Ćerajmo po svom
ilustracija
Ovo društvo nije samo podijeljeno, nego je i odveć zatvoreno, učaureno u plemenski i nahijski i brđanski kod, običaj koji s prezrenjem a priori odbacuje svaku razliku i igru pluraliteta. (Ajde i mi da budemo elokventni i diskurzivno aktuelni…)
Međutim, šta ako je izolovanost potonji način da se spasi društvena vitalnost, zdravina, prirodna neiskvarenost, koje, opet, umnogom zavise od neupućenosti u štetne, dakle globalne trendove? U prevodu: divljaštvo je bijeg od modernog varvarizma!
E sad, da bismo, pak, bili podijeljeni – objašnjava logika – moramo biti, je l` da, prije svega slobodni. U tom kontekstu, naše podijele zaista su vještačke, i tim prije u njima žive minimalne razlike.
Da parafraziramo Deleza: one jedva da su i geografske, a nekmoli intelektualne!
Otud politika uživa ulogu autoriteta čiji model gazdovanja ostaje bitno nepormjenjiv, iako se sve usput mijenja, od idelogija do nacija, uopšte percepcija na svijet čiji se izvor prepoznaje u uticaju modernosti.
Ali, do ove čuke i zabiti, informacija putuje tačno onoliko koliko i – sadržaj iz nesvjesnog u svjesno. Što će reći da naš opstanak ima da zahvali našoj suštinskoj nebitnosti, kako onda tako i sad.
To što, ipak, kao mali narcisi imamo pretjerano veliku i važnu sliku o sebi – prije svega nesrazmjernu – ne znači ama baš ništa. S tom razlikom što je to, kako se pokazuje, najbolji kalem za politike plitke propagande i opšte zatucanosti.
Budućnost će zavisiti od retrogradnog kretanja libralizma i totalne demokratizacije, otprilike glase riječi Timoti Snajdera. Dakle, kad savremeni svijet krene u rikverc nadajući se da je u tom revolucionarnom zaokretu spas, mi ćemo udariti u progres, i opet biti izvan tekovina zapadnog društva, upošljeni u pitanja po čemu se, među sobom, nesvodimo razlikujemo, jer je to ono što nas čini boljim. – Ali, od koga?!
Pa zašto onda, desničaru I patrioto, ta zajednica znavenih I upućenih u meteriju manipulacije I mehanizme zla, ne promeni nešto?
Šklostvo, hm… Ne uče li nas tamo o svemu onome što je idealno “znati”? Nema li, upravo, ispod tih naslaga “znanja”, upravo onog jezgra koje treba da nas oslobodi “struktura mentalizacije…” Fuko
I, zašto se vodeća misao bori protivu načina I programa obrazovanja, protiv tzv Bolonje, i čemu onda Bodrijarov esej “Spiralni leš”, napisan davne ’72, koji je sada akteuleniji nego ikad ranije.
(Mađo, savjetovah ti da se držis svoje literatura, a to bi bila Klozetska književnost!)
Razumeti znaci biti jedan, sam, usamljen, a ne kao Mađo, koji hoće – al’ ne bi da mu uđe!
Netačno.
Razumjevanje nije ekskluzivan već je inkluzivan čin,pa prema tome niko ko razumije nije izopšten (sam,usamljen,jedan) već je objedinjen (pridodan,sabran,dio mnoštva).
Da nije tako ne bi ljudi učili škole nego bi po planinskih vrhova dubili na glavi.
Jbg,levičari i logika ne idu zajedno u istoj rečenici…
Ko skapira “levičara” da objasni ostalim šta je želio da kaže,a ko ne kapira neka se tješi da nije jedini.