Crnogorci KiM: Vlada Crne Gore da poništi odluku o priznanju Kosova*
1 min read
Foto: predsjednik.me
Kosmetski Crnogorci su preko svoje krovne asocijacije iz pokrajine osudili potpisivanje tzv. Sporazuma o demarkaciji između Filipa Vujanovića i Hašima Tačija, navodeći da će za njih Čakor i Kula trajno ostati administrativni prelazi a ne granica prema Metohiji. Oni su po drugi put u poslednja četiri mjeseca zatražili i da Vlada u Podgorici povuče odluku o priznanju jednostrano proglašene „nezavisnosti“ Kosova*.
„Povodom najave potvrđivanja sporazuma o demarkaciji sa Crnom Gorom u Skupštini Autonomne pokrajine Kosovo i Metohija, Savez Crnogoraca Kosova i Metohije još jednom upoznaje kosmetsku, crnogorsku i ukupnu javnost, da za kosovsko-metohijske Crnogorce ne postoji nikakva granica između tzv. Kosova i Crne Gore, već je riječ o administrativnom prelazu“, stoji u saopštenju dostavljenom IN4S-u.
Što god potpisivali Vujanović i Tači za nas nema obavezujući karakter
„Čakor i Kula su za nas isto što i Merdare, Jarinje i Brnjak, dakle – administrativni prelazi. Prema tome šta god potpisivali Filip Vujanović i samozvani predsjednik tzv. Kosova* Hašim Tači, za kosmetske Crnogorce nema nikakav obavezujući karakter“, naglašava se u saopštenju koje potpisuje Vučina Popović. Savez čije je sjedište u Kosovskoj Mitrovici, dodaje u saopštenju, da „mi, kosmetski Crnogorci ne priznajemo Kosovo za državu, i to konačno mora da bude jasno i Prištini i Podgorici, ali i međunarodnim faktorima u pokrajini“.
„Umjesto Sizifovog posla, preporučujemo vlastima u Podgorici da se založe za obnavljanje crnogorskih grobalja u Metohiji koja su preorana od strane Tačijeve i vlasti Ramuša Haradinaja. Tražimo da se vrati spomenik Petru II Petroviću Njegošu i Vuku Karadžiću u centru Prištine, jer su oni izvorni simboli jedinog pravog crnogorstva. Još jednom apelujemo na crnogorsku vladu da preispita odnosno povuče odluku o priznanju Kosova*, tvorevine nastale na krvi i progonu 30.000 Crnogoraca,“ potencira Popović u saopštenju.
Marković i Vujanović bi trebalo da znaju da su naše kuće uzurpirane
On je podsjetio da su Albanci „uz odobrenje NATO-a 1999. počinili genocid nad metohijskim Crnogorcima, pobivši i protjeravši ih sve do jednoga iz Peći, Istoka, Dečana, Đakovice, Prizrena, Kline, ali iz svih ostalih opština u pokrajini“.
„Podsjećamo crnogorske glavare Filipa Vujanovića i Duška Markovića da su kuće Crnogoraca spaljene do temelje, a njihova imanja u Metohiji i nakon 19 godina uzurpirana i nezakonito se koriste od strane Albanaca.
Država Crna Gora ima moralnu i svaku drugu obavezu da prema privremenim institucijama sistema u Prištini slijedi put države Srbije. Ne samo zato što je KiM teritorija Srbije, prema Ustavu Srbije i prema stavu Ujedinjenih nacija kao krovne svjetske institucije, već zato što niko nema prava ni da se odriče Metohije u ime građana Crne Gore. Riječ je o teritoriji koja je od 1912. do 1945. pripadala Crnoj Gori i Crna Gora je sa Metohijom u svom sastavu ušla u zajednicu sa Srbijom 1918.godine. U tim granicama je trebalo i da se rastanemo 2006, kad je već neko bio riješio da razdvaja dva oka u glavi“, navodi se u saopštenju Saveza Crnogoraca Kosova i Metohije sa sjedištem u Kosovskoj Mitrovici.
Kosovo* – privremeno okupirana južna srpska pokrajina
Crnogorskim vlastima je do Kosova I crnogoraca na Kosmetu ko do lanjskoga snijega.
Podržavam, dobro je da su se oglasili i ovako reagovali!
Kako ih inače ne podržavam. Ima nekoliko Udruženja Crnogoraca na KIM, ovo Popovićevo, nekog Vujačića, onda Udruženje „Lovćen „. Slabo ih pratim, neću dušu da griješim, ama, koliko (ne)razabirem, nit’ smrde, nit’ mirišu!
Sve im je napola. Ni amo, ni tamo.
