Daleki susreti: Srpsko-francuska epopeja Komnena Bećirovića na francuskom

Pariska izdavačka kuća Apopsi uz podršku Ministarstva kulture objavljuje na jesen, obimnu knjigu Komnena Bećirovića na preko 500 strana pod naslovom Daleki susreti koju čine materijali nastali u većini prije više od pola stoljeća.

Radi se o susretima koje je naš autor imao tokom šezdesetih godina prošloga vijeka sa čitavom plejadom najznačajnih francuskih autora, objavljenih naveliko u Ninu, ali i u drugim glasilima. Obuhvaćena su dvadest četiri autora od kojih dvojica stranih, Miguel Angel Asturias i Aleksandar Soljženjicin, obojica nobelovci.

Knjiga se sastoji iz dva dijela: prvi dio naslovljen Preko ponora godina u kome Komnen u ulozi memorijaliste, evocira svoje porijeklo, naime istoriju svojih predaka uskoka ubjeglih od turskog zla iz Hercegovine u vrletnu Gornju Moraču odakle su sa drugim uskocima vojevali na Turke. Jedna patrijarhalna, plemenska, skoro srednjovjekovna sredina kakva je onda bila Morača u kojoj Komnen ugledao svijeta (1936). Da bi ubrzo u njoj, kao i drugdje po Crnoj Gori, komunisti u sjenci stranog zavojevača, kao nekad boljševici u Rusiji i po ugledu na njih, otvorili poklanje po teorijama usrećitelja čovječanstva, Marksa i Engelsa.

Komnenova priča se nastavlja njegovim živim zanimanjem, zapravo oduševljavanjem već u gimnaziji, a zatim na studijama Svjetske književnosti u Beogradu, francuskim klasicima kao što su Ruso, Balzak, Stendal, a posebno pjesnici Rasin, Igo, Lamartin, Bodler, Valeri… od kojih će bezbroj stihova učiti napamet u svojim moračkim gorama. I upravo će ga ti klasici, zahvaljujući stipendiji dobijenoj za postdiplomske studije, a zatim mjestu predavača na Univerzitetu u Nansiju, odvesti iz iskonske Morače u veliku svjetsku metropolu XX-og vijeka, Pariz gdje će sresti žive klasike, kao Fransou Morijaka, takođe nobelovca, Andrea Malroa, Žan-Pola Sartra, Luja Aragona, Žaka Prevera, Gabrijela Marsela… sa kojima će uspostaviti veze i voditi razgovore sabrane u drugom dijelu knjige pod naslovom Dijalozi. Dok je u prvom dijelu, pored pomenutog, riječ o okolnostima u kojima su se dešavali ti susreti te o međusobnim odnosima, itd.

Neka se sudi o tim susretima po pohvalama koje su neki od tih autora uputili njihovom srpskom sagovorniku. Tako mu je Malro koji je tada bio na vrhuncu slave, i kao pisac i kao državnik odnosno ministar kulture, primivši ga jednog majskog dana 1969 u Kraljevskoj palati gdje se nalazilo Ministarstvo, rekao: „Vaša unaprijed dostavljena mi pitanja su vrlo visokog nivoa i moram vam priznati da sam se za odgovore na njih pripremao, čak sam napravio zabilješke“. A Aragon je, kao posvetu njegove antologije Igoovog pjesništva naslovljene Jeste li čitali Viktora Igoa?, a namijenjene podcjenjivačima velikog pjesnika, napisao: „Komnenu Bećiroviću kome se to pitanje ne postavlja. Sa svom simpatijom, Luj Aragon“.

Svakako da se sa razlogom postavlja pitanje zašto je ova knjiga toliko zakasnila, mada su nekih od intervjua u njoj izašli svojevremeno u francuskoj štampi?

Međutim, kao što se navodi u biografskom prilogu na unutrašnjoj strani korica, Komnen Bećirović je, iako usvojivši francusku civilizaciju, ostao vjeran svojoj, što svjedoči, prvo, njegova akcija svjetskih razmjera vođena iz Pariza za spas Njegoševog hrama na Lovćenu u čemu su mu dali podršku neki od njegovih slavnih sagovornika, kao Andre Malro, Žan Kasu, Gabrijel Marsel čiji je članak Nasrtaj na svetinju, objavljen u Figaru, imao puno odjeka.

Zatim je Komnen, nastavivši sa nacionalnim temama, tokom sedamdesetih upoznavao francusku javnost sa nekima od najviših srpskih duhovnih vrijednosti, posebno svojim Pismima iz srpskih svetilišta, Studenice, Ostroga, Hilandara… objavljenih poglavito u Mondu, a po kojima su neki Francuzi pohodili te svetinje.

Da bi tokom naredne decenije poveo borbu kojoj je takođe dao međunarodne razmjere, za spas Morače od potopa sa njenom velikim prirodnim i civilizacijskim blagom.

Potom je nastupila njegova beskrajna posvećenost odbrani srpskog naroda kad se ovaj, raspadom Jugoslavije, našao na udaru svjetskoga zla udruženog sa domaćim, a koje je kulminiralo apokalipsom NATO-a nad Srbima 1999, kako bi im se otela njihova sveta zemlja Kosovo i dala na poklon njihovim vjekovnim dušmanima, Šiptarima. Rezultat Komnenovog kosovskog angažovanja je njegova Kosovska trilogija. Dok su njegovi mnogobrojni tekstovi nastali tokom srpske golgote, među kojima apologija Njegoša od hrvatskih i Andrića od bošnjačkih klevetnika, složeni u knjigu Borba s aždajom, najavljenu za izlazak kod istog pariskog izdavača.

Doduše nekoliko pokušaja da Daleki susreti ugledaju svijetlost dana mnogo ranije, nijesu urodila plodom više iz razloga objektivne, nego subjektivne prirode. No, kako narodna veli, u Boga nikad nije kasno.