Damjanović: Samo referendum garantuje očuvanje građanskog mira

Koordinator Mirovnog pokreta: “Ne u rat, Ne u NATO“, Igor Damjanović juče je u Moskvi dao intervju međunarodnoj redakciji radija Sputnjik. U programu na engleskom jeziku, tema razogovora je bila situacija u Crnoj Gori nakon upućivanja pozivnice za NATO, komentar građanskih protesta i prognoza daljeg razvoja situacije.  

• Da li mislite da aktuelni masovni protesti mogu da primoraju crnogorske zvaničnike da promijene politiku prema integraciji u NATO? Da li će protesti moći nešto da promijene u svemu?

Mi koji se protivimo ulasku zemlje u NATO i organizujemo proteste uopšte nemamo namjeru da ovakvu kriminalnu vladu Mila Đukanovića primoravamo da bilo šta mijenja svojoj politici, pa ni i u odnosu prema NATO integracijama. Cilj naših protesta je pritisak na vladu da omogući slobodan i demokratski referendum o ulasku u NATO pakt, te da potom uvaži njegov rezultat.  Naši zahtjevi su utemeljeni na elementarnim načelima demokratije i duboko vjerujemo da ne postoji niti jednog racionalnog razloga da oni ne budu uvaženi. 

• Opozicija mnogo vremena upozorava vladu na moguće građanske sukobe po ovom pitanju, takođe mnogo naroda se protivi članstvu u alijansi koja je Crnu Goru bombardovala 1999. godine. Ali no to izgleda crnogorska vladajuća elita ne obraća pažnju. Koji razlozi po vama stoje iza njihovog djelovanja?

Kada je poslednji put na ispitivanjima javnog mjenja postavljeno pitanje na koji način treba donijeti odluku o pristupanju NATO paktu, čak 85% ispitanika se opredijeliko za referendum. Realna podrška stanovništva ulasku zemlje u NATO, uprkos neprimjerenim pritiscima i zlopotrebama državnih resursa od strane Đukanovićeve vlade, ne prelazi 35%.

 Osnovni cilj guranja zemlje ka NATO-u, je vjerovanje crnogorskog premijera da će tim postupkom zaštiti stotinama miliona evra mjereno bogatstvo svoje porodice i najbližih prijatelja, te “kupiti“ imunitet od krivičnog gonjenja za kriminalna djela, koja su predmet istrage u više zapadnih zemalja. Milo Đukanović punih 25 godina posmatra čitavu državu kao svoje privatno vlasništvo, tako je i ovog puta.

• Postoje li šanse da ulazak Crne Gore u NATO dovede do neke vrste građanskih sukoba?

Ukoliko vlast dozvoli slobodan i demokratski referendum, nikakva opasnost od civilnog sukoba ne postoji. Međutim ukoliko odluku o istorijski važnom pitanju, kao što je ulazak u NATO bude povjerena na odlučivanje Đukanovićevoj korumpiranoj parlamentarnoj većini, sve opcije će biti na stolu, u cilju zaštite legitimnog prava naroda da o NATO paktu iznese svoj sud i sam definiše svoju sudbinu.

Iskoristio bih ovu priliku da citiram stav iz američke Deklaracije o nezavisnosti donijete 4. jula 1776: “Vlade ustanovljene među ljudima,izvode svoje zakonite moći iz saglasnosti onih nad kojima se vlada.  Ako ikada ijedan oblik vlade postane prepreka ostvarivanju ovih ciljeva, pravo je naroda da ga promijeni ili ukine, da ustanovi novu vladu, koja će ležati na temeljima takvih načela, i organizovati svoje moći tako da najbolje utiče na narodnu sigurnost i sreću.“

• Šta predstavlja korist za Crnu Goru od pristupanja NATO-u?

Ne postoje nikakve praktične koristi od eventulanog ulaska Crne Gore u NATO pakt. Članstvo u NATO umnogome bi ograničilo mogućnosti za ekonomski razvoj. Ministarstvo spoljnih poslova Kine, najvećeg globalnog investitora, iznijelo je negatino mišljenje o mogućoj integraciji Crne Gore u NATO. Identični stavovi dolaze i iz Ruske Federacije, zemlje iz koje u Crnu Goru pristiglo najviše investicija i zemlje čiji nam turisti donose više od polovine turističkih prihoda. 

Kako to pokazuju primjeri susjednih Hrvatske i Albanije, članstvo u NATO nije imao nikakav pozitivan uticaj na njihove ekonomije. Za prve četiri godine hrvatskog članstva u NATO investicije su se smanjile četiri puta  u poređenju sa prethodnim četvorogodištem. Štaviše, kako to pokazuje primjer Bugarske, eventulani ulazak u NATO može blokirati najveće investicione projekte. Po priznanju njihovog premijera Bojka Borisova Bugrska je odustala od projekta gasovoda ‘’Južni tok’’ samo zato što je bio suprotan interesima SAD I NATO-a. 

• Crna Gora je mala balkanska zemlja, kakve promjene na regionalnoj geopolitičkoj šahovskoj tabli može donijeti njeno članstvo u NATO?

Ciljevi uvlacenja CG u NATO znacajno prevazilaze značaj jedne male, ekonomski nerazvijene zemlje, sa populacijom od 650.000 stanovnika. Prvo, SAD žele da uvlačenjem Crne Gore, kako su je istoricari nekad nazivali zavjetne zemlje carske Rusije i ruskog  tradicionalnog prijatelja, saveznika i bratskog naroda, dobiju malu kompezaciju za poraz svoje politike u Ukrajini i  debakla koji su ostvarili u Siriji.

Drugo, ukoliko SAD uspiju da uz pomoć Đukanovića i njegove korumpirane parlamentarne većine da uvuku Crnu Goru u NATO, sledeći korak bio bi pritisak na gašenje Republike Srpske. Njen predsjednik Milorad Dodik se bori kao lav za očuvanje autonomije Repubike Srpske i jedini je državnik na Balkanu, koga SAD konstantno kritikuju i prljavim sredstvima pokušavaju da svrgnu.

Poslednji korak u NATO pokoravanju Balkana  predstavljao bi, kroz recimo nekih 5 godina, pritisak na Srbiju da i ona postane članica zapadne vojne alijanse. Srbija bi u slučaju da se ostvari plan uvlačenja Crne Gore u NATO i rušenja Republike Srpske, bila bi sa svih strana okružena NATO zemljama.