Evo, opet tranjaju u saopštenju, junaci, e, kako je, kada smo se rastajali sa Srbijom, kako je tobože Metohiju trebalo vratiti Crnoj Gori!
Ajde, što se kao pijani s gaćama ništa pitali nijesmo, nego svak znaven zna da nam je Srbijanac Metohiju, poslije oslobodilačkih ratova, bratski darivao! … Široke ruke, da se u srpsku ravnicu proširimo, naselimo i prihranimo! Zajedno smo je oslobađali : mi otud planine, a oni niz ravnići, u Đakovica smo se š njima sretali! Poslije nam oni cijelu Metohiju u miraz dadoše, trepnuli nijesu
… Baš smo im se odužili!
Negi, ičevi i đedovi ovih što su i sami – jesu, nijesu – to niko zacjelo ne zna (!?) – priznali arnautsku kasapsku državu, a sada bajagi traže da Crna Gora povuče priznanje, e, njihove su pređe bili zor junaci, sokolovi iz srpske Crne Gore, Crnogorci, kako su to oni ponajbolji Srbi : Jednom, tamo neđe 22,23. godine, neki usrani arnaut zakoči jedno mlado useljeničko srpče-crnogorče na izvoru nablizo Ljubarde i osramoti ga! Kad to čuju njegovi suplemenici dignu se na oružje, da ne dužim, namire se stostruko, popale grdna arnautsku sela kroz Metohiju; Malo im zar bilo, nagnaju u zbegove hiljade Arnauta, čitava sela … Ćerali ih tako nekolika dana niz ravnicu, sve do Pantine nablizo Vučitrna. Strva im se nebi znalo da im put ne pripreči srbijanska vojska ; biše propustili arnautski zbeg kroz kordon, pa što milom, što silom zaustaviše strašne osvjetnike iz pitome Metohije! Na jedvite jade ih ustaviše, s golemom mukom spasiše zbeg; Kako možda i ne bi, kako bi bratska krv pala, bruka nevuđena, da ne bijaše otud kordona jedno momče, div-junak : artiljerijski potporučnik, Srbin rodom iz Tetova, imenom Serafim Micić – morao je da komanduje plotun na karteč, kako ništa nije moglo da zaustavi pobjesnele gonioce; Bogumi, rani nekolicinu, a oni neustaviše, nego i dalje kidišu, ne osvrću se. Kada on to viđe, istrča pred njih sa pištoljem u ruci! Kad im priđe, sav u suzama, prisloni pištolj na sljepočnicu, i povika iz petnijeh žila : Braćo Srbi, samo preko mene mrtva!!! Ne brukajte se, aman za aman! Ako je od Boga, namirili ste se, a mene ste dovijeka u crno zavili, kada sam na braću plotun bacio!!!
Biše spreman da puca u sebe, a ovi skočiše, zalelekaše : Ne, poručniče za ime Boga, prokleti neka smo!!! Evo ti glave, miči oružje s čela junače, e ćemo do jednoga u smrt za tobom!!! … Mali smo mi za tvoju smrt, o, Srbine, oj junače – imala je zašto da te rađe majka!!!
… Srbi iz Crne Gore, Crnogorci, naseljenici u pitomu i lijepu Metohiju, i nesrećini potporučnik, Srbin, jedan pravi Srbin, otud iz srpske Maćedonije!!! … Zmajevi! … Ognjeni! I on junak, i oni, Srbi iz najljepše Planine, koji se takvi rađu!!!
Jednom su se samo takvi rađali!
Nijesmo mi njiovi, ne!
Ni ovi iz Udruženja Crnogoraca!
… Dala maca, uzela maca!
Kasno je sad …
Kako,Božja vjera, nikada nije kasno.
Jer …
Srbi smo mi iz najljepše Planine, Crnogorci!
Smrti nama nema!!!
Sjutra ćemo mi biti stoput bolji nego danas.
Jednom smo već bili, pa ćemo.opet! Nema nam druge!
A da podržavam njihovo saopštenje, podržavam!
Neka im je sa srećom, što se Djikana tiče.
plotun na karteč,
Dijkane ovo nijesam cuo,mada mogu iz teksta predpostaviti sta znaci,sta je u stvarnosti kod vojske to tada znacilo ?
Artireljirsko zrno, rasprskavajuće, punjeno kuglicama gvožđa, za dejstvo po živoj neprijateljskoj sili, Nikola!
Hval !
Evo I Srbi imau svog Kadidata za Predsjedničke Izbore 15 Aprila. Sloboda Narodu!!!
Ovo jedino što sam pročitao što je istina bravo Njegoševi naslednici.
Bravo Njegosevi Crnogorci. Nijeste se prodali ka oni Vujicic i Novakovic