Crnogorska igra školica

Crnogorska igra školica je igra čiji je period nastanka potpuno poznat. Ova igra počela je da se igra u septembru 2011. godine. Kao uvertira za početak ove igre, koja ima sve šanse da postane originalni crnogorski brend, tog septembra 2011 organizovan je spektakularni „Dogovor o jeziku“, van granica Crne Gore nazivan „Crnogorski dogovor o jeziku“ čime je naglašena razlika između njega i drugih dogovaranja na tu temu. „Dogovor o jeziku“ uz pažnju svih medija potpisali su predstavnici parlamentarne opozicije sa jedne strane i tadašnji premijer Igor Lukšić.

Međutim iako su pomenuti pri organizovanju igre školice imali najzapaženije mjesto u medijima, nakon početka igre značajne uloge u njoj preuzimaju  ministar prosvjete i izvjesna komisija za pravljenje nastavnog programa. Igra bi takođe bila nezamisliva bez parlamentaraca koji svojim izbjegavanjem postavljanja pitanja o situaciji u školstvu pokušavaju da stvore što prijatnije uslove za nastavak trajanja igre.

Specifičnost crnogorske igre školice je u tome što ona nema predvidivi rok trajanja i po tome se ona razlikuje od većine igara. Tako partija igre započeta u septembru 2011. godine nije još završena a na osnovu izjava aktera ne bi se mogao konkretnije ni predvidjeti period trajanja prve i za sada jedine partije ove igre. Poznato je da ljudi sa raznih područja imaju različite predispozicije za razne igre, a u Crnoj Gori, kako se pokazuje, osim za vaterpolo i još neke igre, ima više nego igdje drugdje onih sa predispozicijama za crnogorsku igru školice, te stoga ona sa punim pravom u svom imenu može da nosi pridjev crnogorska.  Još jedan razlog za to je što zbog malih predispozicija za bavljenje ovom igrom van Crne Gore i zbog nedostatka uslova za njeno održavanje ova igra van Crne Gore nije ni uspjela da zaživi.

Pravila igre

Crnogorska igra školica započinje odabirom nekog od važnijih školskih predmeta, što važniji predmet to ira izgleda zanimljivije za one koji će se njom baviti. U prvoj i za sada jedinoj partiji ove igre, koja je započela u septembru 2011.godine, izbor je pao na predmet iz koga bi đaci u pravoj školi trebalo da uče maternji jezik i izučavaju književnost pisanu na maternjem jeziku. Potom se pristupa davanju imena tom predmetu.

Pomenuti začetnici igre su predmetu, tog septembra 2011. godine dali ime „crnogorski – srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost“.  U crnogorskoj igri školica se potom, imitirajući pravu školu u kojoj nema nastavnog predmeta koji ima samo ime bez sadržaja, bez nastavnog programa, pristupa formiranju komisije koja se proglašava nadležnom za donošenje nastavnog programa za nastavni predmet kome je prethodno nadjenuto ime. Da bi igra imala čar učesnici se tada igraju davanja rokova za donošenje nastavnog plana za zamišljeni školski predmet koji je objekat igre. U prvoj partiji započetoj septembra 2011. godine komisiji za donošenje nastavnog programa za predmet „crnogorski – srpski, bosanski i hrvatski jezik i književnost“ proglašen je rok od nepuna četiri mjeseca, tačnije do 31.12.2015. godine u kojem ona mora donjeti nastavni program za predmet koji ima samo nadjenuto ime ali ne i dat sadržaj.

U tom momentu centralni igrači crnogorske igre školice postaju članovi komisije i oni se igraju donošenja nastavnog programa za predmet koji je objekat igre. Svoju centralnu ulogu u igri članovi komisije zadržavaju sve do isteka roka za donošenje nastavnog programa za predmet igre, koji je, rok, prethodno proglašen. Potom vodeću ulogu u igri, da se ona ne bi završila, mora da preuzme ministar prosvjete igrajući se ministra prosvjete u državi sa čijim školstvom je sve u redu. Ministru moraju da asistiraju poslanici nepostavljanjem pitanja o nepostojećem nastavnom programu za „školski predmet“ sa, da izvinete, „postojećim“ imenom .

Bez obzira što više nisu centralne figure crnogorske igre školice članovi komisije za donošenje nastavnog programa i dalje igraju, sada asistirajući ministru i poslanicima. To članovi komisije mogu raditi na razne načine tako da je to stvar umješnosti u inprovizaciji. U prvoj partiji koja je još u toku članovi komisije nakon isteka roka optužuju prvo po medijima jedni druge za opstruisanje genijalne ideje da se napravi nastavni program po kojem bi se na jednom školskom času predavala četiri jezika sa četiri različita pravopisa. Ovu fazu svoje igre članovi komisije su uspjeli, u partiji koja je u toku, da razvuku na oko godinu dana sa sporadičnim međusobnim optuživanjima po medijima. U partiji koja je u toku članovi komisije nisu više izdržali u ovoj svojoj ulozi, u igri, i oni se od polovine 2013. godine više ne sastaju.

Da bi se maksimalizovala doza uvjerljivosti i time omogućilo što duže trajanjje igre koje je i cilj same igre, mogu se u toku njenog trajanja mjenjati ministri prosvjete, što je u partiji koja je u toku i urađeno. Tako se gledaoci dovode u nedoumicu da li su garancije o kojima je govorio odlazeći ministar aktuelne za razmatranje prilikom dolaska njegovog naslednika. Takođe članovi komisije ako su bili članovi određenih parlamentarnih stranki ili koalicija mogu da prelaze iz stranke u stranku iz koalicije u stranku itd., čime pomažu igri stvarajući utisak da će se nakon brige oko udomljavanja u novoj stranci baciti na razmišljanje o donošenju nastavnog programa za predmet igre. 

Tako smo u partiji koja je u toku imali nedavno priliku da vidimo prelazak jednog člana komisije iz Demokratskog fronta u Demos. Član komisije je zauzet sređivanjem utisaka oko promjene stranačkog dresa i samim tim ne može da daje izjave na temu da li je komisija išta uradila na pravljenju nastavnog programa za školski predmet čije se ime već pune četiri školske godine upisuje u dnevnike iako za njega nije napravljen ni nastavni program.

Time se stvaraju uslovi za produžavanje igre. Pomenuti član komisije iz istog razloga ne mora ni javno da pokrene pitanje o potrebi sprječavanja ugrožavanja prava  srpske jezičke zajednice , koju i predstavlja u komisiji,  na školovanje njenih đaka na svom maternjem jeziku, o potrebi da se spriječi onemogućavanje đaka ove jezičke zajednice da izučavaju djela srpskih pisaca, koji su prethodno izbačeni iz školskih udžbenika. Tako ovaj član komisije na taj način povećava svoj učinak u igri i daje veći doprinos od ostalih članova komisije ostvarenju cilja igre, a to je njeno što duže trajanje.

Kao što razne igre ili sportske discipline zahtjevaju posebne uslove, npr skijanje snijeg a klizanje led, tako crnogorska igra školice iziskuje posebne uslove za svoje održavanje, a to je specifičan sistem političkih pravnih i administrativnih odnosa koji je, kako se pokazuje, danas prisutan samo u Crnoj Gori, tako da je to uslov koji, u sprezi sa već pomenutim predispozicijama aktera u igri, presudno utiče da ova igra ne može da se igra nigdje drugo osim u Crnoj Gori. To je tako za sada a nema ni naznaka da bi se u budućnosti mogli stvoriti uslovi za održavanje ove igre u bilo kojoj državi van Crne Gore.