IN4S

IN4S portal

Čedomir Antić: Pismo braći

1 min read
Pišem Vam kao Srbin, patriota, profesor nastarijeg balkanskog univerziteta, jedan od vođa najvećeg studentskog, demokratskog protesta u istoriji Balkana, kao saradnik reformskih premijera i savetnik naših vlada
čedomir antić

Čedomir Antić

Piše: Čedomir Antić

Dragi Brate i Sestro,

Pišem Vam kao Srbin, patriota, profesor nastarijeg balkanskog univerziteta, jedan od vođa najvećeg studentskog, demokratskog protesta u istoriji Balkana, kao saradnik reformskih premijera i savetnik naših vlada. Pišem kao neko ko nema ličnih interesa, ni strasti kad je reč o Crnoj Gori i jedino mi je na srcu da moj, srpski, narod živi slobodno, u skladu sa našim običajima, tradicijama, u duhu naše istorije i prema slovu demokratije i pravde koju su naše zemlje još davno, pre više od veka izborile.

Što se tiče drugih naroda, vaših suseda – Muslimana, Bošnjaka, Albanaca, Hrvata, nacionalnih Crnogoraca, ja im želim ono što i vama. Slobodu koju smo im nekada davno, u raznim prilikama davali, tražimo i za sebe. Ne tražimo nacionalno ujedinjenje u jednu i nedeljivu, sasvim prirodnu Srbiju, jer sami nemamo oko toga jedinstven stav, ali primećujemo kako svi oni, gde god im je moguće, to pravo već ostvaruju.

Slušao sam onog jadnog čoveka, Ranka Krivokapića, kako u pričaonici koju neki zovu parlamentom, govori našim narodnim poslanicima da su izgubili sve ratove. Nabraja ih: za Jugoslaviju, za Kosovo i protiv NATO-a. Ne razume, ili se pretvara, da to nisu bili samo naši ratovi. To su bili ratovi koje je trebalo da vodi svaki dobronameran i slobodouman čovek koji je bio državljanin jugoslovenskih država. Kada smo te ratove, kako kaže, izgubili, mi smo stekli pravo da rasturimo svaku državu koju možemo, da uzmemo deo svake zemlje u kojoj živimo i da stanemo uz svakog osvajača koga želimo. To pravo ćemo kad-tad iskoristiti, ukoliko nam do te jedinstvene i važne prilike ne prestanu da brane osnovna ljudska, građanska i nacionalna prava. Čak i kada su prevarno izbacivali ćirilicu iz novina i školskih dnevnika, kada su lagali oko zastave na kojoj je predstavljen Milov papagaj, kada su slali smradove uvijene u uniformu da pevaju sa Tompsonom u slavu gradiških mesara, ili dvometarsku moralnu glistu falisifikovali u šefa države – oni nama nisu oduzeli nešto što nam pre toga odavno već nisu oteli Hitler ili Staljin. Ukrali silom, pa njima dali.

Mi smo Srbi mali narod, u Crnoj Gori su nam većinu oduzeli nacisti, fašisti, crnogorske ustaše i komunisti, pomogli su im NATO avioni, tako da mi svojim skrimnim snagama, čak i da nas svih deset miliona dođe, ne možemo za sada to da promenimo. Možemo, ipak, da ne pristanemo. Tirani uvek misle da mogu sve. Nemoralni i bezverni, umislili su da će vremenom, zmijskim korakom, udaviti čitav jedan narod. Videćemo da li će im sve to proći. Nas Srbe mogu i pobiti, ali ostaje činjenica – od Mila nikada neće biti državnik. Ranko – koliki je vernik, toliki je i čovek. Duško je sve u životu u meri u kojoj je inteligentan. Rektor je skrnavitelj đedovog groba. Miraš je običan raspop, laž u mesinganoj rizi. Tarzan im je ambasador – sutra mogu i Čiti da daju agreman. Svi su mi nekako, kada ih bolje pogledam, pod senkom lepote i učenosti Srđana Darmanovića.

