Da se ne zaboravi: Sedam decenija od ,,savezničkog” bombardovanja Podgorice
1 min read
Tog 5. maja 1944. uoči Đurđevdana, narod iz Podgorice i okoline okupio se u centru grada. Predhodnih dana, ,,saveznički” avioni su bacali letke, na kojima su obavještavali da se svi okupe u centru grada, kao bi izbjegli stradanje, a i radio ,,London” je slao iste signale. Tog 5. maja ,,saveznici” su bombardovali upravo centar grada.
I danas, 70 godina od tog čina, postavlja se pitanje zašto. Zbog čega je Podgorica, sa svojih, tada oko 13 000 stanovnika, zaslužila da je zaspu sa nevjerovatnih 270 tona bombi. Da na ovako ,,mučki” način ubiju preko deset odsto stanovništva u samo jednom danu. Svjedoci govore da su poslije bombardovanja, letjeli saveznički mitraljezci, čisto da dokrajče ono što bombarderi nisu. Ovo pitanje ,,zašto” nikad nije dobilo odgovor. Nikad niko nije odgovarao za ovaj zločin. Podgorica je stala tako, kao jedan mali grad u najvećem krvoproliću u ljudskoj istoriji, rame uz rame sa gradovima koji su najviše bombardovani u periodu Drugog svjetskog rata. Broj žrtava njemačke vojske, tokom tog bombardovanja je četiri vojnika. Četiri vojnika sa više stotina tona bombi, i preko 2000 civilnih žrtava sa uništenom infrastrukturom.
Na Zapadu se i dan danas pomene, tj. traži razlog za toliko jak intezitet bombardovanja. Zvanično pominju da je Podgorica bombardovana po diretnoj inicijativi Josipa Broza Tita. Međutim i sami zvaničnici zemalja ,,saveznika” samtraju to kontradiktornim, jer su tih godina i Velika Britanija i SAD, smatrali kraljevsku porodicu Karađorđević za legitimnu izvršnu vlast. Pa ipak tog 5.maja 116 USAAF B-24 bombardera, su se obrušili nad podgoričkim nebom. Ono što nisu uspjeli tog 5. maja, uradili su 6. i 7. novembra iste godine, pa je tako Podgorica sravnjena sa zemljom, dok je broj žrtava veći od 4 100.
Posledice svega ovoga bole. Nebitno koju političku partiju da podržavate, i da sa lokalnom politikom ,,uprljamo” sjećanje na nastradale, jedne stvari bole gotovo koliko i te bombe. Dakle ako je Tito stojao kao nalogodavac bombardovanja 1944., kako to da smo ime grada promjenili u Titograd. Jedna od rijetkih zgrada koja je ,,preživjela bombardovanje” je bila zgrada ,,Kino kulture“, na njenom mjestu danas je rupa, jer je srušena po nekom ,,urbanističkom planu”. I možda najgore od svega, u Podgorici zadnjih par godina postoji spomenik savezničkoj avijaciji iz Drugog svjetskog rata, dok preko 4 000 mrtvih, niko ne pominje. Mogli su komotno i Adolfu Hitleru da naprave, u nekom rezonovanju, imalo bi više smisla. Danas nećete ni pročitati neki osvrt na ovaj strašan dan za naš grad u medijima. Možda rečenicu dvije.
Ali danas Podgorica je ,,krvarila” ,,gašene su porodice” i grad je uništen do temelja, i na nama koji ne želimo i nikad nećemo dati da se zaboravi ovaj dan, ostaje da prenosimo potomcima veliko stradanje, za koje nam niko nikad nije dao odgovor. Možda ga u budućnosti naši potomci i dobiju.
Vječna slava žrtvama bombardovanja!
A doć će dan kad će se skinuti i ona bista što su je ovi smećari od gradonačenlika postavili !!!
Koliko je poginulo Njemaca i partizana zajedno, u tim bombardovanjima? Ko je naručio bombardovanje? Zašto se to jasno i argumentovano ne izloži javnosti? Zašto komunjarama nije odgovaralo da se sazna istina?
Komunisti Tito, davao mate Saveznicima, oni niži njemu a on birao i prosliješivao Saveznicima (englezima).
Kolko je Njemaca poginulo, pitaš.
Kolko kad ih uglavnom nije ni bilo. A dobzirom da ih uglavnom nije ni bilo, i da su 95% samo stradali civili Podgorički valjda ti ne jasno i ko je bio meta.
