Da li su Vijesti slučajno aktivirale Muhovića?
1 min read
Adnan Muhović
Pune 123 godine, na trgu ispod centralne gradske katedrale u Helsinkiju stoji spomenik ruskom caru Aleksandru II. Ulazak u sastav Ruske Imperije, krajem HVIII vijeka, narod Finske je prihvatio kao oslobođenje od viševjekovnog švedskog ropstva. Ukazom cara Aleksandra II, finska autonomija je 1864. godine podignuta na visok nivo, na što su zahvalni Finci tri decenije kasnije odgovorili ovim spomenikom.
Dok su evropske kolonijalne sile narode Afrike, Azije i Latinske Amerike brutalno eksploatisale sve do druge polovine HH vijeka, Ruska Imperija imala je potpuno drugačiji odnos prema narodima, koji su ulazili u njen sastav, uključujući pored sjeverozapada Evrope, prostranstva Sibira, Centralne Azije i Dalekog Istoka.
Istorijska konstanta tolerancije Ruske Imperije prema manjinskim narodima prihvaćena je i u današnjoj Rusiji. Za 193 različite nacionalnosti Ruska Federacija danas predstavlja matičnu državu i ne postoji nijedna vjerska i etnička grupa, koju rusko društvo diskriminiše po bilo kom osnovu. U ruskim gradovima nema izolovanih četvrti nastanjenih nacionalnim i vjerskim manjinama, koje egzistiraju u svakom većem gradu na Zapadu. Prema regionalnim vlastima automnomnih republika i oblasti sa dominantnim muslimanskim stanovništvom, centralna vlast nema pretenzija da se miješa u vođenje lokalne i kulturne politike.
Populacija muslimana u današnjoj Rusiji broji nešto oko 30 miliona ljudi. Početkom devedesetih, zapadne obavejštajne službe pokušale su da iskoriste muslimanski faktor za destabilizaciju, sa krajnjim ciljem da proces raspada sa SSSR-a, prenesu na Rusku Federaciju.
Gotovo da nije bilo tačke na Kavkazu i Centralnoj Aziji, gdje devedesetih godina prošlog vijeka nije upaljen ratni plamen. U poslednjim mjesecima postojanja SSSR-a, zaratile su republike Kirgistan i Uzbekistan, unutar teritorije Ruske Federacije sukobili su se Inguši i Osetini, dok je u Tadžikistanu je došlo do petogodišnjeg građanskog rata. Svi ovi sukobi bili su između muslimanskih naroda.
Oko Nagorno-Karabaha ratovali su pravoslavna Jermenija i muslimanski Azerbejdžan, a na teritoriji Gruzije razgoreli su se ratovi sa Abhazijom i Južnom Osetijom, kao i građanski sukob između pristalica prvog izabranog predsjednika Zvijada Gamsahurdije i Eduarda Ševernadzea. Vrhunac krvoprolića u regionu Kavkaza dogodio se u Čečeniji. U dva čečenska rata, kao i međusobnim sukobima separatista i promoskovske opozicije predvođene bivšim predsjednikom Dume Ruslanom Hazbulatovim, poginule su desetine hiljada ljudi.
Danas, 17 godina kasnije situacija u ovom tokom devedestih nestabilnom regionu, značajno je promijenjena. Političke elite naroda Centralne Azije i Kavkaze, sa djelimičnim izuzetkom Gruzije, uvidjeli su pogubnost politike potčinjavanja Zapadu, kome nije u interesu da mali narodi, na teritorijama predodređenim da budu neokolonije, žive u stabilnim uslovima. Odbacivanjem prozapadnog kursa i okretanjem saradnji sa Rusijom, Kinom i Iranom u regionu Centralne Azije i Kavkaza prestali su međudržavni sukobi i građanski ratovi. Međureligiozne i međunacionalne tenzije, takođe su u velikoj mjeri redukovane.
Sva sporna pitanja, liše djelimično Nagorno-Karabaha, uglavnom su razriješena. Bezbjedonosna situacija u Čečenskkoj Republici danas je stabilna, a prestonica Grozni je u rekordnom roku preobraćena iz ruševina u moderan grad.
