Čekajući CNP

U duhu činjenice da svaki nacionalni teatar predstavlja i važan dio lične karte svoje zemlje, danas možemo sa sigurnošću zaključiti da nesređeno stanje u CNP-u već i predugo traje, između ostalog, i kao loša reklama za crnogorski kulturni trenutak u cjelini.

CNP je makar od 1. juna do 1. oktobra imao v.d. direktora, a sad nema ni njega. Mada bi se reklo “Sve je isto, samo njega nema.”, ipak je zapanjujuće da Vlada Crne Gore, po svoj prilici, ne haje za Nacionalni teatar, a time ni vlastiti ugled bar na eks-ju prostoru, ostavljajući CNP da tavori, bez novih premijera, od kojih je potonja bila negdje još u martu, a evo nas i pred Novom godinom.

Ovo ako ne računamo jednu avangardnu i vrlo originalnu predstavu uživo, kad je ljetos, po sistemu pjesme “Cigani lete u nebo”, na volšeban način u vazduh odlepršala jedna trećina skupog bakarnog krova sa zgrade CNP-a, a da niko ne zna do danas na koji način, makar da se divimo izvođačima radova.

Uglavnom, repriziraju se predstave, među kojima zaista i nekolika dramska bisera poput “Don Žuana” Ane Vukotić i “Revizora” Veljka Mićunovića. Ali to je i premalo za cjelokupnu produkciju. Pritom svih ovih godina naš Nacionalni teatar, koji muku muči da privuče gledaoce, ima atribut “narodni”, a, u stvari, nema nijednu jedinu pravu “narodnu” predstavu.

Kuriozitet je da je reditelj Blagota Eraković imao predstavu “Kako se ko rodi”, koja je i zaista imala taj atribut, bila vrlo popularna i mogla sebe finansirati i po osnovu ulaznica. Ali je neko, naravno, mudro skinuo s repertoara. A još 11. novembra 2008. je na Cetinju slavila vrijedan hvale jubilej, deset godina uspješnog izvođenja. A na kraju balade joj nijesu pomogli ni Bog, ni tekstopisac komedije Kralj Nikola, te se nije održala na repertoaru.

Poznato je svakako da se rijetko koji nacionalni teatar može izdržavati iz sopstvenih sredstava, pa sav grijeh nije na CNP-u, mada ga je po raznim pričama možda i bilo.

Dakle, da ima nešto trulo u državi Danskoj u CNP-u, i pored neigranja “Hamleta”, to je već odavno jasno. Ali začuđuje tako dug i indolentan odnos vlasti, kao neka vrsta produžene kazne za nekog u, i oko CNP-a, a da se pritom nimalo ne vodi računa ni o našem kulturnom imidžu van Crne Gore. Da li se čeka neki Godo, pitanje je sad.

Lično vjerujem u ekspeditivnost aktuelnog ministra kulture, ali se nameće utisak da će stvar prelomiti neko iz samog vrha, kad se kockice slože, a kad će ne znamo. A što je mnogo gore, ne zna to očito niko ni u CNP-u, gdje je sve prividno u punom redu. Ali friziranje stanja u našem Nacionalnom pozorištu je na duže staze neodrživo, pa je konačno red na ličnosti iz sjenke, koje odlučuju o svemu, pa i preživljavanju CNP-a, da uvide da svojim nečinjenjem prave antireklamu Crnoj Gori. Time izazivaju indignaciju na susjednim pozorišnim adresama prema zemlji u kojoj nadležni i ne haju za mrcvarenje svog Nacionalnog teatra.

Gospodo moćnici, prekinite ovaj svoj skandalozan odnos prema CNP-u, izaberite nadležna lica, umjetničkog direktora, i dopunite Savjet, a nepravilnosti rješavajte u hodu. Jer ovako, kad je već nema u matičnoj kući, vi sami pravite novu premijeru pod nazivom “Farsa sa CNP-om”.