Današnja Crna Gora je jedno veliko zastiđe

Piše: prof. dr Slobodan Radonjić

Stidim se dijela himne Sekule Drljevića, pa bilo gdje da ustanem na intoniranje državne himne do pola ću sa zadovoljstvom slušati, a od pola sa zadovoljstvom sjedeti.

Stidim se što je došlo vrijeme da brišemo porijeklo, zaboravimo slavne pretke, a slavimo sramne savremenike i heroje NATO alijanse.

Stidim se političara što nijesu uslovili prijem u NATO ratnom odštetom za porodice poginulih, materijalnom odštetom za uništena dobra i velikom odštetom za zagađivanje životne sredine. Nažalost, oni zločinačku alijansu na razne načine moljakaju i plaćaju lobiste da i njih prime.

Stidim se štimovanja procenata za NATO alijansu. To je velika uvreda za narod Crne Gore, koji ne prihvata čizmu agresora, čiji se generalni sekretar nevješto i sa zadrškom izvinjava, kao da kaže morali smo da vas bijemo zbog jednog čovjeka. Zločinci koji preko alijanse ubijaju širom svijeta postaće uskoro meta svih ljudi koji žele miran život. Tako i u Crnoj Gori njihov ulazak i boravak neće biti bezbjedni. To je poziv talibanima, ISIL-u, džihadistima i dr.

Sramno lobiranje za NATO

Stidim se uvođenja košarkaške reprezentacije u NATO lobiranje. Od takvog stava odgovornih posledice će imati samo košarkaši. To je dovoljno za početak bojkota pojedinaca, klubova i reprezentacije. Poslije bojkota, slijedi odlazak mladih i talentovanih košarkaša iz Crne Gore. Stidim se što ne shvatamo da mi trebamo NATO-u za baze i dalje genocidne akcije nad islamskim državama. Nama NATO ne treba, jer nam ne prijete drugi agresori, a sa sitnim neprijateljima sami ćemo izaći na kraj.

Stidim se svih poslanika koji su glasali suprotno Ustavu Crne Gore da se zakon o ćirilici ne uvrsti u dnevni red. Cilj je jasan, a ishod ćemo uskoro vidjeti. Stidim se nepoznavanja Ustava CG od strane svih institucija u državi, jer ne koriste ćirilicu ravnopravno.

Stidim se podstrekavanja raznih podjela koje dovode do nesloge, a nema većih podjela od onih koje nastaju zbog religije.

Stidim se velikog broja podjela među pravoslavnim stanovništvom, posebno na simpatizere četnika i partizana, bjelaša i zelenaše, Crnogorce i anticrnogorce, Srbe i antisrbe. Stidim se „sječe“ glava u Kliničkom centru Podgorica, jer pokazuje da tamo nijesu čista posla. Nakon ostavke direktora Mijovića. bez obrazloženja, napravljen je čudan hirurški rez, opet bez obrazloženja. Nijesu valjda, smijenjeni direktori zbog lošeg standarda zdravstvenih radnika, zbog nedostatka medicinske opreme i lijekova, zbog nehigijene ili mita i zloupotrebe položaja!? Svi očekujemo da se oglase zbog javnosti i ljudi koji ih cijene i koje liječe.

Stidim se nekih lidera u koje je narod izgubio povjerenje. Na svakom koraku čujete oni rade sa vlastodršcima i dobro sarađuju u odborima i naplaćuju honorare i dnevnice.

Stidim se isključenja najboljih profesora sa UCG zbog izvođenja nastave u srpskim zemljama. Zašto ne okrenu stav kontrapitanjem? Kako to strani državljani dobijaju dodatne ili stalne poslove, uz dobar honorar, za vazda stan, bez prava glasa, ali da se zbog njih na univerzitetu sve talasa. Niko ne traži spisak njihovih nekretnina vila, kuća i livada, jer im to nije ograničavajući faktor da se lažno. ili mitom i korupcijom proglase deficitarnim kadrom.

Stidim se profesora koji su kupili finalne magistarske diplome bez postdiplomskih studija i doktorata bez doktorskih studija na univerzitetima. Potrebno je sve kontrolisati i nevažeće neregularne poništiti. Znanje se ne može kupiti, a diploma i zvanje mogu.

Žongliranja ministarke nauke

Stidim se žongliranja ministarke nauke (bez nauke) koja se zadržava na sceni driblingom profesora. Iz moralnih razloga i zbog visokog mjesta koje pokriva treba da podnese ostavku.

Stidim se napada na profesore koji nam popravljaju ugled, jer sam očekivao, ako ne pohvale, a ono bar ponudu za razmjenu profesora i studenata.

Stidim se primjene mnogih zakona, odluka i pravila, koje donosi Rektorat UCG, a koji su jači od Ustava CG.

Stidim se univerzitetskih profesora koji ne vjeruju svojim očima, već više svojim ušima. Stidim se paušalnih i divljih procjena deficitarnog kadra na UCG. Zato se divim strpljenju nekih vrsnih profesora koji su deficitarni kadar, a koji ćute i podmukle udarce trpe i bez stana i bez para. Stidim se skrivanja deblih dosijea kojima su mahali na FF UCG, a sada ih neko svevišnji ukloni.

Stidim se pogrešne racionalizacije na UCG. Praktični rad i vježbe treba da se izvode u grupama od 10 15 studenata, a crnogorska deklaracija, zbog racionalizacije i uštede sredstava, naređuje da se vježbe izvode spajanjem grupa i formalnih vježbanja od kojih studenti nemaju nimalo koristi. Na kraju studija poslodavci traže vještine i umjeća, primjenu teorije u praksi, a ne formalnu diplomu bez praktičnih iekustava. Vježbanje je najbolji učitelj.

Stidim se visoko zastupljenog nepotizma na UCG, što uništava konkurenciju znanja i sposobnosti. O nepotizmu na univerzitetu treba više istraživanja, prosgora i kolumni, a do tada neka im drhte nogavice.

Stidim se što su profesori za izbor u akademsko zvanje prinuđeni da plaćaju 400 1.000 evra za objavu radova. Novac odlazi iz sirotinjske ruke u ruke vlasnika časopisa i skupih recenzija.