Prošle nedjelje Grozni je posjetila crnogorska delegacija, na čelu sa predstvanicima DF-a i Orhanom Šahmanovićem, gradonačelnikom Plava. Ova posjeta upalila je crveni alarm unutar režimske medijske falange i lokalnih NVO. Promovisati drugačiju ideju međuvjerskog i međuetničkog sklada, od one koju oktroiše Zapad, bilo je izgleda neophodno kompromitovati po svaku cijenu.
Prvo je reagovala Pobjeda, plasirajući spin da je Ramzan Kadirov, preko reisa Rifata Fejzića pokušao da utiče na Bošnjačku stranku da napravi koaliciju sa opozicijom, umjesto sa DPS-om. Potom su reagovali grant primadone iz NVO, navodeći da investicije iz Čečenije nijesu dobrodošle, jer se po njihovoj percepciji radi o neslobodnom i nedemokratskom društvu. Čudo da iste aršine nijesu imali prema investicijama iz neofeudalnih monarhija Bliskog Istoka, odnosno kontroverznog uzbekistanskog građanina Nila Emilfarba, kao prema potencijalnim investicijama iz Čečenije, na čijem se čelu nalazi narodnom voljom izabrani predsjednik.
Pozitivni efekti posjete Čečenskoj Republici postali su vidljivi ubrzo. Odmah po povratku u Crnu Goru plavski gradonačelnik Orhan Šahmanović, postao je prvi kredibilni političar iz redova bošnjačkog naroda, koji se izjasnio da je protiv ulaska Crne Gore u NATO i EU. Sledećeg dana Andrija Mandić najavio je potpisivanje deklaracije o pomirenju Srba i Bošnjaka.
Očigledan neuspjeh Pobjede i NVO grant primadona, naveo je prozapadne strukture, čija je sudbina nakon pobjede Donalda Trampa prilično neizvjesna, da u bitku za neutrlisanje pozitivnih efekata posjete crnogorske delegacije Čečeniji, uvedu svoje poslednje rezerve, personifikovane u drugoj familiji i njenom medijskom koncernu Vijesti. Kao repliku na istorijske izjave Orhana Šahmanovića i Andrije Mandića, Vijesti su spremile nastup najpoznatijeg Bošnjaka u Rumuniji, predsjednika SO Petinjica, Adnana Muhovića. Njegovu izjavu, da on kao predsjenik ‘‘ne može da se vozi u rumunskom autu“, prenijelo je preko 50 rumunskih medija.
Dan poslije, istorijske izjave Mandića i Šahmanovića gotovo su zaboravljene, a cijela Crna Gora bruji o televizijskom nastupu jednog kompletnog idiota, čije su kompleski i frustracije poznate daleko izvan granica Crne Gore. Ono što nije pošlo za rukom Pobjedi i NVO grantovcima, uspjela je druga familija, koja je još jednom dokazala CIA strukturama da pouzdanijeg igrača na teritriji Montenegra od njih, nemaju.
Primjer kako su u regionu Kavkaza i Centralne Azije razriješeni međunacionalni i međuvjerski antagonizmi, mogao bi da bude poučan za nas na Balkanu. Ohrabruje što među političkoj eliti Bošnjaka polako sazrijeva svijest da NATO i EU, nikome na Balkanu ne donose dobro. Iskreno se nadam da Milove korumpirane marionete tipa Rafeta Husovića i Sulja Mustafića, zajedno sa iskompleksiranim idiotom Adnanom Muhovićem, polako gube monopol na političko zastupanje bošnjačkog naroda.
„KOLIKO VAS JE-VIŠE NO U TUZLNSKU SOLANU-POSOLJENI-DA SE NE UBAZDITE.“..?!
Bazd mu ime, a Muhović prezime.
geška bre…nije bazd-no Adnan Sokolj-ološ-vić…
Muhović je očigledan primjer DB ovog potpaljivača…Kaže nešto protiv Srpske istorije, kao ovo za Njegoša,i onda svi navale sa kritikom ali ne protiv njega nego protiv svih bošnjaka,što DPS botovi jedva čekaju da raspire sukob, jer DPS godinama opstaje i živi na podjelama. Moramo shvatiti da je ovo samo pojedinačni primjer lošeg Bošnjaka a takvih ima u svim narodima…Među njima ima mnogo više dobrih ljudi u koje ne spadaju ova spadala iz rukovodstva BS
U pravu Gobil!
