Ciganski romansero

Piše: Emilo Labudović

Gospode, Ciganine moj,
Svrati jutros pod moju ubogu čergu!
Pogledaj milošću svojom na ove garave glave,
Podigni beznogog Miku što puzi i plače na verglu
Beskrajni romansero u čast ciganske slave.

Oprosti, Gospode,
Što čekam te praznih ruku,
Što je ognjište zgaslo, a vatra sve tanja i tanja,
Još samo Ti, Snago, poznaješ cigansku muku
I našu vječitu glad za daleka putovanja.

Svedržitelju naš,
Ne okreći od nas, kužnih, svoju svetu glavu,
Pokrij nas ovako gole paučinom mjeseca,
Evo komada oskoruše pa da slavimo slavu
Ona je i Tvoja, Moćni, a mi smo Tvoja djeca.

Neka si slavljen, Vjero,
I neka ime Tvoje odjekne sa doboša
Evo ti pletem vijenac tek rascvalih vrbovih grana,
I naredan sam da budem Ti i svat i vodonoša,
Za žiškom ću Tvojim sve traje vijeka.

Oprosti, Stvoritelju,
Što ridam ime Tvoje u osvit ovoga dana
I tepih stradanja svog pred Tvoje noge sterem,
Vidiš li, Svevideći, koliko je poraza i rana,
Pusti me u Svetu rijeku, da grijeh svoj operem.