Crnogorska dinastija

Opet predstava? Đukanović i Krivokapić bi svakako ostvarili kolosalnije rezultate od dosadašnjih političkih učinaka da se kojim slučajem bave glumom. Jer, zaista, koga je ako već gleda neku tursku sapunicu briga kako živi turski narod, koliki je privredni rast, da li predsjednika podržavaju samo neobrazovani i fanatični, da li nobelovca hoće da ubiju samo zato što je drugačiji od prosječnog brke koji bi mogao bez priprema da bude dubler Sadamu Huseinu? Mi, stariji, pamtimo „materu svih sapunica“ „Dinastiju“ (naslov nema veze sa režimima Kim Il Sunga i gošjudara sa Gorice) i složene odnose u trouglu Blejk, Kristl i Aleksis. Odnosi Mila i Ranka tokom svih ovih godina nekako neminovno vuku na složene i sladunjave relacije između Blejka Karingtona i njegove Kristl. Zajedno su, svađaju se, ali nekako, naposletku, uzvišena osjećanja nekako prevladaju. Zbog djece i porodice u jednom, zbog jedne „nacije građana“, jedne države i jednog vođe u drugom slučaju… Ali, ipak prevladaju. Ima tu poneka fina, tanana razlika. Blejk i Krisgl su likovi serije o dekadentnim bogatašima, svaka logička kriza inspiracije pisaca marotonskog scenarija mogla je da bude prevaziđena kalemljenjem lažne trudnoće, pronalaskom nestalog djeteta, otkrićem neke pravne anomalije kao što je važeći raniji brak ili, ako nema druge, terorističkom klanicom u kojoj na kraju stradaju samo kelneri… Sve je to moglo da prođe kod nezaposlenih domaćica i u nekim zemljama socijalističkog bloka, koje su naivno čekale da ih do američkih vrijednosti odvedu stručnjaci tipa slijepog vodiča specijalizovanog za prepoznavanje deviza na dodir i akcizne robe na miris. Kako će to da prođe kod gladnog radnika koji je odgladovao sve šarene laži tokom proteklih četvrt vijeka i sada bi najrađe da primijeni sarajevskokijevski scenario, ali zna da od toga nema ništa pošto bi ga „prijatelji“ iz Brisela smjesta bombardovali?! Podsjetimo: slučaj Noriega nikad ne otvaraju Panamci, već uvijek Amerikanci.

I svadiše se… Kuku, šta će sada Kristl da radi po cijeli dan…? Ko će da naslijedi onoliku kuću? Šta će sada Felon i Stiven u trideset i petoj bez majke?

Da li je to na pragu nova raspodjela uloga u crnogorskom igrokazu i to u času kada nam Jelko Kacin jasno poručuje da Crna Gora nosi štafetu i prednjači u srljanju ka EU u koju će stići za 56 ili u boljem slučaju za 34 godine. Da ne kažem, godinice. Da li će mogući odlazak karijeski šarmantnog špijekera sa trona Skupštine CG usporiti eurointegracije ove slobodne države u kojoj novinarstvo nije zanimanje, već ekstremni sport? Da li će ulazak neke napredne radikalke u vilu Karingtonovića zaustaviti modernizaciju Crne Gore? Hoće li tada biti spriječeno uvođenje novih slova i ukidanje smrdljive, orijentalne ćirilice? Da li će onolika ilirska i mletačka imena ostati nevraćena umjesto sloveno-srpskih okupatorskih? Ko će da iskopa i ritualno spali onih petstotinak Paštrovića koji su učestvovali u balkanskim i svjetskom ratu, da bi kasnije učestvovali u samookupaciji i razvlašćivanju nekoliko stotina onih koji su bili veliki Srbi dok su za to imali interes i dokje gospodar kome su bili u milosti besudno vladao?

Čekamo novi nastavak crnogorske „Dinastije“ ili možda dukljanske „Ljovisne“… Za to vrijeme u Srbiji traje karneval. Zamislite, kod nas postoji mogućnost da na izborima ne pobijedi onaj ko ih je raspisao!? Kakav nedostatak, ili da budem potpuno precizan kakav defekt. Ali, i mi smo naučili ponešto. Sada imamo vlast koja zna pred kim pognuti glavu, kome potvrđivati i pred kim pasti na koljena. Neinteligentni narod još uvijek im ne da đukanovićevsku parlamentarnu većinu, ali dok ne bude razvijena parapolicijeka država tu su razne Kristl i Hurem Jovanović, Tadić, Dačić… Pred vama i nama stoji izbor. Vi možete da ujedinite opoziciju, a Đukanovićeve i Miloševićeve kreature otjerate kod njihovog tvorca ili u vanparlamentarnu opoziciju, i da pobijedite na izborima, a u slučaju falsifikovanja oborite nenarodni režim sa mnogo više prava od onog koje su imali demonstranti u Sarajevu i Kijevu (koji nisu imali većinu građana iz sebe). Mi u Srbiji, poslije ovih izbora, lako možemo da se probudimo u našoj verziji Crne Gore iz 2007. godine. Opozicija seduče među sobom za nakolonost vlasti, sprema se promjena Ustava… U Crnoj Gori to je rađeno protiv interesa srpske nacije, a u Srbiji protiv ustavnih prava srpskog naroda…

Ipak, kako god bilo, nedemokratske i nenarodne vlasti uvijek su iste. Naposletku uvijek izdaju čak i ideje koje su im bile opravdanje. Oni koji su im prišli kako bi branili državu – ostanu bez iste. Gladnice koje su htjele da se najedu i ogriju oko režimskog kazana konačno izgladne i smrznu se jer tamo ima samo za vladajuću familiju i oligarhiju… Sve što je potrebno, jeste da se manemo lutanja. Možda ćemo na putu ka slobodi, dostojanetvu, slobodnom tržištu, sigurnosti imovine i socijalnoj pravdi naići na protivljenje Evropske unije… Ako bude tako, možemo samo da slegnemo ramenima: i sa osmanlijama smo izašli na kraj…

Objavljeno u dnevnom listu ,,Dan”