Đukanović primio packe, pa ublažio retoriku: Oravu ne pominje NVO „CPC“
1 min read
Bez zapaljive retorike
Piše: Nikola Vasojević
Lider DPS-a je naprasno promijenio retoriku, pa je danas saopštio da je mlijeko bijelo, ali da može da bude i kisjelo, odnosno u razgovoru sa ambasadorima u Crnoj Gori nije ni pomenuo svoju skandal-ideju o obnavljanju NVO „CPC“. Iz kabineta lidera DPS-a saopšteno je da je „Đukanović istakao da je Crna Gora odlučna da rješava veoma delikatno pitanje crkve, pri čemu neće nasjedati na provokacije, uzdržavajući se od daljeg zaoštravanja situacije, ali će beskompromisno braniti svoje interese“.
Nakon agresivnih i ne daj Bože izjava na stranačkim skupovima o otimanju hramova Crnoj Gori i uređivanju crkava po modelu ateističko-komunističkih principa, ova današnja izjava Đukanovića nit je voda niti vino. Imam utisak da ga je neko ovih dana dobro naribao i izgrdio iza zatvorenih vrata, pa je Milo odlučio da malo utiša stranačku retoriku i da je ostavi za stranačke skupove, dok će na ovim drugim dobro mjeriti šta kaže.
Naravno, Đukanović se dokazao kao vješt manipulant i dobro je naučio kako da se prilagođava novim situacijama, pa ne treba imati povjerenja u ovu njegovu izjavu, odnosno da će se „uzdržavati od daljeg zaoštravanja situacije“. Čim vidi leđa Oravu i ostalima iz njegovog okruženja, on će vjerovatno nastaviti da doliva ulje na vatru, odnosno da i dalje zaoštrava ionako zaoštrenu temu oko crkve. Ipak, svi oni kojima je ovih dana na pameti bila zaštita srpskih hramova, mogu da odahnu, jer očigledno je da crkvene teme vrhovnog vladara naših sudbina interesuje samo za unutrašnju upotrebu. Crkva i sve ono što se zadnjih dana o njoj pričalo u Crnoj Gori umnogome zavisi od međunarodnih vjerskih, a bogami i antivjerskih vjetrova, a oni, sudeći po izjavi Đukanovića, ne duvaju u njegova jedra. Do sada se pokazalo da lider DPS-a dobro prati međunarodne vjetrokaze, pa zašto to ne bi i uradio i ovoga puta?
Ovakve izjave do gole kosti ogoljavaju vladavinu posljednjeg balkanskog diktatora. Ona se zasniva na krutim, rogobatnim i budi bog sa nama naelektrisanim izjavama za unutrašnju upotrebu, dok se van granica sve to pretvara u ono kako gazda kaže. U Crnoj Gori se to pokazala kao dobra diktatorska taktita i Đukanović nastavlja tim putem.
Sve to naravno nervira obične građane, posebno one kojima su srpski hramovi jedina odbrana vjere, imena i prezimena i svega ostaloga što ih čini ljudima i Srbima, ali ovakvi režimi se i hrane time što jedan dio sopstvenih stanovnika tretiraju kao građane drugog reda. Teško je sve to izdržati, ali valja biti strpljiv i sačekati da se sva ova DPS skalamerija raspadne kao od kula karata. Istina, ta konstrukcija predugo traje i probija sve poznate političke rekorde, ali sve to mora imati kraj!
Tiranija je ušla u fazu kad je narodu izazov da joj prkosi. To se dešava kad nesigurnost i strah za egzistenciju u narodu postanu dominantni. Sledeća faza po teoriji je revolucionarna, odnosno pobuna… Miloš Obrenović je to razumio još onda, ali volovi domaći ne razumiju ni danas
Crna se u stvari više boji „pokojnoga“ Mila n’o živog.
Biće da je to istina.
Dok je živ, Crna će „junački, časno i pošteno “ braniti bedeme ničega, ali murtav će im možda Milo nedostajati…
Milo, ako citas (ti i tvoja porodica) ovaj sajt, da ti ispricam jedan vic o Muju. Probaj da se pronadjes u vicu:
Mulo radi kao gastarbeiter u Austriji. Dobio odmor i krenuo za BH kolima preko HR.
