Damjanović za IN4S: Crnogorska ekonomija jedva diše „na aparatima“
1 min read
Crna Gora u periodu od referenduma do danas konstantno bilježi negativne trendove koji nepovoljno utiču njenu ekonomiju. Kada je u pitanju spoljno-trgovinski promet Crne Gore podaci pokazuju da se ekonomija nalazi u velikom problemu.
Nezavisni poslanik u Skupštini Crne Gore Aleksandar Damjanović kazao je za portal IN4S da je nepobitna činjenica da Crna Gora godinama unazad, naročito od njenog osamostaljenja, bilježi konstantno negativne trndove u bilansu, prije svega roba, a zatim u usluga.
„To je integralni pokazatelj konkurentnosti privrede, odnosno dominantnog oslanjanja na sektor usluga koji je zadužen da bilježi sve gori bilans roba. Pošto je pokrivenost uvoza izvozom roba u Crnoj Gori jedna od najnižih, ako ne i najniža u regionu i Evropi, dovoljno govori i opomenje, da se svi zapitamo kakav crnogorski model primjenjujemo“, kazao je Damjanović.
On je dodao da se moramo svi zapitati šta se dešava sa tzv. realnim sektorom, odnosno proizvodnim sektorom koji je neophodan svakoj ozbiljnoj državi i najbolji mogući oslonac, odnosno otpor na sve moguće ekonomske poremećaje koji, prije svega, ugrožavaju sektor usluga, te da dominantno oslanjanje na turizam kao sektorsku granu nije dovoljno.
„Da bi se te stvari mijenjale potrebno je mijenjati ekonomski model razvoja, da država ima jasnu strategiju šta i koje sektore hoće i želi, ne samo indirektnim mijenjanjem abijenta, već i direktom podrškom, kako to već rade ozbiljne zemlje iz regiona, Evrope i svijeta„, ističe Damjanović.
On smatra da bi se izvozni sektor morao oslanjati na ono što Crna Gora već ima.
„Prije svega sektor energetike, gdje smo mogući potencijalni izvoznici elektične energije, sektor prehrambene industrije koji je nekada bio razvijen, a danas ruiniran, koji ima ozbiljnu podlogu u poljoprivredi i u onome što jesu prirodni resursi Crne Gore„, kazao je Damjanović.
Takođe, dodaje da je potrebna i strategija supstitucije uvoza sa nekim djelatnostima koje mogu da se razviju u Crnoj Gori.
„Crna Gora je imala i u staroj Jugoslaviji razvijenu drvoprivredu i nenormalno je da imamo ovoliki uvoz drvnih prerađevina“, ističe Damjanović.
On ocjenjuje da sve to generalno predstavlja veliko upozorenje da Crna Gora jednostavno u ovom trenutku nema konkurentnu privredu, te da ne može da izdrži pritisak konkurencije, što je jedan od ključnih kriterijuma za pregovore Crne Gore za članstvo u EU.
„Ovo je možda zadnje upozorenje da se na promjeni ekonomskog modela mora raditi sinhronizovano svim snagama“, izričit je Damjanović.
Deset godina nakon referenduma, podaci MONSTAT-a pokazuju da kada je u pitanju izvoz robe, Crna Gora bilježi strmoglavi pad.
Naime, ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore za period januar-avgust 2018. godine, prema preliminarnim podacima iznosila je 1.945,2 miliona evra, što ukazuje na rast od 12,4% u odnosu na isti period prethodne godine.
Izvoz robe imao je vrijednost od 260,9 milion evra, a uvoz 1 684,3 miliona evra. U odnosu na isti period prethodne godine izvoz je bio veći za 7,3%, a uvoz veći za 13,2%.
Pokrivenost uvoza izvozom iznosila je 15,5% i manja je u odnosu na isti period prethodne godine (16,3%).
U strukturi izvoza prema standardnoj međunarodnoj trgovinskoj klasifikaciji (SMTK) najviše su zastupljeni proizvodi svrstani po materijalu , u iznosu od 75,6 miliona evra (od čega su: obojeni metali –52,8 mil. evra, gvožđe i čelik – 13,1 mil. evra i ostalo).
U strukturi uvoza prema SMTK-u najviše su zastupljeni Mašine i transportni uređaji u iznosu od 424 miliona evra (od čega: drumska vozila – 123,8 mil. evra, električne mašine, aparati i uređaji – 85,4 mil. evra i ostalo).
Iako je aktuelna vlast 2006. pošto-zašto insistirala na referendumu i u konačnom otcepljenju od Republike Srbije, danas, dvanaest godina kasnije, najveći spoljnotrgovinski partner Crne Gore u izvozu, upravo je Srbija, sa prometom od 56,1 mil. evra.
Iza Srbije je Mađarska, sa 33,5 mil. evra i Bosna i Hercegovina sa 20,4 mil. evra.
Kada je u pitanju partner u uvozu, Srbija i tu ima primat, sa prometom od 329,2 mil. evra. Nakon Srbije, slijedi Kina sa 185,2 mil. evra i Njemačka sa 145,2 mil. evra.
Sikter Crnjoje, funjaro udbaška!
A tek sama teza da lopov može i želi da stvori novu vrijednost je bezobrazluk par ekselans. Tobože oni koji pokradoše sve se brinu o pokrivenosti uvoza izvozom?!
Zemljo otvori se!
PS. Nije Damjanović slučajno šurovao sa braćom Đukanović. Zna taj da se savija!
Zašto ga ne pitaste koliko je on zaradio za ovih desetak godina palamuđenja u politici?
Sigurno preko 200 hiljada evra, od nas poreskih obveznika!
A šta je u istom periodu doprineo?
Iz partije u partiju! Još kuka da će ruglo koje je i sam pravio da propadne!?
Ništa mi ne izvozimo. A uvozimo GMO povrće iz Turske, pokvareno meso iz Brazila, dok naše ne može ni do pijace da stigne. A kamoli da se izvozi nešto ozbiljnije, neka kvalitetna roba. Država- batal!
Zar mi imamo ekonomiju? Zar nam se svo privredjivanje ne svodi na podizanje kredita?
damjanovic bi bio dobar ministar ekonomije. Mali smo, resurse jos uvijek imamo, barem poneki, trebaju nam samo dva-tri dobra strucnjaka i podigli bismo se na noge. Nazalost, DPS nema nijednog, sve uhljeb do uhljeba
Napokon jedna dobra vijest! 🙂
Čemu lament!?
Ruglo od države i oni koji su je ovakvu zamislili će uskoro da nestane!
Pjevajte Srbi! 🙂
PS. Damjanović nikad u životu nije ništa stvorio, osim političario! I sad se on našao da dijeli savjeta!
Sve je to isti K pravio!
Jednostavno je sramotno da izvozimo sirovine, a uvozimo gotove proizvode od aluminijuma i čelika. Gdje nam je proizvodnja? I babe znaju da je to privredna katastrofa i najgori vid ekonomije. Što se uradi sa fabrikama? Umjesto da smo neku auto industriju ili sl. razvili. Taj Dakić se davno mogao transformisati da nijesu sve pokrale lijene bukadžije uz svjedočenje države.