Čađenović: Podli pokušaj dvojca Marković-Đukanović da se javnosti predstave kao spremni za dijalog

Predstavljanje ponude Mitropoliji da je -“ Vlada spremana da obustavi implementaciju Zakona, sve do trenutka dok o njegovoj ispravnosti odluku ne donese Ustavni sud Crne Gore i Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu“, samo je podli pokušaj dvojca Đukanović-Marković da se u javnosti predstave kao kooperativni, i navodno, spremni za dijalog.

Osim što je prethodno prepoznat kao premijer blefer, sada se javno potvrđuje i kao pravna neznalica, ocijenio je poslanik Demokrata Vladimir Čađenović.

On je prezentovao “u čemu je njihova podlost“.

“Ustav Crne Gore i ukupni pravni poredak ne poznaju institut obustave implementacije zakona kao nadležnost Vlade Crne Gore, ili bilo kojeg drugog državnog organa. Ustavna nadležnost Vlade je da predlaže i izvršava zakone kada ih usvoji Skupština Crne Gore, kaže poslanik Demokrata.

Jedino Ustavni sud, dodaje on, u postupku ocjene ustavnosti zakona može narediti da se obustavi izvršenje pojedinih akata ili radnji preduzetnih na osnovu zakona čija se ustavnost ocjenjuje, ali ni Ustavni sud nema ovlašćenje da privremeno obustavi izvršenje čitavog zakona.

„A kakvo je pouzdanje Ustavni sud Crne Gore, dovoljno govori činjenica da 7 sudija Ustavnog suda ne mogu između sebe izabrati predsjednika Ustavnog suda jer je takav politički nalog DPS-a, kako bi Ustavnim sudom u ovoj izbornoj godini neustavno predsjedavala osoba od najvećeg povjerenja DPS-a. Dakle, namjere Đukanovića i Markovića nijesu mir i pravni poredak, već razdor i haos, kaže Čađenović.

Sljedeća perfidnost, u ,,velikodušnoj“ ponudi Đukanovića i Markovića je, dodaje on,  predlog da obustava izvršenje Zakona traje dok ,,o njegovoj ispravnosti odluku ne donesu Ustavni sud i Evropski sud za ljudska prava u Strazburu“.

„Skandalozno je da nosioci dvije najviše funkcije u Crnoj Gori, kao mjeru svog navodno kompromisa, nude nešto što ne postoji. Naime, u nadležnosti Evropskog suda za ljudska prava nije ocjena ustavnosti i zakonitosti zakona i drugih propisa, već samo, eventualno odlučivanje o pojedinačnim aktima koji bi se donijeli u izvršavanju zakona. Na osnovu prethodnog, potpuno je jasno da su Đukanović i Marković odbili bilo kakvu mogućnost dogovora o izmjeni spornih normi iz Zakona, čime su samo potvrdili da ih bilo kakva argumentacija stručne i ukupne javnosti koja ukazuje na neprihvatljivost tih normi, ne dotiče. To nadalje potvrđuje da je njihovo prihvatanje pregovora sa Crkvom o spornom Zakonu bilo isključivo u funkciji i kupovine vremena za sopstvenu povoljniju političku poziciju. I ništa više“, zaključio je Čađenović.