Slucaj je bio da se to potrefilo sa danom kad je umro Tudjman. Mujo presao molima kroz Sloveniju i stigao na granicu HR. Ehh sad u HR se to vec dosta modernizovalo. Granicni pandur, mlad dechki se ljubazno obrati Muju:
„Gospodine, nash Francek je juce umro. Sabor proglasio 3 dana zalosti.
Niko ne moze ni da izadje iz HR niti da udje u HR za ova 3 dana“.
Mujo klimnu glavom:
„Gospodine sve sam razumeo“. Okrenu kola za 180 stepeni i pocne da vozi natrag ka Sloveniji.
Posle jdno 2 kilometra, Mujo okrene kola opet za 180 stepeni i pocne da vozi natrag ka istom granicnom prelazu. Stigne na prelaz. Onaj mlad decki opet ga sretne i praveci se da ga nije prepoznao izdeklemova istu prichu, po drugi put:
„Gospodine, nash Francek je juce umro. Sabor proglasio 3 dana zalosti.
Niko ne moze ni da izadje iz HR niti da udje u HR za ova 3 dana“.
Opet Mujo klimnu glavom:
„Gospodine sve sam razumeo“. Opet se okrenu kola za 180 stepeni i pocne da vozi natrag ka Sloveniji.
Ova scena se ponovila 6 puta. Kad je po 7-mi put Mujo stigao pred istog onog ljubaznog, mladog pandura, ovog puta decki eksplodira:
„Magarcu jedan, 6 puta se vracas i 6 puta sam ti ljubazno objasno da je nas Francek juce umro i da je Sabor objavio 3 dana zalosti. Da li si konju jedan GLUV ILI SI TOTALNO LUD?“
Na to ce Mujo:
„Ohhh ne gospodine, nisam ja ni gluv ni lud, NEGO MI JE BILO MILO CHUTI“!
Njemu se može vjerovati isto kao bijesom paščetu.
Ne mislim da je Đukanović odustao od svojih namjera, samo u društvu diplomata mora biti malo uglađen. Ne mislim ni da će ga bilo ko iz EU i USA sprečavati da uradi ono što je naumio. On je dijelom fasciniran odlučnošću vjernika i sveštenstva da brane Crkvu, a drugim dijelom, makar podsvjesno zna da ovim što je pokrenuo skrnavi grobove i duše svojih prađedova. To je put na kom će imati sve više prepreka, i od naroda i od svoje podsvijesti, a takav put nije dobar jer oduzima snagu i energiju.
Novinari Boke kažu da je text pogodio suštinu, tako da Betoven fula. Ali, žalosno je da vam toliko pažnje, poštovani čitaoci cijenjenog portala, zauzimaju Đukanovićeve izjave. Iako bezbožnik, zna da se na kraju mora kod Onoga na raskrsnicu. Materijalni svijet, bez obzira na lovu, od danas je do sutra. Pogotovo nema razloga za strah da će nešto suludo uraditi, tipa fizičkog napada na Crkvu, jer zna da mu je tu konačno kraj. Narodu ga je puna pipa, osudila bi ga cijela kulturna Evropa, a bogami i Rusija. Grčka bi nas prekrižila sa puta ka EU, mada znamo da to njega i ne interesuje. Najpametnije mu je da se povuče, pa neka ga Đao nosi sa svim parama i da ovaj narod više ne izluđuje.
Betovene,da se muzeš ko što blejiš boljeg goveda ne bi bilo!
Vasojeviću, utisci su ti veoma loši i pogrešni.
U vihoru kao vatra
bojevima ljutim vodjen
palio je jedan ratnik
selo gde je rodjen
Sina majci iz narucja
oteo je zulumcar
sada kune svoju sudbu
sto je janicar
Na ognjistu puste kuce
plakala je jedna stara
iznad nje je sablju dig’o
ratnik koji hara
Ne diz’ na me ruku sine
ako svoje jade znades
majka sam ti jer prepoznah
iznad usne mladez
Sjaha s konja mlad janicar
baci sablju dizgin pusti
majka htede nesto reci
ali ne izusti
Betoven je vas ustreptao , blizi se vrtanje našijeh svetinja kad su mu tata i đed , jovovi kapičići u naše crkve puštali beeeeeee liturđiju. i jopet će , samo da ih miraš slamom prekadi. e viva . puknite od muke srbalji.