Doneli su zakon protivno ustavu, stranim ustanovama, savetima drugih crkava i proceduri, uz pomoć laži i prevare. Oni misle, osudili su srpske vođe, pravno otuđili crkvenu imovinu, a sprovešće kad nestanu napetosti. Greše. Uvek dođe trenutak za koji silnici, tirani i manijaci misle da ne postoji. U srpskoj književnosti taj čas je opevan. Filip Višnjić je pevao o „prilikama“ koje su „sveci vrgli“, kako se Srbi nisu smeli dići na ustanak, a kasnije ih pak nije bilo moguće umiriti. Đura Jakšić je uzvisio Srbina koji „ćuti, kipi i čuti – al’ ne da đavo, il’ ne da Bog.“ Sada više ne branimo rasklimanu državnu tvorevinu koju su nam komunisti uništenu ostavili da je sačuvamo. Ne borimo se za od Albanaca naseljeno a od Amerikanaca zauzeto Kosovo.

Nije više u pitanju genocidom ispražnjena zemlja negde na Zapadu. Sada smo tu, tu su naši pragovi i naše svetinje. Branimo sebe. Protiv nas su aveti, kukavice, bezumnici i najamnici. Pobedićemo, jer pravda i život moraju opstati. Ovo je ona borba u kojoj je stvoren i od koje je satkan Čovek. Da se nešto promenilo osetio sam neki dan u skupštini u uplašenom glasiću Ivana Brajovića i mucanju Ranka Krivokapića.

Na ulicama naših gradova u kojima sveti oci brane narodnu crkvu, a policija stidljivo počinje da staje na njihovu stranu. Kada je zagrmela Knez Mihailova ulica, pod zastavom papagaja na Tarzanovoj ambasadi. Svi smo zajedno, nikada jedinstveniji i jači. Setio sam se velikog pesnika Mekoulija i hrabrog rimskog junaka Horacija: „Svakom čovjeku na ovoj zemlji, smrt dolazi prije ili kasnije. I kako da čovjek umre bolje nego pred strašnim neprijateljem, za pepeo svojih otaca i hramove bogova svojih.“

Podjelite tekst putem:

32 thoughts on “Čedomir Antić: Pismo braći

  1. antiću, razmisli malo zašto je Milo odredio baš Tarzana da dođe kod vas u Beograd…možda misli da vam je on baš odgovarajuća ličnost…nakon tvojih riječi, u to sam čak i ubijeđen..

  2. Toplo preporučujem knjigu SRPSKA ISTORIJA autora dr Čedomira Antića.
    Gospodine Čedomire, red je da i Vas neko oceni – odličan (10). Ocena se posebno odnosi na pominjanje Ranka Krivokapića u tekstu 🙂

  3. Veliki covjek, veliki istoricar dao je jasnu sliku stanja drustva, polozaja Srba i nistavilu vlastodrzaca u CG. Nevjerovvatano tacan opis politicara od njihovog mentalnog sklopa to fizickog izgleda. Ti vladaju danas CG i uzima joj dusu. Braco Srbi ovo je vidjenje jednog od najbolkih istoricara u srpstvvu danas, njegova je prica dijametralno suprotna prci Serba Rastodera, pokvarenjaka i lazova.

  4. … Nijesmo s tobom, ni da Bog!
    Ima nas, Bogu hvala, braće koliko ti volja!
    Koji ćeš nam ti k…..
    Ne zaslužuješ, čak ni prezir. Inače bi ti reka … Kamen ti u vilice!

  5. Kažeš da pišeš braći a barjak pod kojim smo Skadar oslobodili zoveš papagajem. Kameno smo mi braća a i zna se ko je koga oslobadja moj Antiću.

    1. Skadar smo oslobađali pod crnogorskim krstaš barjakom Boška Jugovića i barjakom iz carske Rusije koji nam je poslat na dar a mi ga uzeli za zastavu.
      Ovo danas čime našu montenegrini je zlatna kokoška, simbol novca, droge, finansijskih prevara, ucjena, unižavanja Crnogoraca za bijedne pare, Sodome i gomore koja vlada u društvu (momtenegrinskom), saradnje sa krvnicima sopstvenog naroda, pljuvanja na sopstveno pismo, ime i istoriju, odricanja od samih sebe, svojih pisaca, pjesnika, svetaca, i mnogo mnogo toga još, sve pod plaštom borbe za Crnu Goru!
      Probudi se!

