Demokrata Sanders preuzima Trampovu platformu o „prestanku ratova“ iz 2016-te

Piše: Patrik Bjukenen

„Predsjednik je rekao da ne želi da ova zemlja bude upletena u beskrajne ratove. Slažem se sa tim“, rekao je Berni Sanders gledaocima Foks njuza u ponedjeljak, na sastanku u gradskoj skupštini u Vitlejemu, u Pensilvaniji. Zatim je, kada se okrenuo i pogledao pravo u kameru, dodao: „Gospodine predsjedniče, večeras imate priliku da učinite nešto izvanredno: potpišite tu rezoluciju. Saudijska Arabija ne bi trebalo da određuje vojnu ili spoljnju politiku ove zemlje“.

Sanders je govorio o Rezoluciji o ratnim ovlašćenjima koja bi okončala američko učešće u petogodišnjem građanskom ratu u Jemenu koji je proizveo jednu od najvećih humanitarnih kriza našeg vremena, sa hiljadama mrtve djece koja su stradala usljed epidemije kolere i gladi. Podržana od strane ujedinjene Demokratske stranke i anti-intervencionističke frakcije Republikanske stranke predvođene senatorima Rendom Polom i Majkom Lijem iz Jute, rezolucija o ratnim ovlašćenjima je usvojena u oba doma američkog Kongresa.

Poklon demokratama za 2020

Međutim, samo 24 sata nakon što je Sanders pozvao Trampa da je potpiše, on je, slušajući ratne huškače u svom kabinetu i Savjet za nacionalnu bezbjednost, uložio veto na rezoluciju o okončanju američkog učešća u ratu u Jemenu, nazivajući je „opasnim pokušajem da se oslabe njegova ustavna ovlašćenja“. Dovoljan broj glasova republikanaca koji su podržali Trampov veto u oba doma trebalo je da označi kraj rasprave o ovom pitanju.

Međutim, nije. Tramp je možda upravo ustupio demokratama ovo mirovno pitanje za 2020. godinu. Ako se Sanders pojavi kao glavni kandidat, imaćemo izbore na kojima učestvuje demokrata koji zastupa tezu o „prestanku ratova“ koju je Tramp lansirao 2016. godine. Tramp bi, u tom slučaju, stao u odbranu bombardovanja jemenskih pobunjenika i civila od strane princa Saudijske Arabije Muhameda bin Salmana.

Da li Tramp zaista želi da u 2020. godinu uđe kao predsjednik Ratne partije? Da li on želi da u 2020. godinu uđe u borbu sa demokratama koji osuđuju „Trampove beskrajne ratove“ na Bliskom istoku? Čini se da je upravo to naumio.

Godine 2008. Džona Mekejna, vodećeg ratnog huškača u Senatu, pobijedio je ljevičarski senator iz Ilinoisa u prvom terminu, Barak Obama, koji je osvojio stranačku nominaciju porazivši ratnohuškački nastrojenu Hilari Klinton, koja je glasala za odobrenje rata protiv Iraka. U 2012. je izgubio republikanski kandidat Mit Romni, koji je bio mnogo više ratnohuškački nastrojen prema Rusiji od Obame.

Godine 2016, međutim, Tramp je nastupao kao drugačiji tip republikanaca, kao protivnik rata u Iraku i kao anti-intervencionista koji je želio da izgradi dobre odnose sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i izađe iz tih ratova na Bliskom istoku.

Tramp je najratoborniji kandidat

Ako pogledamo izbliza glavne kandidate za demokratsku nominaciju 2020. godine – Džoa Bajdena, Sandersa, Kamalu Heris, Beta O’ Rurka, Pita Batgejga, Elizabet Voren, Korija Bukera – vidjećemo da nijedan nije tako ratnohuškački nastrojen kao što je to Tramp u međuvremnu postao. Tramp nas je povukao iz nuklearnog dogovora sa Iranom koji je ispregovarao bivši državni sekretar Džon Keri i ponovo nametnuo oštre sankcije.

On je proglasio iranski Korpus čuvara Islamske revolucije terorističkom organizacijom, na šta je Iran odgovorio proglasivši Centralnu komandu SAD-a terorističkom organizacijom. Zabrinjavajuće je to što se Korpus i njegove obučene šiitske milicije u Iraku nalaze u neposrednoj blizini američkih trupa.

Tramp je priznao Jerusalim kao glavni grad Izraela, izmjestio američku ambasadu tamo, zatvorio konzulat koji se bavio palestinskim pitanjima, prekinuo pomoć Palestincima, priznao izraelsku aneksiju Golanske visoravni oduzete od Sirije 1967. godine i ostao nijem na prijetnje Bibija Netanjahua da će pripojiti jevrejska naselja na Zapadnoj obali.

Što se tiče Sandersa, premda i on stoji na strani Izreala, izrazio je podršku rješenju o modelu dvije države i osudio Netanjahuov desničarski režim. Tramp je govorio i o povlačenju američkih trupa iz Sirije, Iraka i Avganistana. Međutim, trupe su još uvijek tamo.

Iako je Tramp stupio na dužnost obećavajući da će izgraditi dobre odnose sa Rusima, on je poslao Ukrajini protivtenkovske rakete tipa Džavelin i objavio povlačenje iz Sporazuma o nuklearnim raketama (potpisanog od strane Ronalda Regana 1987. godine) koji je zabranio sve kopnene nuklearne rakete srednjeg dometa.

Kada je Putin provokativno poslao 100 ruskih vojnika u Karakas – navodno radi popravke protivvazdušnog i protivraketnog sistema S-400 koji je bio oštećen zbog nedavnih restrikcija struje – Tramp je, povlačeći crvenu liniju, poručio Rusima da se gube odatle.

Očekuje se da će Bajden naredne nedjelje proglasiti svoju kandidaturu. Ako stav koji on bude zauzeo o Rusiji, Kini, Izraelu i Bliskom istoku bude više ratnohuškački od ostalih kandidata, osporavaće ga lijevo krilo njegove stranke i Sanders koji je glasao „protiv“ rata u Iraku, koji je Bajden podržao.

Težište američke politike se pomjera prema Trampovoj poziciji iz 2016. godine, dok anti-intervencionističko krilo Republikanske stranke raste. A kada se ono na Kapitolu udruži sa anti-intervencionističkim i antiratnim krilom Demokratske stranke na Kapitolu, zajedno mogu, kao i u slučaju rezolucije o okončanju američkog učešća u ratu u Jemenu, stvoriti novu dvopartijsku većinu.

Predviđa se da će do prvih primarnih izbora 2020. godine spoljnja politika biti osnovni i centralni motiv u kampanji, a da će Demokratska partija zauzeti političko stanovište „o prestanku ratova“ koje je tadašnji kandidat Donald Tramp zastupao tokom 2016. godine.

Izvor: Novi Standard