulu Đurišića“, Lovćen, Čojstvo, može samo onaj ko ima veliku snagu, a Svetozar ima tu snagu“, rekao je Popović.

Milunka je veća od Orleanke

Autor, istakao je Popović, nalazi snagu da uz zidove Kule Đurišića postavi kulu Milunke Savić, koja je „zajednički imenitelj svih naših vrijednosti“.

„I moram reći i ovo: Milunka je veća od Orleanke. Opet se vraćamo Njegošu: ,,U velikim narodima geniju se gnijezdo vije“. Lako je kad iza tebe stoji veliki narod, ali kad stoji manji narod, kad iza tebe stoji odsvud stiješnjeni srpski narod, onda je mnogo teže. Kula koju možemo nazvati Milunka Savić je zajednički imenitelj svih naših vrijednosti. Kula Milunke Savić, Kula Đurišića, to su tragovi čovještva koji mirišu božanskim vinom“, smatra Popović.

Pjesnik Veselin Rakčević kazao je da se na objavljivanje Đurišićeve knjige „„Odbljesci lovćenskog plamena“  neopravdano čekalo pune 24 godine. Prema njegovim riječima, u ovoj knjizi je veoma naglašena liričnost, kosmogonski odnos prema svijetu i pojedincu, uz blagu epiku.

„Sve pjesme nose refleksiju i strogu odanost kontrolisanim čulima. I sva poezija vrvi od spoznaje svijeta koji kroči „tragom kristala“, ali svjetlost i tama su nedjeljivo društvo ili dijalektičko jedinstvo, koje je pjesnik definisao naslovom predmetne knjige – „Odbljesci lovćenskog plamena“, rekao je Rakčević.

Đurišić je, istakao je Rakčević, shvatio Lovćen kao oltar našega opstanka – „oltar pravi na kamen krvavi“, gdje je njegova pjesnička vila našla svoje kosmičko uporište.

Autor Svetozar Đurišić kazao je da su njegov „istok Srbija i Rusija“.

„Moj istok su Srbija i Rusija, a ja sam okrenut prema istoku. Upravo zato je Milunka  bila inspiracija za mene. Uz poemu o Mulinki Savić našao sam prostora za mog duhovnog učitelja i više od toga, Marka Miljanova“, zaključio je Đurišić.