A da nije to slučajno dokaz rije ta ti nije bilo jednom nego preko 70 puta su bombardovali.
A zsšto nisu odgovarali, nisi ništa smio reći za Tita a ne pozvati ga da odgovara za to.
A odgovor zašto su to radili, ne znam, pretpostavljam ali ne znsm. Ali imaju podaci đe raportiraju Titu o rezultatima bombardovana i hvale ih, pojedini najveći Kom funkcioneri iz CG…
Danas se četnici hvale spašavanjem savezničkih pilota i idu na kolače u američku ambasadu da slave Halijard sa NATO oficirima.
Prave poštenjačine i patriote
Zapadu su vazda smetali SRBI i Srpske zemlje.
Najvaznije im je da smo sto slabiji.
Zapad je koljevka FASIZMA.
Kako da zaboravimo kad su SKOJEVCI glavnom i odgovornom za s mrt toliko nevinih ljudi podigli spomenik..Kad vidimo njega , vidimo smrt .
Neka je slava žrtvama!
E, moja baba Vitora Petranik, poginula je u rovu braće Markovića u Džermali, sa preko tridesetoro komšija. Sahranjeni su u zajedničkoj grobnici na Čepurcima i kada smo prije par godina tražili od Opštine da izvršimo ekshumaciju i da baba počiva sa svojom familijom, gradske vlasti nisu to dozvolile. Da imaju pameti i poštovanja prema žrtvama i potomcima sami bi to uradili, istražili i dostojanstveno obilježili. Eto kakav odnos imamo prema precima i žtvama “prijateljskog” bombardovanja u 2.Svjetskom ratu
Da li si siguran za lokaciju “Čepurci” “. Da nije možda kod Crkve Sv. Đorđa, provjeri
srpske poturice dizu turcima spomenike,
srpske podukljice dizu papi i papistima spomenike
TAJ KO JE PODIGAO SPOMENIK SAVEZNIČKIM PILOTIMA JE KRVNIK ISTI KAO I ONI PILOTI KOJI SU BOMBARDOVALI PODGORICU ZAJEDNO SA OVIMA KOJI SU BOMBARDOVALI MURINO . KRNICIMA NIKO NA SVIJETU NE PODIŽE SPOMENIKE . LUDOST I GLUPOST LJUDSKA JE BEZGRANIČNA . IZGLEDA DA SU DUKLJANI TA LJUDSKA KATEGORIJA .
Nasi veliki saveznici su polupali gradove po srbiji od beograda gde je izginulo vise ljudi nego od nemaca pa do ostalih mesta . interesantno da zagreb koji je bio naklonjen nemcima gde je stanovnistvo bilo protiv saveznika nije pala nijedna bomba.Bombardovani su pravoslavni gradovi po srbiji i crnoj gori.
I split i zadar su bombardovani takođe više puta…šta je poenta svih bombardovanja u proljeće i ljeto 1944…Sovjetska vrhovna komanda je tražila od saveznika i NOVa da spriječe povlačenje grupe armija E iz Grčke koja je predviđena da bude glavna rezerva Njemaca na frontu u Mađarskoj.Pravac povlačenja je vodio moravsko vardarskim pravcem .Dejstvom savezničke avijacije po Nišu,Leskovcu,Beogradu kao glavnim želj stanicama kuda je išlo glavno snadbijevanje grupe arm E kao i partizanskim zauzimanjem dijela pruge i pravca spriječeno je povlačenje tim pravcem i cijela grupa je orijentisana prema Sandžaku i to pješke.Jedan od pravaca je bio preko Kosova na Podgoricu i dalje prugom preko NKi to se željelo spriječiti.Pokušano je i pomorskim transportom od Grčke ka Splitu i Zadru kao i iz Boke i Dubr prema tim gradovima ali dejstvom avijacije i savezničke i partizanske mornarice ti transporti su spriječeni.Tako da je cijela grupa armija E probijala se preko Sandžaka i Bosne uz stalne borbe i tek je u zimu 1945 pristigla na sremski front i u južnu Mađarsku u vrlo smanjenom sastavu.Inačw jačina te grupacije u Grčko je bila oko 270000 vojnika.Zanimljiva je još jedna konstatacija.U septembru 1944 Englezi su izvršili operaciju market garden u Holandiji i glavni cilj te operacije je bio zauzimanje Arhema i mosta preko Rajne u njemu.Tokom jutra 17.9 na prostoru zapadno od Arhema na mjestu zračnog desanta 1 pabranske divizije nalazila se velika bolnica sa više stotina bolesnika kao u veliki broj