Novo jutro će svanuti samo ako postojanju kažemo Da

Čuveni mrmot ,,meteorolog“ danas bi trebalo da se izjasni u vezi s vremenskim prilikama na Sjevernoameričkom kontinentu u narednih šest nedjelja.

Fil iz Panksatonija će još jednom pokušati da odgonetne da li će proljeće stići ranije, ili će trajati do kraja marta.

Prema neobičnom običaju, taj mrmot svakog 2. februara izlazi iz svoje rupe. Ukoliko vidi svoju sjenku i vrati se u rupu, to znači da će zima trajati još šest nedjelja. Ako ne vidi svoju senku, proljeće stiže!

Iako većima američkih država uzgaja svoje mrmote za ovaj praznik, samo jedan je onaj pravi: Panksatoni Fil koji živi u Panksatoni gradiću u Pensilvaniji (Drugi dio imena – Fil dobio je po kralju Filipu).

Svake godine hiljade turista se sjati u ovo mjesto na kraju svijeta da učestvuje u posebnom prazničnom programu. Uz novinare, članove Kluba Panksatoni mrmota, mještanime i turiste, zabavi mrmota Fila odaziva se čak i guverner Pensilvanije.

Ali, Fil tačno predvidi vrijeme u svega 37 odsto slučajeva, dok organizatori Dana mrmota tvrde da je riječ o većoj tačnosti, od 75 do 90 odsto.

Kako je sve počelo?

Prije više hiljada godina kada su animalizam i obožavanje prirode bili jedine religije, ljudi u centralnoj Evropi, današnji Nijemci, vjerovali su da jazavac ima moć da predvidi dolazak proljeća.

Mnogo vijekova poslije saznanja da jazavac, kao ni jedan drugi stanovnik šume, ne može da predvidi vrijeme, prvi Nijemci su se doselili na američko tlo i tamo posijali svoju tradiciju.

Nažalost, u Pensilvaniji nije bilo jazavaca, pa je mrmot poslužio kao dostojan zamjenik.

Inače, Dan mrmota poslužio je kao inspiracija za poznati istoimeni film sa Bilom Marijem u glavnoj ulozi. Riječ je o sagi fokusiranoj na mrzovoljnog novinara-meteorologa koji je poslat u Panksatoni da napravi prilog o Danu mrmota i vremenskoj prognozi, ali on ostaje ,,zaglavljen“ u nevremenu, sličnom  nevremenu koje ovih dana pogađa Srbiju i nakon reportaže ne može se vratiti u grad iz kojeg je došao. Nemajući drugog izbora, kao i njegove kolege, nevoljno ostaje da prenoći u hotelu u tom hladnom gradiću. Međutim, kada se sutra probudi, ponovo je Dan mrmota. Prvo pomišlja da su pustili na radiju jučerašnje obavještenje, a potom se oblači, izlazi iz sobe i na svoje zaprepaštenje počinje sretati iste ljude koje je sretao i juče nalazeći se u istim situacijama u kojima se nalazio i juče.

Uzrujan je jer niko sem njega ne shvata da se isti dan ponovio, i tako on taj dan provodi u čuđenju sve do noći kada odlazi na spavane ubijeđen da je riječ o nekakvoj zabuni.

Međutim, i naredni dan u ranu zoru budi ga isti glas sa radija i obavještenje da je Dan mrmota. On počinje shvatati da nije tu nije zaglavljen zbog sniježnih nameta, nego da je zaglavljen u danu koji se uporno ponavlja i iz kojeg nema izlaza.

Nadalje se film razvija kroz ponavljenje jednog istog dana u kojem cinični novinar sreće iste ljude i upada u iste situacije, ali on ne reaguje svakog dana na isti način.

Zbog zaglavljenosti u danu koji se beskrajno ponavlja bez izgleda da će svanuti neki novi dan, Bil se osjeća kao da je u paklu. Postaje sve agresivniji i destruktivniji i prema sebi i perema drugima, mada to dvoje uvijek ide u paru, ali i dalje ne sviće novo jutro.

Napokon, odlučuje se na samoubistvo, ali ni to ne pomaže, jer se on nakon samoubistva opet budi u sam osvit Dana mrmota.

Nakon svega, ništa mu drugo ne preostaje nego da prihvati taj dan i taj gradić u kom se našao. Isprva on sve to prihvata rezignirano, sav melanholičan, ali kako vrijeme prolazi počinje sve to shvatati kao šalu, kao igru i ponašati se u skladu sa tim.

U cijelu tu stvar ukalkulisao je i svoju namjeru da se ostvari seksualni odnos sa koleginicom koja mu se sviđa, ali uporno to ne uspijeva ostvariti, iz dana u dan. Na kraju, on prihvata sve onakvo kakvo jeste, postaje human i kreativan i tek tada mu polazi za rukom da ostvari svoju ljubav, a potom sviće novi dan.

Govoreći o tome da do preobražaja unutar ljudskog bića dolazi onda kada postojanju kažemo ,,Da“, kada prestanemo da se opiremo stvarnosti, kada prihvatimo sebe i svoju okolinu onakve kakvi jesu, Duhovni učitelj Ekart Tol, pominje da film može mnogo doprinijeti stvaranju jedne nove perspektive života koja će se prema sveukupnom životu odnositi afirmativno. U tom Kontekstu Tol govori o filmu Dan mrmota, kao jednom od onih filmova koji otkrivaju najdublju tajnu srećnijeg života kao i svakog ozbiljnijeg Duhovnog učenja.