Danas je rođendan Duška Radovića

„Pisati sam počeo u samoodbrani. Branio sam se od svih koji su me ugrožavali zdravljem, snagom, lepotom, boljim uspehom u školi. Vadio sam se, dokazivao sebi i drugima da sam samo drukčiji, a ne gori od njih.“.

Ovako je o sebi govorio neodoljivi Dušan Radović, rođen u niškoj porodici željezničara na današnji dan, 29. novembra 1922. godine. Sa 16 godina došao je u Beograd, brzo odustao od studija, zaposlio se kao blagajnik u menzi, čime je, naravno, bio nezadovoljan, pa se, kako kaže, vratio pisanju. Pjesmu poslatu „Poletarcu“ nije smio da potpiše, čak ni muškim imenom, već kao Rajka Tokić.

Ispostavilo se da su se Branko Ćopić i Arsen Diklić spremali da odu na naznačenu adresu da bi vidjeli kako izgleda ta Rajka. I tako je, bukvalno sa ulice, bez ičije preporuke februara 1947. postao saradnik pionirskih novina, a zatim i glavni urednik. Ipak, pisanje mu je, kako je isticao, išlo sporo i teško, bojažljivo i stidljivo. Čitave 1949. ponavljao je u sebi samo dva stiha „Bio jednom jedan lav… Kakav lav?“

– Kada mi se najzad otkačila čitava pjesma, učinilo mi se da sam ozdravio. Imam ja i boljih pjesama, koje više volim od ove, ali je baš ta za mene ostala značajna po tome što me je spasila, izbavila od onog jada i čemera – sjećao se kasnije.

U Studio B odlazio je svakog dana, i kad nije bilo posla, volio je šah, preferans, i fudbalske utakmice kao veliki partizanovac. Voleo je da sebe predstavlja kao „šnajderku koja šije po kućama“, odnosno „primijenjenog književnika“, jer je znatan broj njegovih dela bio „iznuđen“. Radio-igra „Kapetan Džon Piplfoks“, nastala je tako što se od njega u Radio Beogradu tražilo da nešto napiše za 1. april 1953. Pjesme pod naslovom „Vestern“ pisao je za „Večernje novosti“, jer je jedno vrijeme bio honorarni saradnik dječje strane ovog lista. TV serijom „Na slovo na slovo“ je, kako kaže, pokušao da spase od lošeg programa za djecu čiji je bio urednik…

– Dušan Radović je pjesnik, veoma neobičan pjesnik. U svojoj ličnosti spojio je modernog pjesnika i čovjeka iz medija, a u svom djelu moderan pjesnički izraz za koji vlada fama da je nerazumljiv i svima razumljiv medijski diskurs – kaže, za „Novosti“, pjesnik Miroslav Maksimović, koji je priredio nekoliko Radovićevih knjiga. – Bio je, uz Popu i Pavlovića, jedan od utemeljitelja posleratne moderne srpske poezije i istovremeno veoma popularan pisac. Spajao je naizgled nespojivo. Šta je, u stvari, on radio? Pilule moderne poezije ubacio je u sve svoje medijski popularne tvorevine. Pokazivao je da poezije ima u svemu, i u jutarnjem pozdravu Beograđanima, i u priči za laku noć djeci. Mi drugog takvog pjesnika nemamo, a nisam čuo da ga ima i u drugim književnostima.

Izvor: Večernje novosti