Demokratija je stigla u moju zemlju – Zvuči tako MILOzvučno!

Piše: Slaviša Čurović

Kad smo, skoro će tri godine, u sred ljeta mijenjali vlast, nikome nije palo na pamet da smisli kratkotrajan ili malo duži period stabilnosti, ili ne daj Bože da se izvrši revizija svega, lustracija npr. i da se ispregleda šta ko ima i od čega je to zaradio u miloj nam domovini.

Kažu da partitokratiju zamjenjuje partitokratija, možda je tačno, ili će biti tačno nakon 11.06. ali Crna nam Gora ima jednu malu sreću, u ogromnoj nesreći podijeljenosti, zapravo dvije sreće u dvije nesreće. Da smo toliko razjedinjeni, pod jedan, pa svako svakoga kontroliše i čeka da ga smakne politički, a pod dva, da smo toliko mali da se stvari spolja lakše kontrolišu i dovode u bilo kakav smisao, koji ni ne vide ovi svi „naši“.

Ako svako svakog podozrivo gleda, onda je strah tu, a strah za političko mjesto je dobar kada nema onog straha za opšte dobro, tako dobre poluge koju svako normalan koristi, makar eto u Sloveniji, da Norvešku ili Švedsku ne pominjem .

Svakako, najveći dobitak ovih izbora u nedelju će biti narod, oslobođen frustracija imenovanja svoje pripadnosti i darivan mogućnostima da zaokruži svašta, nešto, ili skoro ništa. Svašta – populističko, nešto – nacionalno ili ništa – necenzusno. Smjena generacija je stigla, nekima nisu javili, neki su veterani sa 35, a neki i dalje misle da mladost počinje tamo gdje se završava Komitet kulturne zajednice. Pardon, Sekretarijat.

Izgleda da će san o lustraciji ostati samo san, da će se lažna elita obresti u pobjedničkom zanosu novog talasa, oni bogati na račun krađe svih nas lagodno će se smijati sa strane, a narod će čekati šargarepu sa svih strana, jer štapova je puno a šargarepa još i više.

Kuda će Crna Gora? Šest godina u NATO-u, daje rezultate, po širini. Ogoljen je svaki pokušaj promjene spoljnopolitičkog kursa, zavođenje reda je počelo, smisao novih generacija predvode milenijalci, internet je pobijedio televiziju, histeriju nacionalnog određenja zamjenjuju magle o platama i penzijama, a novi Kipar ili Malta je spremna da od stanice šverca droge i banana, ponešto i cigareta i oružja, postane Švajcarska bez para, sa planinama i morem, koje Švajcarci kompenzuju čokoladom. I satovima. Mi ćemo kamenjem u more, radi kompenzacije što nemamo autoput ili normalan aerodrom, ali nema veze.

Onaj ko ih je imao onoliko, satova, a vodio nas u ratove, pomirenja, litije i sumanutu stvarnost, sad šeta te iste satove „S mora na Moraču“, bez da iko više to pominje!!!

Onaj što je vrtio 44 puta jedan milion niko ni ne zna gdje je, majkin kreditor spava mirno, onaj sa vjetroparkovima uživa po Beogradu, legenda Podgorice sa prodajom Carinama u bescjenje državne imovine je u penziji i katkad skokne do suda da mu se odloži sve i tako redom. Do onog nesretnog direktora pozorišta, a kasnije ministra, koji nije uplaćivao pazare sa blagajne 7 godina. On je čovjek profesor! Možda već i emeritus.

Na kraju dana, ispade da nas je neko dobro vukao za uši, pa nismo dobro čuli prasak i lom provalnika u sopstvenu kuću, da nismo osvijestili da se ne može provincijalizmom u svijet, a malograđanštinom u kulturnu Evropu. Da se ne može nekažnjavanjem lopova u borbu za opšte dobro, jer to zahtijeva odgovornost pojedinca prema društvu i zajednici. Odreknemo li se toga, ne kaznimo li tu nakaznu logiku da se sve može i sve se smije, ne možemo računati da se taj duh sjutra neće povampiriti i da će opet biti sve isto sa imenima novih, koji imaju namjere starih.

Jedini dobitak ovih dana je glas koji mi prenose iz Podgorice: „Kao da nisu izbori, niko ništa ne pominje i nema onog naboja kao da će svaki dan rat“.

Pa to je demokratija stigla u moju zemlju! Borio sam se samo za to. Sad je valja sačuvati, ne upropastiti, onako crnogorski, kako znamo.

Ali ne bude li se tražila odgovornost kleptokrata i uništitelja svega u CG, onda nije stigla ni demokratija, ni sloboda, već uranilovka i priprema ponovnog cijeđenja isušene drenovine…Po zadatku sopstvene magle i prašine. I nekadašnjih praznih džepova. I duša.

Brzo će 11.06. a onda i ljeto, žarko-podgoričko ljeto…

Ne bude li jeseni i zime sa odgovorima na ono:“Kako ste zaradili sve milionsko sa platama od 1500 evra?“ neće biti ni demokratije, ni slobode, ni mira.

Nego će biti tepiha za pokrivanje starih sramota koje su Crnu Goru napravile poslednjom stanicom evropske kulture i jedinom evropskom utočištu bjelosvjetskim lopovima sa našim adresama. I crnogorskim pasošima.

No, ima se kad pričati o tome, kad već evo niko nije godinama… Kad nismo juče, sumnjam da ćemo i sjutra. A preksjutra će biti kasno da se pokuša stvoriti demokratsko i otvoreno društvo, jer mislim da su nas ipak – previše relaksirali. Po zadatku.

Jer kad te relaksiraju sa prvim milionom na računu, a da ga nisi zaradio, onda ti relaksiraš narod od toga da li je moralno ukrasti, a aboliraš sebe proglašavajući sve istima sebi, jer si dopustio da svi kradu.

Poznato, zar ne? Zvuči tako MILOzvučno!