Crnogorac srpskog porijekla

Piše: Vinčanac Lepenski

Kako je lijepo kad neko u svojoj naivnosti bez umišljaja tako slikovito opiše, ljeta gospodnjeg 2021 godine, ili na jesen, zavisi kada će biti popis stanovništva u Njegoševoj Crnoj Gori, taj viševjekovni trend kojemu se kraj, neminovno primiče, jer se i Zemlja u krug vrti…

Niko to ne može kao Crnogorac srpskog porijekla. Nije ni svjestan da će označiti prekretnicu i novi početak, da će pokrenuti lavinu saznanja, da će iz nehata objaviti istorijsku istinu, sve će od njega biti drugačije…

Vatikan i Beč Srbe uče da su pridošlice, a pod nosom im Lepenski vir i Vinča, oni ćute i čitaju napisano…Pelazge, Iliri, Tračani, Dalmati, Rašani, Dardani, Tribali, Mezi, Makedonci, Veneti, Panoni, Dačani, Peoni, Trojanci itd., mnogo je to izumrlih naroda za naš mali Helm, ali istorija ne čeka, odvija nam se pred očima…

Najbolji borci za islamske interese su od svih naroda uvijek bili Srbi, mongolski knez Tamerlan u bici kod Ankare 1402. godine preplašeno pita:“Ko su oni od hrišćana što se bore kao lavovi?“

Dali su Srbi minimum 14 velikih vezira turskom carstvu, osim njih, slavi Osmanlija su doprinijele hiljade vezira, beglerbegova, paša, kao i desetine hiljada običnih vojnika srpskog porijekla iz “Magnum Iliricuma”, kako su strani autori zvali Dušanovo carstvo. U XVI vijeku bilo je toliko ovih poturčenjaka da se srpski jezik smatrao za drugi na sultanovom dvoru (nakon turskog).

Vjekovima su srpske majke kose čupale za sinovima zbog danka u krvi, taj bol i nepravdu ne može približiti ni Nobelovac: „Rade, sine, nemoj majke zaboravit’…- Ilija! Ilija! Ilija! – vikala je druga žena, tražeći očajno pogledom poznatu, dragu glavu, i ponavljala je to neprestano kao da bi htjela da djetetu usiječe u pamet to ime koje će mu već kroz koji dan zauvijek biti oduzeto.“

Karađorđe razvija tribalsku zastavu, ali niko ne pita odakle mu baš ta, nema vremena, krv se proliva, osjeća se miris slobode…Ali, avaj! Opet povijest dugo ne čeka…

Nema ustaše kao pohrvaćenog Srbina. Braća katolici pišu ćirilicom, tom aortom srpskog nacionalizma sve dok im to Austrougarska ne zabranjuje u XIX vijeku. Teško je sa prekinutom aortom ostati isti, tada još nije bila razvijena moderna hirurgija. Otac hrvatske nacije Ante Starčević je od roditelja pokatoličenih Srba, Jakova i Milice, Maks Luburić je Crnogorac iz Drobnjaka, majka Alojzija Stepinca je srpkinja iz Pilipendinog kraja, on sam je dobitnik Karađorđeve zvijezde za učešće u Prvom svjetskom ratu, djela je pisao na ekavici dok se divio Beogradu…Miroslav Majstorović Filipović, Ljubo Miloš, sve to nekako srpski zvuči……Jedini hrvatski kralj kome se zna grob sahranjen je kod Topole. Jeste, kod one „Od Topole, od Topole…“

Makedoncima je bilo najlakše, samo ić zamijeniš sa ski…Nema veze što je car Dušan krunisan u Skoplju, nema veze što su Srbi 1916.-te Kajmakčalan zvali Kapija slobode jer su tu ginući u hiljadama prvi put zakoračili u svoju zemlju, Makedoniju…Tada još nisu postojali Makedonci sa velikim M, ali već ubica kralja Aleksandra na ruci ima istetoviran znak V.M.R.O. i komunizam se samo nadovezuje na niske strasti infantilnih pojedinaca…

I za kraj, crnogorac srpskog porijekla…Srpstvo crnogoraca nije ljudski dokazivati, to je aksiom. Aksiom u matematici je iskaz koji se usvaja bez dokaza i smatra kao ishodni za izgradnju ove ili one matematičke teorije.
U prevodu, ako Crnogorac nije Srbin, onda 2+2 nije 4, sve što znamo pada u vodu…

Ali Crnogorac srpskog porijekla…Biće to brzo dobar Crnogorac, samo da makne ovo porijeklo, a maknuće se samo kroz koju generaciju sve da neće on da ga miče, predugačak je to zapis, nema nacije od tri riječi, jedna je dosta, prva obično…

A možda sve gore navedeno krene suprotnim tokom, možda se neko upita da li sam ono što mi kažu ili sam ja ono što jesam pa krene saznavati i glavu razbijati…

Za kraj, nisam htio, ali moram…Izvini Njegoše, izvini najmudrija srpska glavo, izvini ti kojemu je vasiona mala bila za života, a koji si smrću Heraklitovu vječnu prolaznost pobjedio, izvini što te utamničenog u faraonski mauzolej citiram:

„Mi smo Srbi narod najnesrećniji: svaki Srbin koji se prevjeri – prosto vjeru što zagrli drugu, no mu prosto ne bilo pred Bogom što ocrni obraz pred svjetom, te se zvati Srbinom ne hoće“

Dogodine na Lovćenu pa da se popravljamo!