Da li je „predsjednik svih građana“ ozbiljan i (ne)normalan?

Piše: dr Momčilo D. Pejović 

Nekolika puta čitah dvije izjave „predsjednika svih građana“! Ujedno odslušah i odgledah njihov objavljeni audio-video fragment preuzet iz elektronskih i štampanih medija! Učinjeh i njihov potpun ili djelimičan transkript, koji ujedno dajem u prilogu. Njegove izjave date su dan prije ili odmah nakon ustoličenja mitropolita Joanikija za vladiku Crnogorsko-primorske mitropolije na Cetinju.

„Ovim boravkom na Cetinju pokušavam da doprinesem smirivanju tenzija. Dakle, ja ovdje nijesam kao neko ko staje na bilo koju stranu i konfrontira se sa nekom drugom stranom. Ja sam predsjednik svih građana Crne Gore i svojim dolaskom na mjesto podignutih tenzija, na mjesto gdje su se očigledno uskomešale strasti ne bez razloga, ne bez razloga, pokušavam da doprinesem da ostvarimo svoje ciljeve na jedan primjeren način! Dakle, da zaštitimo državu, a s druge strane da ne učinimo bilo kakav pogrešan korak zbog čega bi Crna Gora dugoročno ispaštala. Ovo nije pitanje intronizacije mitriopolita SPC, ovo je samo jedan od događaja u nizu kojim država Srbija i SPC kao instrument velikosrpskog nacionalizma pokušava da ponizi i pokušava da prisvoji Crnu Goru! Naravno, prema tome, svako ko je nacionalno odgovoran pojedinac ima logičan otpor.

Rekao bih da je opet najlogičnije, da se taj otpor najstrastvenije ispoljava upravo u ovom gradu, upravo u ovoj Prijestonici, i to moramo svi razumjeti. Moramo razumjeti da se to ne može ovdje napraviti na silu (…) a ovaj se otpor ispoljava u ovom gradu! Dakle, moramo razumjeti da se to ovdje ne može sprovesti na silu (…)! Na pitanje novinara: „Šta će se desiti ako sjutra mitropolit bude ustoličen na Cetinju“? Odgovor koji je uslijedio od „predsjednika svih građana“ bio je brz i energičan: Ne vjerujem da će se to desiti (…) nijesam sklon da razmatram teorijske mogućnosti (…), treba da se vratimo pokušaju da dođemo do rješenja statusa Pravoslavne crkve u Crnoj Gori (…)“!

„Danas smo na Cetinju svedočili velikoj sramoti SPC i Vlade Crne Gore, sramoti nezapamćenoj u dugoj istoriji crnogorske države i jednako tako u istoriji ukupnog pravoslavlja. Brutalnom zloupotrebom državnih resursa, prije svega vojske i policije i potpuno neprimjerenom upotrebom sile protiv mirno okupljenih građana u crnogorskoj Prijestonici, Vlada Crne Gore je obezbedila nasilnu intronizaciju mitropolita Joanikija. Dakle, protivno volji ogromne većine građana Cetinja i značajnog broja građana Crne Gore. Samo čovek bez dostojanstva bi sebi dozvolio da na takav način „helikopterskim desantom na crnogorsku Prijestonicu“ i pod zaštitom pancirskih ćebadi bude uveden u Cetinjski manastir i da na taj način osramoti tron Svetog Petra Cetinjskog“.

„Cetinje je još jednom bilo na visini zadatka, kao i mnogo puta u istoriji Crne Gore. Mirno okupljeni građani Cetinja su na odlučan i odgovoran način štitili čast i dostojanstvo svog grada i svoje države. O tome najbolje svedoči da bez obzira na značajne provokacije koje su trpjeli, okupljeni građani sebi nisu dozvolili nijednog trenutka da ugroze mir i stabilnost prijestonice i Crne Gore, i da ugroze život i zdravlje bilo kog od okupljenih građana uključujući i pripadnike organa bezbednosti Crne Gore. Pirova je ovo pobeda Vlade, koja i dalje besprizorno služi velikodržavnim interesima i SPC kao udarnoj pesnici velikosrpskog nacionalizma protiv Crne Gore. Prije bi se moglo kazati da je ovo kraj poštovanja kojeg je SPC do sada uživala i u crnogorskoj prestonici i u našoj državi. Tako su i zvona koja su se mogla čuti nakon intronizacije i koja su trebala biti zvona u čast novog mitropolita SPC na Cetinju, zapravo prije bila zvona upokojenja misiji SPC i cetinjske mitropolije u crnogorskom prijestonom gradu“!

