Danilović: Imamo kad o sebi

Piše: Goran Danilović

Niti je ona pobjeda od 30. avgusta 2020. još utvrđena, niti je Đukanović još pobijeđen. Odlučujući, valjda i posljednji, krug pakla kroz koji guramo svoje živote skoro tri decenije slijedi 2. aprila.

Možda neki drugi narod i neki drugi ljudi mogu biti opušteni i nezainteresovani za ishod biranja između Đukanovića i Milatovića, ali Srbi tu privilegiju nemaju. Đukanović mnogima može biti prihvatljiv ali nama ne smije nikad – naša je istorijska obaveza da bude pobijeđen, pa samim tim i dokrajčen jedan krvavi, užasni i nečovječni režim koji je želio da nas satre ss lica svoje zemlje.

Mnogima, posebno bezimenim botovima, Milatović biva isto što i Đukanović i s ponosom ističu kako neće glasati i kako su razočarani? Tri ipo decenije Đukanović je, međutim, živio i vladao tim razočarenjem.

Ne smijemo izostati iz te odlučujuće bitke za sebe i budućnost djece i zemlje koju smo naslijedili od boljih od nas.

Sve ostalo je manje važno. Pojedine političke i partijske sudbine – lične karijerere, odgovornosti i posljedice mogu da sačekaju do 3. aprila. Do tada, kao nikada prije, ili samo kao u doba istorijskih litija, moramo pokazati lice od kojega će se uplašiti svaki mrak i svanuti do kraja dan koji je sada ulovljen u mrežu sujeta, podvala i međusobne mržnje.

Imamo kada o sebi, o manama i vrlinama, ali o slobodnom životu nemamo – 2. aprila ne glasamo samo za Jakova Milatovića nego ovjeravamo zauvijek pobjedu nad zlom koje je prijetilo da nas učini bezimenim ljudićima i bivšim narodom.

Dogodine moj Prizrene,
Dogodine na Lovćenu!