Demokrate: Izgubljene generacije nezaposlenih su cijena Đukanovićeve kleptokratije

Pričom o 40 000 novih radnih mjesta, Đukanović je “udario šamar” istini. O tome upečatljivo govore objavljeni podaci zvaničnih institucija na kraju njegovog posljednjeg kleptokratskog mandata. Jasno je bilo od prvog dana da je Đukanovićeva priča o 40 000 novih radnih mjesta psihološka kategorija. Lažna obećanja o 40000 novih radnih mjesta govore da je šefu režima psihologija mase iznad ozbiljne ekonomske politike, istakao je danas mr Momo Koprivica, potpredsjednik Demokratske Crne Gore. On je naglasio da oglašavanje za 3200 radnih mjesta manje nego u prethodnoj godini najbolje govori o privrednom kolapsu Crne Gore te da 72% novozaposlenih čini nekvalifikovana ili polukvalifikovana radna snaga. Nezaposlenost visokoobrazovanog kadra dovešće na kraju do opadanja  ljudskog kadra, smatra on i naglašava da su izgubljene generacije cijena Đukanovićeve kleptokratije koja je razorila privredu. 

Ostatak saopštenja mr Koprivice prenosimo u cjelosti:

Visoka i strukturna nezaposlenost i činjenica da je najveći poslodavac partijska država, a ne tržišna privreda, najveći su ekonomski i socijalni problemi u Crnoj Gori. Činjenica da je u posljednjoj godini oglašena potreba za 3200 radnih mjesta manje nego u prethodnoj, najbolje govori o privrednom kolapsu i dubokoj krizi na strani tražnje za radnom snagom.

O tome da u Crnoj Gori nema unapređenja tehnologije i rasta produktivnosti, kao ključnih činilaca održivog privrednog rasta, govori činjenica da svega 9,17% novozaposlenih čine lica sa visokom i višom stručnom spremom, a 72% novozaposlenih čini nekvalifikovana ili polukvalifikovana radna snaga.

O tome da je nezaposlenost visokoškolovanih ljudi strukturna, dugotrajna i rastuća govori podatak da 9900 ljudi sa fakultetskom diplomom čeka posao, što je 700 više nego u junu prošle godine. Upravo zbog toga, Crnoj Gori dramatično prijeti ostvarenje jedne naročito teške i negativne posljedice nezaposlenosti, a to je gubitak ljudskog kapitala, jer ove važne radne sposobnosti nezaposlenih opadaju s vremenom. Izgubljene generacije su cijena Đukanovićeve kleptokratije koja je zatočila i razorila privredu.

Ako imamo u vidu činjenicu da je od 6973 zaposlenih u prethodnih šest mjeseci svega 633 primljeno za stalno nema dileme da je u Crnoj Gori prisutan visok stepen nesigurnosti radnih mjesta, što je jedan značajan faktor korupcije, iznuđivanja i mobinga.

Analiza strukture novih radnih mjesta u odnosu na 2012. godinu, govori da je ona krajnje nepovoljna sa aspekta održivog privrednog rasta i ravnomjernog razvoja u Crnoj Gori. Naime, ¾ novih radnih mjesta spada u sektor koji se finansira iz budžeta, a pri tome više u administrativnim službama, nego u produktivnim segmentima javnog sektora. Dalje, 85% od ukupnog broja novih radnih mjesta otpada na Podgoricu, što govori da se produbljuju regionalni dispariteti.

U Nikšiću, nekadašnjem industrijskom centru Crne Gore, ima 1600 manje zaposlenih, što najbolje govori o očajnom stanju toga grada, uprkos iluzijama i bestidnom zamajavanju u režiji DPS-a. Upravo zato što, kao i svaka kleptokratija, i Đukanovićeva garnitura počiva na partijskom zapošljavanju podobnih u javnom sektoru, Đukanovićevi agenti prijete smanjenjem naknada za majke, umjesto da pristupe poštenoj racionalizaciji broja javnih funkcionera, koji je skoro tri puta viši u odnosu na prosjek zemalja EU. Paradoks je i da partijski guverner CB govori o smanjenju javnih troškova, a institucija na čijem je čelu u povratu čini da Crna Gora ima jedna od najvećih evropskih prosjeka zaposlenih na 100 000 stanovnika – 57, a npr. Francuska ima 20. To je sve posljedica partijskog zapošljavnja i rodbinske favorizacije.

O tome da CG postaje sve više uvozno zavisna država govori podatak da je najviše izgubljenih radnih mjesta, oko 2600, a bez ikakvih ekvivalentnih tehnoloških unapređenja, u oblasti prerađivačke industrije, snabdijevanja električne energije, rudarstva i poljoprivrede. Stoga će se uz to ostvariti i jedna od najtežih posledica visoke nezaposlenosti, a to je smanjenje društvenog proizvoda zemlje u odnosu na potencijalni nivo.

Neophodno je smanjenje ukupnog poreskog opterećenja rada, što bi vodilo i smanjenju sive ekonomije. Eventualne budžetske gubitke treba nadomjestiti primjenom novih, alternativnih modela oporezivanja rada i kapitala, reformom poreske administracije, novim zakonodavstvom o sprečavanju izbjegavanja poreza, ali i novim normama koje bi iskorijenile enormne zloupotrebe u sistemu PDV i efikasnijom kaznenom politikom u slučaju PDV prevara, u kojima prednjače privilegovane i tajkunske firme.

Takođe, neophodno je reformisanje sistema socijalnog osiguranja i racionalizacija budžetskih rashoda da bi se moglo smanjivati oporezivanje rada, bez čega nema povećanja zaposlenosti.