Dolazak „predsjednika svih građana“ na Cetinje, među par stotina okupljenih protestanata ili nezadovoljnika bi propraćen uzvicima, ne tako burnim i dugim: „E viva, e viva Montenegro! Za Crnu Goru. Milo (…)”! Svoje izjave uspio je na relaksiran način saopštiti javnosti sve šireći i podižući ruke, doduše ne visočije ili samo malo iznad svoga pojasa – kajiša ili pantalodržca!
Nad ovim dvjema izjavama, koje su prilično slične, ozbiljan čitalac i ujedno dobar poznavalac političkog lika i djela jednog „predsjednika svih građana“ htio ili ne mora da se duboko zamisli i ujedno sebi i javnosti postavi sasvim nametnuto i opravdano pitanje: Da li je moguće da Crna Gora ima baš takvog predsjednika države koji nesmjenjivo njome vlada više od tri decenije i još dodatno produžiti sa upitom: Da li je zdravstveno stanje „predsjednika svih građana“ b. o. ili je ono nečim već u dužem vremenskom rasponu ugroženo, pa makar to bilo stanje neke teže unutrašnje depresije?

„Predsjedniku svig građana“ se skoro redovno u poslednjih pet godina dešavaju takve nenormalne izjave, koje štete ne samo ličnom ugledu jednog državnika nego i spoljnom ugledu jedne međunarodno priznate i suverene države, s druge strane predstavlja motivacioni faktor snagama koje žele izazivati ne samo nerede nego i rušiti teško stečenu slobodu i ugroziti bezbjednost i mir građana u toj državi, a sve u cilju da se očuva njegovo opljačkano enormno materijalno bogatstvo i ujedno očuva despotska vladavina i predsjednički status!

U nekoliko navrata javno sam pisao, ukazivao i ujedno tražio odgovor na pitanje „zdravstvenoga stanja predsjednika svih građana“ koje je po mome mišljenju i parametrima koje sam iznosio zbog raznoraznih njegovih izjava i državničko-političkih stavova datih neodmjereno, sasvim bahato i čak prijeteće, što je nesvojstvenom jednom državniku slobodne, uspravne, ekološke, herojske, junačke i istorijom ponosne države, da se makar njegov lični i državni ljekarski konzilij sastane i utvrde o čemu je riječ i šta je pozadina takvih javnih frustracija jednoga predsjednika; a koji uporno ponavlja da je „predsjednik svih građana“ iako sam makar ja, moja malenkost, odavno se javno odrekao njegove „državnno-pravne zaštite“ ili predstavljana bilo gdje ističući da ga ne priznajem za svoga predsjednika! Naravno zadržavajući pravo da kao građanin Crne Gore imam ustavno pravo da se zapitam šta je sa zdravljem „predsjednika svih građana“ koji tako olako daje političke frljoke i lične izjave vrijeđajući ugled jedne države i ujedno umanjujući i nipodaštavajući ugled njenih građana, bez obzira što se oni nalaze u nezavidnoj ekonomskoj situaciji ili su već na ivici pukog siromaštva!

Veoma je čudno da navedene dvije izjave date od strane „predsjednika svih građana“ nijesu uzete u razmatranje od strane Državnoga tužioca, koji bi trebao i morao po službenoj dužnosti da pozove „predsjednika svih građana“ da objasni svoju ulogu predsjednika u izboru i ustoličenje mitropolita Joanikija i izbor za vladiku Crnogorsko-primorske mitropolije! Da li ima u njegovim izjavama elemenata krivičnoga djela makar onih koje su hrabrile, davale ili podsticale nemire, izgrede, barikade, sprečavanje saobraćaja i tako dalje. Da li u tim izjavama ima uvredljivih riječi koje su nedostojne jednom „predsjedniku“, a posebno one koje vrijeđaju dostojanstvo SPC, Crkvu i ujedno mitropolita Joanikija. Nemoguće je da Državni tužilac ne vidi i ne prepoznaje elemente krivičnoga bića u navedenim dvjema izjavama! Da je kojim slučajem običan građanim dao takvu izjavu bio bi pod hitno priveden od strane Državnog tužioca i to po službenoj družnosti i našlo bi se materijala za njegovo lišavanje slobode.

Samo u najkraće mogućem da kažem da sam u desetak objavljenih tekstova u posljedne tri-četiri godine ukazivao na „izjave predsjednika svih građana“ koje po na osob vrijeđaju svakog građanina države Crne Gore, a posebno u tekstovima pod naslovom: Politički piroman koji je izgubio kompas; Treba (li) biti zabrinut za zdravlje „predsjednika svih građana“; Ovo je neka nova Crna Gora, na koju ćete se morati naučiti; Neredi su alibi da režim ostane nesmjenjiv; Izbezumljeni ili obezglavljeni „predsjednik…“!

„Predsjednik svih građana“ po ko zna koji put nam ponavlja da ne treba vjerovati slici, riječima i svemu onome što smo na malim tv ekranima mogli svojim očima vidjeti da se prethodna tri dana dešavalo na Cetinju i njegovoj bližoj okolini nije istina već privid ili fatamorgana, a samo ono što ono što nam on kaže je „stvarnost“ koju on snoviđa i koja samo njemu odgovara.

Na kraju samo da još jednom priupitam onako javno: Kome treba ovakav „predsjednik svih građana“ i ko je taj koji je normalan da ozbiljno shvata predesjednika koji navedenim javnim izjavama vrijeđa i sramoti ne samo lojalne građane nego i međunarodni ugled države Crne Gore znatno slabi trajno mu nanoseći štetu?