Svaki koji je Srbin, bilo bi poželjno, da zauzda jezik. Imamo pametnija posla nego da opadamo i bilo koga vrijeđamo.
Još kao Srbi imamo obavjezu više, da čuvamo svoj obraz i čast srpsku. Snaga u nas je nešto sasvim drugo, ono srpsko i viteško! Nijesmo mi od juče, svemu naredni.
A drugi, kako im volja …
Kako bi oni to baš i htjeli : da im budemo druzi!
Srbi ne treba da se primaju na ovu Muhovićevu priču, njega je angažovala Udba čim je Mandić pomenuo da treba da se radi na uspostavljanju normalnih odnosa između Srba i Bošnjaka
Vijesti su takve plati i štampamo ostaje i da se reklamiramo ..eksplpzivnim napravama.. u moje ruke neće ta novina ni da je za džabe. nema meni DANa bez DANa tako će bit sve dok se štampa a ne izdaje samo DAN
KOLIKO VAS JE-VIŠE NO U TUZLNSKU SOLANU-POSOLJENI-DA SE NE UBAZDITE…?!
Ti si demon – kerber kukavičkih ubica, mozga oboljelog od muhamedovogm učenja što vonja na zločinca kome se usmrđela duša. Zboriš ka Mehović kad ostane sam sa sobom.
UBODOH TE-TI ZASMRĐE…Sok-ološu-viću….
SALIH SELIMOVIĆ: OGROMAN BROJ MUSLIMANA U BIH I RAŠKOJ JE SRPSKOG POREKLA!
Salih Selimović, profesor, istoričar i publicista iz Sjenice, čovek koji godinama, iako se suočava sa brojnim problemima, neumorno istražuje, objavljuje i otvoreno govori o svom srpskom poreklu i o islamizaciji na prostoru bivše Jugoslavije, bavio se i fenomenom Svetog Save i muslimana, a nedavno je dobio Vukovu nagradu.
Jedan ste od retkih Bošnjaka koji javno govori o svom srpskim korenima i istražuje proces islamizacije na prostorima bivše Jugoslavije, tvrdite da je većina današnjih muslimana ima srpsko poreklo.
– Ne vidim nijedan razlog zašto bi krio svoje srpske korene. To isto mislim i za druge ljude bez obzira o
kakvom i čijem se poreklu radi. Što bih to ja bio ono što nisam, a da ne budem ono što jesam. Dakle, hoću da budem ono što jesam. Mojim višegodišnjim istraživanjima relevantnih istorijskih izvora, kao i radom na terenu, došao sam do zaključka da je većina naših muslimana, sada Bošnjaka, srpskog porekla i da su pre islamizacije najčešće bili pravoslavci, mada je bilo i katolika. Islam se prihvatao iz raznih uzroka. Pre svega treba znati da je to bila dominirajuća vera osvajača.
– Prihvatiti tu veru značilo je obezbediti određene privilegije kao što su ekonomske i uopšte društvene. Malo je bilo onih koji su islam prihvatali iz ubeđenja da je to jedina prava vera. Musliman je bio oslobađan nekih poreskih obaveza, a mogao je napredovati na društvenoj lestvici sve do najvišeg društvenog sloja, državnih, vojnih i verskih položaja. U 15, 16. i 17. veku, pa i nešto kasnije, bilo je mnogo naših muslimana koji su postali begovi, sandžakbegovi, beglerbegovi, paše, veziri i veliki veziri. Islamizacija je počela u 15. veku da bi u 16. i 17. veku poprimila masovniju pojavu.
– U početku islam su prihvatali predstavnici vlastele počevši od one najsitnije pa do najkrupnije. Nešto kasnije su islam prihvatali i trgovci, stočari vlasi, zanatlije. Sela su se uglavnom kasno islamizirala i uvek je u većini sela živelo hrišćansko stanovništvo.
Nedavno ste izjavili da dr Mustafa Cerić i Bakir Izetbegović imaju srpsko poreklo.
