,,Čast otadžbine“: Mora biti referenduma, Srpska se ne smije predati islamskom fundamentalisti Izetbegoviću

Iz udruženja ,,Za Čast otadžbine“ saopštili su da su ovo dani sjećanja, tuge i dani ponosa i da, odajući im počast, tuguju za srpskim žrtvama. Oni su istakli da su se upravo poginuli srpski borci izborili za Dejtonsku Republiku Srpsku i da su političari u obavezi da je vrate njihovim potomcima i da se sudbina Srpske hitno mora rešavati i to, naveli su, zajedno sa pitanjem Kosova i Metohije.

Saopštenje ,,Za Čast Otadžbine“ prenosimo integralno:

,,Ovi dani su dani sjećanja, dani tuge i dani ponosa. Sjećajući se stradanja našeg naroda i naših saboraca, odajemo im počast i tugujemo za njima. Obilježavajući datume naših brigada, naše slavne vojske i policije, zašto ne reći, sa najvećim istorijskim učinkom preko Drine, osjećamo se ponosnim i dostojnim naših predaka.

Ponosni smo na ono šta smo uradili za naš narod, za naša pokoljena. Posebno smo ponosni na naše jedinstvo u ostavrenju slobode i opstanka na svojim vjekovnim ognjištima. Pitamo se šta nas okupi i učini tako sabornim i jedinstvenim što je srpska istorija rijetko upisala. Da li je to istorijsko pamćenje stradanja, Božija promisao ili jedno i drugo.

Jedno je sigurno, da smo iznuđeno uzeli puške da bi odbranili pravo na život, svoju kulturu i opstanak na svojim ognjištima. Ta naša borba odbranila je Republiku Srpsku, našu državu u punom kapacitetu te riječi. Dok postoji ona, imaćemo i sve ono što nam je bilo ugroženo i zbog čega je iznuđena naša borba.

Iz tog razloga, neupitna je njena odbrana po svaku cijenu i svim sredstvima, a pre svega politički, demokratski i uz važeća prava za sve narode. Gle čuda, u ove dane sarajevski hegemon Bakir, čiji otac Alija žrtvova naš mir i uvede nas u rat, preko „demoktratske televizije“ drži nam lekcije o našim predstavnicima. Duboko smo bili dirnuti „brigom srpskog kuma“ Bakira za naš narod, za naš privredni razvoj i opšte stanje u Republici Srpskoj. „Zadivio nas je analitičar“ i njegova briga o greškava srpskih političara i „njegova iskrenost“ o članu predsjedništva BiH gospodina Dodika. Dobro smo razumjeli i njegovu naklonost „realpolitici“ koju vode i koju su vodili Bosić, Ivanić a posebno Šarović. Njegovo „razumjevanje i podrška“ regionalnoj saradnji sa susjednim državama odražavalo je „stvarno stanje“, što potvrđuju odnosom prema mostovim u Bratuncu i Pelješkom mostu.

Posebno smo bili „zadivljeni“ kako čovjek može mirno i hladno da laže ne trepnuvši. Gađenje i revolt stvorio je kod nas jer nam priča priče kao da smo maloumni, kao da ne znamo njegove namjere, režirane sa lokalnom televizijom i srpskim izrodima. Bakirovu „kosku“ mogu prihvatiti pojedinci, ali neće biti gloženja oko nje. Bakire, otpada ti nametanje teme „ko je šta od Srba prenio od prenadležnosti“ i podjele Srba među sobom, a svi znamo da ti Bakire praviš unitarnu islamsku BiH. U potpunosti si pokazao koliko cijeniš ustupke Srba u interesu mira i kako želiš nasilje visokih predstavnika BiH da prebaciš kao slabosti Srba.

Pozivamo sve Srbe političare da odbace nametanje Bakirove teme, sruše njegov plan i kreiraju budućnost. Mirka Šarovića pozivamo da ne sjeda u „Bakirova kola“ i ne pokušava na njegovoj politici voditi Srbe. Svi smo svašta uradili, mnogi grješili a tvoju biografiju koja je „bogata“ u potpunosti znamo mi i mnogi Srbi, ali nećemo se baviti njom bez iznuđene potrebe i prelaska crvene linije koja za svakog od nas treba da postoji. Nemoj da Bakir i sarajevska čaršija tali tvoju biografiju jer je i mi znamo. Nek Bakir nosi „kosku“ među svoje jer za nas nije, mi smo državotvorni narod. Nek njegovo ponašanje u vama probudi ponos i inat koji krasi časne ljude.

Iluzorno je ponavljati, pričati a i nadati se da će se Bakirova politika promjeniti i nemoj da svoje slabosti i podaništvo krijemo iza pozivanja na „Miloševu mudrost“, ili pozivanjem na poboljšanje standarda življenja. Bakirovi ciljevi su trajni a politika zavisno od situacije, jasnija ili skrivena. Nekada čujemo ratničke pokliče, nekad prijeti oružjem, postrojava paravojsku, o paradžematima ćuti kao što ćuti i o tome ko je pokušao ubiti predsjednika Vučića pred njegovim očima. Znamo da je maskirani i skriveni fundamelista, strpljiv i hladnokrvni lažov koji ne odustaje od babine zamisli.

U ostvarenju svojih ciljeva ukalkulisao je i izazivanje srpske nesloge koja nije strana u našoj istoriji i koja nas je mnogo koštala i prouzrokovala dugotrajna ropstva, stradanja pa i nestanak sa nekih prostora. Gospodo političari, dužni ste stabilizovati politički front, usaglasti svoje djelovanje u zajedničkim organima u okviru dejtonskih načela. Tako se brani Republika Srpska, to je politička linija odbrane koja je odsudna po srpski narod. Gdje je pucala linija odbrane vojske u ratu stradao je narod iza linije i zato ne smijete dozvoliti da zbog pucanja političke linije Republike Srpske, strada srpski narod i izgubi sve ono što je ostvario i stvorio kroz Republiku Srpsku.

I poginuli borci su izborili Dejtonsku Republiku Srpsku i u obavezi ste da je kao takvu vratite njihovim potomcima, bez obzira šta je ko u prošlosti radio. Nalazimo se pred ambisom, mora se promjeniti smjer dosadašnjeg političkog kretanja i ići ka sigurnom a to je povratak onom što nam pripada prema izvornom Dejtonu. Ostavimo Bakiru neka uređuje Federaciju BiH a državnosti državne zajednice BiH mora biti samo onoliko koliko je definisao izvorni Dejton. U protivnom, zna se naš put.

Odluke parlamenta Republike Srpske su obavezujuće za sve Srbe a ne šta Bakir misli. Bez obzira kad će se formirati savez ministara BiH, parlament Republike Srpske treba odmah krenuti u proces povratkanadležnosti oduzetih nasiljem visokog predstavnika BiH. Ako to ne bude prihvaćeno od odstala dva naroda, pokrenuti referendum o samostalnosti Republike Srpske. Srpsko pitanje mora se rješavati u paketu sa Srbijom. Republika Srpska i njena sudbina mora se rješavati zajedno sa Kosovom i Metohijom.“