    2. Posle više pokušaja oslobađanja Skadra tokom opsade, vojska kralja Nikole je uspela tek nakon uključenja srbijanske vojske. Ostavljen je Crnogorcima koji su ga kasnije predali pod pritiskom Austrougarske i Italije.
      Vječnaja pamjat svim palim oslobodiocima Skadra koji su položili žrtvu za slobodu i ujedinjenje srpstva.
      „Srbijanci su se borili kao lavovi, prosjekli su žice i upali unutra, ali ih je tamo dočekala užasna vatra. U nesrećnom napadu na Brdicu, koji je još ostao neobjašnjen, noću između 25. i 26. januara 1913. godine, ovaj bataljon (4. bataljon 11. pešadijskog puka Karađorđa) ljuto je postradao, jer su se i oficiri i vojnici borili do poslednjeg čoveka da ne osramote ime puka Oca Srbije, heroja Topolskoga, Karađorđa. Rezultat njihovog nenadmašnog junaštva je bio da su posle ove borbe od 15 oficira ostala samo dvojca, a od preko 1000 vojnika i podoficira jedva 150 živih senki. Bataljon je naišao na kurjačke rupe i žice i tu je uništen”
      — Izvještaj jednog od komandanata vojske Kraljevine Crne Gore

  6. I da je tako rečeno, nije suđeno …
    Tarzana može da zameni samo Džejn! … Ćita je u međuvremenu napredovao, evoluirao!
    …. Čedomire, junački sine! Takav si bio i kao student, slojevit, s druge strane, što na um – to na drum!
    Još onda nijesi pimlao.
    A ova tvoja riječ, melem je na ranu Srbima, Crnogorcima, onijem pravima!
    Hvala ti, nego kako.

  7. Majka Zadranka ti ponosna bila, profesore! Srpstvo nam je blisko kroz riječi tvoje; sada nadahnuti pismom moramo još jače i odlučnije u zbacivanje diktatora i podanika mu.

  8. Bravo uvaženi profesore.
    Piši češće ovih dana o ovom ludilu vlastodržaca u montenegru.
    Tako ćeš nam najbolje pomoći da spasimo Crnu Goru, staru srpsku državu.

  9. Hvala Profesore, lijepo i pametno govoriste sinoć u ‘ Ćirilici’ .Hvala što ne cutite, hvala što radite što je do Vas, naše prave elite. Hvala što Vas ima, vazda Vas i bilo, da ste nam zivi i zdravi, i sve Vaše. Pozdrav iz Crne Gore.

    1. SVAKA ČAST!
      Nemam ništa da dodam ni da oduzmem, samo bih se pridružio da pohvalim neponovljivog, odvažnog i razboritog g-din Antića!

  10. Dobro je g.Anticu sto se obracate javnosti.Ali sta je sa intelektualcima vaseg kapaciteta iz CG,ili onih sto se setaju po holovima beogradskih univerziteta,koji sede u skupstinskim klupama ,dedinjskim vilama, setaju terazijskim platoima a iz drugog oka su.Cute mudroserno i cekaju rasplet da junacki graknu kao posle pada Slobinog.

  11. Hvala Milju sto ujedinjuje svojim diktatorskim umom,titom u sebi,gramzivoscu svojom i porodichnom,bezverjem svojim,Srbe,Crnogrce,vjermike i one manje u vjeri,nacionaliste i one koji uopste nisu.Hvala sto mi je sinoc pomirio kumove,surake,svastike,bratstvenike,komsije Muslimane,Rimokatolike sa nama,hvala dje cuo i dje ne cuo.

  12. USTAJTE BRACO CRNOGORCI USTAJ RODE MOJ USTAJTE BRACO SRBI USTAJ RODE MOJ USTAJTE SVI VJERNICI I DOBRI LJUDI DA SE BORIMO PROTIV MILOVOG ZULUMA..USTAJMO ZA ODBRANU SVETINJA KOJE CE NAM MILO SVE RASPRODATI KO STO PRODAJE CRNU GORU BJELO SVJETSKOJ MAFIJI NEDAJMO DA NAM PRODAJU SVETE MOSTI SVETOG PETRA CETINJSKOG I SVETOG NASEG OCA VASILIJA…MI NIKSICANI BEZ KRVI NECEMO DATI DA NAM NEKO ODUZME SVETITELJE DA NEKO ZARADJUJE NA NJIH DA SE NEKO BOGATI NA NJIMA..NEDAMO NASE SVETITELJE DA NAM MILO KRVNIK CRNE GORE PRODA MAFIJI…MILO LOPOVE NEDAMO TI SVETINJE !

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *