Da li deo opozicije vode salonski političari: Neće na ulicu po cijenu života

Piše: Ivan Milošević

Zašto se većina opozicije grozi uličnih protesta? Kada im se to pomene oni skaču kao opareni, kao da je taj vid političke borbe nešto svuda na svijetu prokazano i nedopustivo. Još kada i dodaju da neće na ulicu, jer će ih DPS proglasiti antidržavnim elementima i da ulična borba ide na ruku vladajućoj stranci, onda je njihovo odustajanje od protesta zapečaćeno na duže vrijeme.

Mogli bi možda malo da razmisle o tome da baš takav njihov odnos prema uličnim protestima ide u prilog DPS-u, jer oni su u sistemu već odavno uspostavili kontrolu na svim nivoima, a možda jedino organizovana i masovna okupljanja sa jasnim poltičkim ciljem i programom izmiču njihovim kontrolorima i ugrožavaju njihovu tako dugu građenu monolitnost. Ne kažem da će ih protesti srušiti, ali DPS je do sada više puta pokazao zavidan stepen nervoze i nesigurnosti kada se radi o izlasku na ulice.

Pravo je čudo da većina opozicije u tom pogledu spava zimskim snom iako se na Balkanu posljednjih decenija nije skoro ništa promijenilo a da nije bilo potpomognuto i okupljanjem građana. Valjda nijesu zaboravili Srbiju i Makedoniju, a da ne govorimo o protestima i demonstracijama širom Evrope. Za većinu domaće opozicije sve to ne važi, jer oni se, čoče, plaše da ne budu proglašeni antidržavnim elementima. Na taj način i oni grade famu o tome da je DPS zapravo država i da su demonstracije protiv te stranke zapravo demonstracije protiv države. Po njihovim rezonima u ovoj državi ni zbog čega se ne bi smjelo protestovati na ulici iako je takav vid borbe sastavni dio političkih sistema najdemokratskijih zemalja svijeta.

Umjesto što osuđuju one koji bi htjeli na ulicu kako bi i na taj način pokazali sebi i drugima da još postoje i da su nezadovljni sa time šta vlast radi i kuda ide Crna Gora, valjalo bi da se zapitaju šta su to promijenili učestvujući u sistemskim službama i jesu li na taj način bilo koji zakon promijenili i učinili ga drugačijim nego što ga je DPS zamislio?

Naravno, sistemska, ali i ulična borba, u ozbiljnom opozicionom djelovanju trebalo bi da bude objedinjena i da se dopunjuje. Možda tek na taj način opozicija i dođe do cilja za kojim barem verbalno čezne, odnosno do smjene vlasti. Pošto se to ne dešava dio opozicije koji se  grozi i sa visine gleda na ulične proteste dolazi u situaciju da postane takozvana salonska opozicija, koja će umjesto intelektualaca teoretisati o tome šta u državi treba da se uradi i gdje će to odvesti. O tome, naravno, treba da se razmišlja, ali politika je prije svega praksa i praktično djelovanje, a opozicija po definiciji treba da omogući ne teoretsku nego praktičnu smjenu vlasti.

Kada se ocjeni da je za to vrijeme ozbiljna opozicija neće se ustručavati da izađe i na ulicu, a ne da unaprijed kaže da nje tamo biti neće. Takav stav najviše godi DPS-u, jer su oni spremni godinama da se nadgornjavaju u parlamentu sa opozicijom i da na kraju glasačkom većinom usvoje propise koji njima odgovaraju. To će i dalje raditi, jer dio opozicije smatra da su njihova salonska prepucavanja jedini vid političke borbe.