Danilović: Đukanović reformator

Piše: Goran Danilović

Krokodilske suze se liju nad sudbinom Zapadnog Balkana. Makron nam je kratkovido rekao ne!? Najviše su pogođeni oni koji nisu ni zainteresovani za brzi ulazak u EU.

Predsjednik Đukanović kao dokazani Evropejac samo što nije presvisnuo od tuge za proširenjem? Čovjek je lijepo juče najavio da „nakon članstva u NATO na red dolazi Crkva“! To je pitanje „realno na dnevnom redu“! Dakle, ne EU, nego Crkva jer je ona valjda ključni problem u zakočenim integracijama?

Javno priznajem da više nemam snage da pomno slušam takve i slične nastupe u kojima se naklapa o crkvenim i ljudskim pravima ali sam zapamtio nešto kao da „svakom građaninu treba omogućiti da ide u Crkvu u koju hoće, a ne u onu koja mu se nudi“ – ili mu je nametnuta. U sred novih i starih afera, u sred Evropskog ne, u sred nove ekonomske krize, u sred tendera za Aerodrome, predsjednik Crne Gore reformiše Pravoslavnu Crkvu.

Može li iko da zamisli na šta bi to ličilo? Ne treba biti kanonista pa razumjeti da Đukanović pod tim“ da ide u Crkvu koju hoće“ ne misli da neko zaista negdje ide ili ne ide, odnosno, da mu je to sada zabranjeno. Ne! Đukanović hoće da sa Crkvom i u Crkvi može svako da radi šta mu je drago! I već je dovoljno primitivnih i zlokobnih botova kojima se to dopada.

Đukanović nije, međutim, obećao reformu po kojoj će svakom građaninu biti omogućeno da: školuje djecu gdje hoće, da studira šta hoće, da ide na plažu koju hoće, da ženi i udaje na Svetom Stefanu, u Miločeru, na Luštici, da ljetuje u Porto Montenegru, da zimuje u Bjanki, da putuje na Karibe, da prima platu koliku hoće, da jede koliko može, da pije koliko mu se prohtije, da pravi vjetrenjače gdje god ima brda i vjetra, ili da pravi mini hidroelektrane gdje je god bilo vodenice, odnosno ima tekuće vode?

Građanima svojevremeno nije ponuđen izbor da li hoće ili neće u NATO, neće im biti obezbijeđeno ni da idu u EU ako žele, niko ih nije pitao hoće li auto-put ili brzu magistralu, nije im omogućeno ni da voze koliko hoće jer je gorivo luksuz, ali im je predsjednik Kim obećao da mogu „da idu“ u Crkvu koju god hoće. Srpska pravoslavna crkva i „njene filijale“ u Crnoj Gori su nam nametnute, ali BEMAX nam je poslao Bog. Crkva nas je okupirala, a Tužilaštvo nas je oslobodilo? Crkva nam je nametnuta, a predsjednica Vrhovnog suda nam je po treći put, milošću Božjom, predsjednica.

U Crkvu može ko hoće, a na Ibicu ili u Dubai samo ko može. Svaki građanin će imati pravo da kupi zimske gume od najniže minimalne zarade u regionu ali će Predsjednicima iz budžeta za blindirane automobile prethodno izdvojiti cijelih 36.000 evra.

Makron nam je rekao ne ali „naš Predsjednik“ nastavlja sa reformama. Svakom našem građaninu biće omogućeno da ode u koju god državu želi, da ode, da zaradi, preživi i ne vrati se. Može da se ne vrati u bilo koju Crkvu, grad, preduzeće ili selo, a ako se vrati predsjednik će biti u sred reformi.