– Da, rekao sam to, jer imam nepobitne dokaze. Mislim da i gospodin Bakir Izetbegović i efendija dr Mustafa Cerić to znaju. Druga je stvar da li će to i javno da priznaju. Oni mogu da se na mene ljute, ali ne mogu da pobijaju. Ako imaju druge dokaze neka ih iznesu. Preci Cerića su bili srpsko plemstvo pre islamizacije. Izetbegovići su poreklom iz Beograda, a u Bosanski Šamac su se naselili posle napuštanja Beograda 1867. godine.
Neki muslimani su se vraćali veri pradedovskoj, nedavno je to uradio i profesor Muhamed Bušatlija iz Beograda, objasnite ovaj fenomen.
– Mnogo je više naših muslimana/Bošnjaka koji ne kriju svoje srpske korene nego što se misli i javno ističe. Profesor Mahmut Bušatlija ima sjajan pedigre, jer potiče iz srpske vladarske kuće Crnojevića. Iz te dinastije, koja je vladala Crnom Gorom u 15. veku, Staniša, sin Ivana Crnojevića, je islamiziran i bio je skadarski sandžak-beg i gospodar velikog dela Crne Gore. Taj čin Mahmuta Bušatlije, sada Stanka Crnojevića, može da ima i neku drugu konotaciju.
Kako objašnjavate tvrdnje većine muslimana da su poreklom Turci?
– Sigurno je u našim zemljama bilo etničkih Turaka kao vojnih i civilnih starešina, sveštenika i raznih činovnika, ali su se po završenoj službi najčešće vraćali tamo odakle su i došli. Bilo je i toga da su se Turci, u narodu pežorativno nazivani Turkuše, ženili našim meštankama i ostajali ovde, ali je to bilo zanemarljivo. Ima istine za tvrdnju da će se naši muslimani ili Bošnjaci pre izjasniti kao Turci, Iranci, Saudijci, pa čak i Nemci samo ne da su Srbi iako sa tim nacijama nemaju nikakve ni etničke ni jezičke srodnosti. Mislim da su za ovakve pojave kriva i jedna i druga strana.
Da li postoje bošnjačka nacija i bosanski jezik?
– Da bi se konstituisala neka nacija moraju se ispuniti određeni i naučni, a ne samo politički uslovi ili kriterijumi. Nije dovoljna samo politička želja i volja određenih političkih krugova. Može se političkim aktom, aktom domaće političke elite podstaknute i spolja, proglasiti nacija, ali takvi akti po pravilu donose velike nesporazume i sukobe, pa i ratove, što je najtragičnije.
– Ne osećam se dovoljno kompetentnim, ali smatram da su srpski, bosanski, crnogorski i hrvatski jezik jedan isti. Pitao bih te tako „stručne“ političare, a i neke naučnike, da li im prilikom komuniciranja sa Srbima, Crnogorcima i Hrvatima trebaju prevodioci. Mislim da je na sceni „narcizam malih razlika“ što bi se moglo reći i za stvaranje sintetičkih nacija, a ne samo jezika. Sve to postaje tragikomično.
Bavili ste se kultom Svetog Save i odnosom muslimana prema najvećem srpskom svetitelju, sta ste otkrili?
– Prilikom mojih višegodišnjih terenskih istraživanja u Staroj Raškoj bio sam iznenađen koliko je kod naših muslimana bilo tradicionalnog poštovanja kulta Sv. Save. Najstarije žene obavezno su za Savindan 27. januara pravile posebno jelo koje se zove masenica. Kada sam najstarijoj ženi, koja je tada imala 96 godina, rekao zašto to radi kada je ona muslimanka, kratko mi je odgovorila da je to jelo spremala i njena majka i bijača (baba). Jedna druga stara žena od 89 godina mi je rekla da uvek „za Savicu sprema masenicu“.
– U razgovoru sa Bošnjakom, koji je imao 94 godine, na moje pitanje zašto na neki način obeležava Savindan kao i neke njegove komšije, samo mi je kratko odgovorio „Ovo je zavetna zemlja“. Muslimani su uvek štitili i bogato darivali manastir Mileševu kod Prijepolja, jer je tu bilo grobno mesto Rastka Nemanjića, potonjeg arhiepiskopa Save i kasnije Sv. Save. Zabluda je da su se naši muslimani brzo i lako odricali svojih srpskih i hrišćanskih tradicija.
