Dječaci rade, dok vlasti planduju

Dok građani pišu ljutite komentare o lokalnim trotoarima, a zvaničnici sliježu ramenima, šest dječaka vuku kamenje i zasipaju rupe između Sverdlovske i ulice Petje Kalmikova u Čeljabinsku.

Kažu da su tokom praznika odlučili da urade dobro djelo, jer im je dojadilo da na putu punom rupa gledaju kako se spotiču bake i majke koje guraju dječija kolica. A, nakon kiše, svi se bukvalo guše u blatu.

Ovi dječaci, uzrasta od 12 do 15 godina, odavno su prijatelji, iako uče u različitim školama. Oni žive u blizini i šetaju duž ovog užasnog puta do pontonskog mosta. Put je veoma prometan. Most formalno povezuje dva urbana područja: Metalurški i Kurčatovski.

Četrnaestogodišnji Paša Lješukov predložio je prijateljima da krenu u akciju. Njegova baka živi na drugoj strani, iza mosta, i zna koliko joj teško pada šetnja po takvom terenu. Prijatelji su se, bez oklijevanja, složili. Za tili čas formirana je  “brigada”.

“Neko je donio lopate, neko kolica”, kažu momci, “i počeli smo da popunjavamo put drobljenim kamenom”. Lokalci su vidjeli šta radimo, i donijeli su nam mnogo građevinskog šuta, odličnog za popunjavanje rupa.

“Nije ovo prvi put da pokušavamo da popravimo ovaj put, iznajmljivali smo mašine, ravnali ga”, rekao je Pavle, čuvar bivšeg agrokombinata, čije kancelarije danas iznajmljuju manje firme.

“Od lokalnih vlasti, bar za sada, nema nikakve vajde, premda smo im se obraćali za pomoć. Vjerovatno čekaju da ova djeca naspu rupe i odrade teži dio posla, a onda će oni, možda, i asfaltirati ovaj put”, zaključuje ovaj revoltirani mještanin.

Dječaci rade svakodnevno, ukoliko im dozvoljavaju vremenske prilike. Rade četiri sata dnevno, da se ne bi previše umorili. Neki prolaznici, vršnjaci, ih ne razumiju i nikako ne podržavaju njihove akcije. Mnogi se, čak, i sprdaju na njihov račun.

“Ma, mi ne obraćamo pažnju na zlurade komentare, ne slušamo ih uopšte – neka pričaju šta god hoće. Oni će cijelo ljeto provesti na internetu, a mi ćemo učiniti nešto korisno. Odrasli su nam zahvalni. Donose nam peciva i mlijeko, uvijek imamo besplatan ručak”, pričaju momčići, osmjehujući se zadovoljno.

Ističu da uživaju punu podršku roditelja.

“Moj sin je došao, i rekao da radi na remontu puta. Njegov otac i ja smo bili iznenađeni, i u početku smo, čak, mislili da se šali. A onda smo provjerili i iznenadili se prijatno”, rekla je Lješina mama, Svetlana Tokarjeva. “Drago nam je što je on sam preuzeo inicijativu i što nešto radi, a ne gluvari naokolo”.

I u školi su ovi dječaci veoma aktivni, naročito kad je riječ o sportu. Bave se atletikom, samboom, boksom i fudbalom. Tokom raspusta, sezonski rade u lokalnoj fabrici, pomažu stražarima, uklanjaju smeće. Prijatelji se nadaju da će ovom akcijom skrenuti pažnju odraslih na ovaj gorući problem, te da će ih i motivisati da se i oni uključe.

Za sada, činovnici prebacuju odgovornost jedni na druge, okrećući glavu od puta kojim dnevno prođe i preko hiljadu ljudi. Možda ih ovi dječaci zaista i primoraju da konačno preuzmu odgovornost i urade nešto konkretno.

Izvor: KOMSOMOLЬSKAЯ PRAVDA