Đogo: Novi jermenski identitet po Pašinjanu — Srbi znaju taj recept
1 min read
o. Darko Ristov Đogo
Pašinjan nastavlja sa svojim projektom konstrukcije novojermenskog identiteta u kome bi on vjerovatno bio neki „otac otadžbine“, neka vrsta novog Ataturka, odnosno reformatora koji je zastarjele i danas nepoznate ili ljudima teško poznate aspekte crkve i društva uništio, a doveo do nečega navodno samorazumljivog.
Protojerej Darko Đogo kaže za Sputnjik da jermenski premijer to ne čini ni iz čega drugog, nego samo da bi našao novo opravdanje za sopstvenu vlast i poteze. Zbog toga je i izašao sa prijedlogom da se izmijeni Ustav Jermenske apostolske crkve, što bi omogućilo smjenu vrhovnog poglavara Garegina II.
Đogo smatra da je ovo jedan u nizu poteza koji nije predviđen da samo trenutno nešto promijeni, već da u potpunosti jermenski narod redefiniše na novim osnovama. Pašinjanovo objašnjenje za izmjenu ustava, bar jedan njegov dio, fokusiran je na to da je ustav jermenske crkve napisan na jeziku koji niko ne razumije. U prevodu, Jermenska apostolska crkva se i dalje služi klasičnim jermenskim jezikom koji se naziva grabar i koji je u hrišćanstvu jedan od najstarijih liturgijskih jezika, objašnjava Đogo.
„Negdje od sredine četvrtog vijeka pa do dana današnjeg to je klasični i liturgijski i administrativni jezik Jermenije. Logično je da su u jednoj kulturi i narodu koji se trudi da zadrži kontinuitet sa sopstvenom prošlošću akti crkve napisani upravo tim klasičnim jermenskim“, rekao je Đogo.
On smatra da Pašinjan, krijući se iza takozvane demokratizacije jezika i crkve, zapravo želi da sakrije svoju namjeru da u tom novom načinu odlučivanja jermenska država, odnosno njegova lična vlast, vodi glavnu ulogu i u izboru poglavara, ali i u pravljenju jednog novojermenskog identiteta. Taj identitet bi, dodaje on, označavao raskid sa onim što je već vjekovima trajalo, odnosno sa jermenskim identitetom kakvim ga znamo.
,,Slična stvar se desila i sa crkvenoslovenskim u Ukrajini, jer jedna od prvih stvari kada se vršila ukrajinizacija crkve, jeste bila da se ili zauzimaju kanonske crkve ili se čitave parohije okupiraju. Prva stvar do koje je dolazilo bio je udar na crkvenoslovenski jezik i ukrajinizacija i navodna demokratizacija koja se vršila tako što se uništavaju viševjekovne pravne i jezičke institucije da bi se instaliralo nešto novo“ , poriučio je Đogo.
Teško je predviđati šta se na kraju čitavog tog puta može desiti, smatra sagovornik Sputnjika. On pretpostavlja da će Pašinjan naići na veliki otpor, ali i na određene dijelove društva koji će ga podržati u ovim nastojanjima.
,,Ni nama Srbima nisu nepoznati pozivi na nekakvu crkvu prema mjerilima 21. vijeka, ni uništavanje starog jezika koji je navodno nepoznat. Vrlo su česti takvi pozivi i oni na neki način nađu eho u onom dijelu populacije koji prosto svoje predanje i svoj identitet doživljava kao jednu vrstu tereta ili nečega s čim treba da se oprosti da bi stupili u neki izmaštani san o Evropskoj uniji.
Jermensko društvo je dosta podijeljeno po tom pitanju, i oni, iako se radi o drevnom narodu sa ogromnim predanjem i hiljadugodišnjom i pismenošću i hrišćanstvom koje je tamo išlo ruku pod ruku jedno sa drugim.
Često imate u društvu jedan sloj pokondirenog, navodno obrazovanog, a nevaspitanog stanovništva koje smatra da sve iz prošlosti treba ostaviti u prošlosti i zatrpati, zamijenivši ga za neku svijetlu evropsku budućnost ili neku sličnu floskulu. Ne bi me čudilo da Pašinjan pokuša da se osloni na njih.
U Jermeniji je na djelu jedna vrsta čvrste ambivalentnosti jermenskog društva koja će još dugo opstati, a sama borba za Jermeniju kakva jeste će potrajati i za sada nije lako predvidjeti njen ishod“, zaključuje otac Đogo.
Tačno. Tradiciju i kontinuitet u ovom uzburkanom i poludelom svetu treba sačuvati, kao čvrsto tlo pod nogama, ili kao koren koji nas drži, da nas vetrovi ne oduvaju. Jermeni do sada nisu bili u takvoj situaciji. Ubijali su ih i uništavali fizički ali duhovno ne jer imaju drevnu i jedinstvenu tradiciju, zasnovanu na osobitom jeziku i pismu.Zbog toga mislim da mi, Srbi treba da budemo krajnje opreznu u zameni crkvenoslovenskog jezika srpskim. Uz objašnjenje: ja ovaj naš srpski jezik ne volim, ja ga obožavam. Pri tome, bez trunke zadrške, pod srpskim podrazumevam sve, i tzv. ili političke jezike: hrvatski (u Hrvatskoj skoro dva veka ga menjaju i prerađuju ali, to je dalje naš, nama svima razumljiv srpski jezik), bosanski (u Bosni su nekada živeli Srbi Bošnjaci i Turci Bošnjaci, uz nešto katolika, zvanih Latini, ali su i turske age i begovi taj jezik zvali srpskim) i crnogorski (to je tek bruka neviđena: proglasili ga za jezik 2007. i govore i pišu o nekakvoj prošlosti i tradiciji). A pošto mi nismo narod kojeg je neko proglašavao ukazima i dekretima, niti smo narod kome se znaju i dan i sat nastanka, jer postojimo vekovima, treba da poštujemo drevnu tradiciju: u duhovnim stvarima crkvenoslovenski, u svemu drugom naš, bogati i izražajni srpski jezik.