Danas 208 godina od Boja na Deligradu

Danas je obilježena godišnjica Boja na Deligradu, jedne od najvećih bitaka u Prvom srpskom ustanku.

Svečanost je obuhvatala polaganje vijenaca na spomen kosturnicu, svetu liturgiju i pomen srpskim ratnicima, kao i umjetnički program.

Turska se 1806. godine spremala za konačni obračun sa ustanicima. Ibrahim-paša, komandant turske vojske za napad na Srbiju, prema savjetima francuskih vojnih stručanjaka planirao je napad iz tri pravca: iz Vidina sa istoka, iz Niša sa juga i iz Bosne sa zapada.

Srećom, iz pravca Vidina, Pazvan-Oglu i Redžep-aga su vješto izbjegli pokretanje svoje vojske na ustanike. Pazvan-Oglu, već je 1805. bio poražen, pa poznajući dobro borbenost i snagu ustanika, izgovarao se bolešću, dok je Redžep-aga tvrdio da ne smije da napusti Negotin. Tako je jedino ostao Jusuf-paša, koji je sa oko 4.000 Turaka pokušao da krene iz Požarevca. Milenko Stojković, koji se tada nalazio u Deligradu, odvojio je 6.000 vojinika i krenuo da predusreti Jusf-pašu, prije nego što je ovaj stigao do utvrđenja. Jusuf-paša, obavješten da će biti napadnut, promjenio je pravac prema Poreču, ali ga je Milenko opkolio preko Volujka i Majdanpeka i porazio, poslije čega su se Turci razbježali prema Kladovu i Timoku.

Posle ovog poraza Ibrahim-paša naredio je Šait-paši, koji je raspolagao sa 16.000 vojnika između Niša i Morave, da odmah krene na Deligrad. Šait-paša, potcjenjujući kvalitet utvrđenja, kao ni njegovu vojnu snagu, krenuo je na Deligrad prvo 13. jula, sa 4.000 vojnika. Stanoje Glavaš i Vule Ilić, koji su u to vrijeme komandovali utvrđenjem, na vrijeme su opazili neprijatelja i lako ga natjerali na povlačenje. Šait-paša, shvativši ozbiljnost situacije, sačekao je onda dolazak ostatak svoje vojske, utvrdivši se na jednom uzvišenju nedaleko od Deligrada. Videvši ih tamo, Petar Dobrinjac je odlučio da po svaku cijenu otjera Turke sa uzvišenja. U tu svrhu okupio je sve što je mogao od ljudstva iz okolnih utvrđenja i uz pomoć seljaka iz obližnjih sela, na juriš je opkolio Turke i protjerao ih sa uzvišnja. Sa još većom vojskom 16. jula je Šait-paša još jednom pokušao da napadne Deligrad. U pomoć im je tada pristigao Mladen Milovanović, komandant Topoljaka, koji je Šait-pašu iz Deligrada protjerao sve do Niša i pri tome zaplijenio nekoliko topova, dosta municije i druge vojne opreme.

Razljućen zbog poraza, Ibrahim-paša je odlučio da smjeni Šait-pašu sa položaja i zatraži novu pomoć iz Jedrena. Ubrzo je na raspolaganju imao cio korpus od oko 50.000 vojnika iz Jedrena i dosta vojne opreme, koje je smjestio u Aleksincu. Preuzevši komandu lično i računajući da će Karađorđe biti zauzet na Mišaru, Ibrahim-paša krenuo je krajem jula ka Deligradu. Posada Deligrada je međutim, bez pomoći sa strane, uspjela vještim manevrima da slomi napade vojske Ibrahim-paše, koji su trajali gotovo šest nedelja. Napadajući sa bokova, noću isturenim snagama i koncentričnim napadima iz utvrđenja, uspjela je da probije blokadu i natjera tursku vojsku na povlačenje ka Aleksincu. Tom prilikom je zaplijenjeno više topova, dosta municije i vojna blagajna turske vojske.

Poslije ove pobjede, srpski ustanici su krenuli u protivofanzivu