Nedavno ste dobili i Vukovu nagradu.
– Naravno da i dalje istražujem i pišem. Da, dobitnik sam Vukove nagrade za 2013. godinu kao istoričar istraživač. Trenutno radim na novoj knjizi koja će biti nastavak prethodne „Prilozi prošlosti Stare Raške“.
Šta biste poručili Srbima i Bošnjacima u Sandžaku?
– Predložio bih relevantnim društvenim i političkim faktorima i kod Srba i kod muslimana/Bošnjaka da ozbiljno i odgovorno porade na jačanju poverenja, iskrene saradnje i prijateljstva. Ne može nama biti niko bliži od nas samih. Samo tako možemo da računamo na lepšu i izvesniju budućnost, jer je na sve nas, što bi običan narod rekao, skočila i ala i vrana. Na kraju krajeva, mi smo isti narod bez obzira na našu, često i tragičnu prošlost, pa sviđalo se to nekome ili ne.
Begovi i intelektualci
Da li je čest slučaj da se muslimani izjašnjavaju kao Srbi?
– Mnogo je muslimanskih intelektualaca, begova i trgovaca koji su se osećali Srbima i to nisu krili ni kada su ih zbog toga progonile i turske i austrougarske vlasti. Ovom prilikom ću pomenuti samo neke: Husein-beg Gradaščević, Derviš-beg Ljubović, Omer-beg Sulejmapašić-Despotović, Avdo Karabegović Hasanbegov, Avdo Karabegović Zvornički, Hasan Rebac, Mustafa Golubić, Smail-aga Ćemalović, Mustafa Mulalić, Ismet Pupovac, Džemal i Šukrija Bijedić, braća Pozderci, Skender Kulenović, Meša Selimović, Emir Kusturica, Dževad Galijašević…
Seobe i islam u Raškoj
x Salih je rođen 25. oktobra 1944. u Tešnju, BiH. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, a studije u Sarajevu. Radio je kao nastavnik istorije i direktor škole u Kladnici i sekretar SIZ za osnovno obrazovanje u Sjenici, zatim kao direktor u Gopdijevu i Sušici (Bijelo Polje).
x Istorijom kao naukom počeo se baviti skoro odmah po završetku studija. Oblast njegovog posebnog interesovanja je poreklo, islamizacija, demografski i migracioni procesi na Sjeničko-pešterskoj visoravni i u celoj Staroj Raškoj ili Raškoj oblasti.
x Aktivni je učesnik mnogih naučnih skupova i stalni saradnik više naučnih zbornika i revija. Do sada je objavio šest knjiga i 70 naučnih radova koji su publikovani u naučnim zbornicima istorijskih muzeja i arhiva u Srbiji i Crnoj Gori. Autor je studija „Sjenica“ i „Kladnica“ i jedan od autora antropogeografske studije „Sjenički kraj“. Nova knjiga Saliha Selimovića „Prilozi poreklu, islamizaciji, migracionim i demografskim procesima u Raškoj oblasti“ je pravi istoriografski dragulj.
IMAM,SAMO JEDNU PRIMJEDBICU-OPASGICU…U NASLOVU-NAPISA GORE-NA VRH TREBA…ĐE PIŠE „VIJESTI…aktivirale“-NAPISATI -„DPS i MILO…aktivirali… „? Drugo je sve po taman-u funkciji-istine „o bratstvu i jednistu vaših naroda“ …kovano-zakovano-kuvano u Konavle 1991 godine…“?Na tihoj vatri-u kravljem mlijeku-krava koje su jahali..“pripadnici njihovih naroda i narodnosti…“?! Danas udarna pestija-NATO…u prodoru -„osvajnaja istoka“-poput „osvanja zapada“-po MUHAMEDOVOM UČENJU…? Zbog toga zebemo-da nam TRAMPA-ne trampe za Muhamedovo učenje…?
Vijesti su pogibeljne za Crnu Goru!