Holanđana izbjeglica.Saveznička avijacija je dejstvovala po tom prostoru i direktno pogodila bolnicu i prostor oko nje tepih bombama i stradaloje skoro 2000 bolesnika i civila…Nikad holanđani zbog toga nisu prebacivali saveznicima zbog toga nego su čak i most preko Rajne nazvali po ppuk Frostu britancu koji se tu borio tada.Svi gradovi u Franc.prije desanta u Normandiji su bombardovani i bukvalno je svaki grad stradao kao i posebna priča o prolasku 2 ss pancer divizije prema Normandiji i savezničkim bombardovanjem svakog grada i mosta na njenom putu..2 sv.rat je bio totalni rat i bilo je ili mi ili oni.Svi narodi i sve nacije od Norveške do Libije su morali podnijeti ogromne žrtve dabi se uništilo najveće zlo u istoriji
Fino ti je rekao čovek. Split i Zadar su zajedno u tom trenutku imali bar 10 000 vojnika u Dinarskoj diviziji Vojvode Momčila Đujića. Split i Kaštela su dali 30% vojno sposobnog stanovništva JKVuO. Italo-romani i Srbi iz Zadra su bili većinsko stanovništvo u Zadru. U izvikanoj brigadi Garibaldi nije bilo više od par stotina Italo-Romana, ostali su bili kod Đujića.
Zanimljivo je zašto je tih 10 000 dalmatinskih katolika, netalijana, bilo kod Đujića. Većina od 70% su bili partizani, 30 % četnici, ustaša gotovo nije bilo jer je Pavelić Dalmaciju dao Italiji.
Sto se Podgorice tice, pokojna komsinica mi je pricala da su se krili u pecinama iznad Morace. Jednog dana nisko je proletio americki avion i spazio ih. Iako mu je bilo jasno da se radi o civilima, vracao se vise puta i zasipao ih mitraljeskom vatrom dok nije ostao bez municije.
Pred kraj rata, zapadni saveznici su se trudili da fizicki oslabe sve teritorije na kojima su pretpostavljali da ce Komunisti odnijeti prevagu.
Ekipe iz Londona su potkazivale SS-u i lokacije na kojima su sredstva koja su im dostavljana iz vazduha trebale da pokupe francuske snage otpora koje su pripadale ljevici. Dajuci lokaciju gdje ce izbaciti tovar iz vaduzha i jednima i drugima doprinijeli su likvidaciji vise od hiljade boraca.
Preciznije, 1 3. jula 2012. godine, gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša otvorio je u Tološkoj šumi spomenik savezničkim avionskim posadama koje su stradale na ovim prostorima tokom Drugog svjetskog rata. To što su saveznički avioni u maju i novembru 1944. sravnili Podgoricu sa zemljom i ubili oko 4000 građana Podgorice nije smetalo Mugoši da na dan državnosti slavi njihove ubice.
Nije stradala samo Podgorica, saveznici su bombama zasuli i Danilovgrad, Nikšić, Pljevlja, Andrijevicu, Berane, Budvu, Bar, Ulcinj.
Nedugo nakon postavljanja spomenika Savezničkim pilotima Varvari su izlijepili spomenik plakatima da se ne smiju zaboraviti žrtve Podgorice.
Prethodno se Mugoša narugao podgoričanima palim od hrvatske paravojske 1991/1992. godine i proglasio kreatora oružane pobune u SR Hrvatskoj i grobara SFRJ Stjepana Mesića počasnim građaninom Podgorice.
Danas se Mugoša u predizborne svrhe prisjetio sugrađana – žrtava onih kojima je u slavu podigao spomenik i uz poruku da su on i njegovi partijski drugovi nesumnjivo antifašisti, položio cvijeće na spomenik u centru Podgorice, podignut 1994. godine sa natpisom ,,nevinim žrtvama bombardovanja Podgorice u Drugom svjetskom ratu”.
Sram te bilo ljudska rđo.
Spomenik savezničkim pilotima koji pominjete je u parku preko puta Hrvatske ambasade, odnosno osnovne škole “Radojica Perović”.
Pitajte Mugija koji se danasne u promotovne svrhe poklonio podgoričkim žrtvama koliki je njegov doprinos podizanju spomenika “svazničkim” pilotima.
Slava palim podgoričanima, a sram onima koji slave njihove ubice.