Dikejovanje
1 min read
Duško Knežević
Pandur Meklejn mora (film Umri muški), ništa manje do spasiti Ameriku (čitaj: svijet!), kako bi povratio ljubav svoje ćerke, tinejdžerke koju je zapostavio odveć zatrpan poslom, reklo bi se nadasve kuražnim i isuviše muškim, porvanim sa samom smrću u paklenim gradovima.
Di Kej krenuo u (otvoreno) spasavanje Crne nam Gore, i tu misiju doživljava kao proces pokajanja. Ček: ne vodi li blud u carstvo mudrosti, kako naučava Blejk?
Ne samo da, dakle, dikej dobija na liku Robin Huda, već naginje tome da se preobrati u antikapitalističkog fundamentalistu, koji banku trampi za zrno časti, u današnjim vremenima vaistinu u deficitu. Naročito u ovim čojskim & junačkim gorolominama.
Ali, dublje gledano – da ne kažem i `metafizičkije` – nema ničeg lošeg u tome što je CG morala dotaknuti dno kako bi pogled uspravila ka vertikalnoj osnovi, s koje se strmodeknula polakomivši se na prizemni marksizam (uvod u građanstvo, radničku psihologiju i lijevi ateizam), u kojem je sve stalo u ono: use, nase i podase. (Gramzivo čuvstvovanje, pa to ti je.)
Dok nas raznorazni njuejrdžeri i lajf-kouči uče da je siromaštvo naš izbor, čak i strast, svakako porok, dikej objašnjava kako država preživljava kradući svoj narod, naročito to upraktikovala činiti vlast, koja krade još i državu.
Tako da, ako te krade država pokradena od vlasti, kao u našem nezabilježenom slučaju, onda je siromaštvo logičan rezultat, a duha što se tiče, normalno je da je ubijen u pojam.
Međutim, izgleda da ima nade, iako sa stanovišta zdravog razuma, nije preporučljivo oslanjati se na nju.
Kakogod, dotjerali smo uglavnom dotle pa nam lekcije iz morala uz neizbježne geopolitičke analize dijeli odbjegli biznismen, koji na ličnom primjeru pokazuje dokle je stigao ovaj režim, koji bogastvo spašava tako što otima od onoga koji se legalizovao uz pomoć njihove tranzicione vlade, bivajući joj prvi finansijer svih izbora, kao i infrastrukturna kartica jedne politike koja pretrajava na račun krađe i podmićivanja. (Domaće pelješe, strane potplaćuju…)
U redu sad ta priča oko identiteta, đe uteče hiljadugodišnji moral, sa sve čukunđedovom usmenom tradicijom, samo se pitamo čemu to kad se jednom osvane na goloj ledini, a prvi komšija bude udaljen kilometrima, takođe sam, star i bolestan, zagazio u sedmu deceniju, i svega mu preko glave, sve te apstrakcije u kojoj nam život protutnja, kao panduru Meklejnu koji štiteći Ameriku, zapostavi i izgubi porodicu. Kapirate sad?
Milokliz i njegov nekadašnji finansijer Dikej od Mihanovića imaju jednu zajedničku osobinu.Njih dvojica kada se zakunu u obraz tapnu se po g…vi.Obaćao je bivši prijatelj zadriglog diktatora da će pokazati kako mu daje ne koverti nego torbu pun punanu ali sve to odlaže nešto.Ako jto ne pokaže bolje bi mu bilo da pojede ono što ne jedu ljudi,no bojim se da mu to nebi bilo prvi put.
Zaista najbolji kolumnista u C. GORI
Još da pomalo nauči pravopis i ne bi mu bilo kraja
O „katarzi“ balkanskoj.
Na jednom prijemu,Mujo se pozdravi sa jednim gospodinom.
—Dje si ba Haso,promjenio si se,ocelavio,ugojio,
utegao,Bjezis od starih prijatelja za sitan dug.
—Izvinite,vi ste pogriješili,ja nisam Haso,ja sam Milo.Odgovori zbunjeno sagovornik.
—-Aaaa,pa ti si i ime promjenio za dug od 100e.
Sad kad je pukla tikva,jedan tvrdi da je tikva dinja,a drugi lubenica.I tu su u kalenicko pijacnoj gunguli.
Odlično poredjenje sa Meklejnom u tekstu.