Buksovci
Piše: Goran Danilović
Čovjek je uvijek na gubitku rekao je Ahmet Nurudin Selimovićev junak. U Crnoj Gori je izvjesno tako.
Naši gubici su konkretni – duhovni, materijalni i moralni, prosto životni, ljudski. „Smrt je užasna kao i život“ mogao je zaključiti i američki senator Džon Mekejn, nakon što je neopterećen bilo kakvim derviševskim dilemama završio putovanje kroz američki san – Amerika prije i iznad svega, u srcu ali i u razarajućoj vojnoj moći.
U mejnstrim medijima u Crnoj Gori ožaljen je kao veliki prijatelj naše zemlje iako je to prijateljstvo bilo izraz sirovog američkog interesa.
Mekejn je bio beskrupulozni američki vojnik, senator – vojnik, zarobljenik – vojnik, patriota. Umro je, dakle, američki surovi rodoljub koji je bio ravnodušan za interes drugih.
Naši „državnici“ nedosledni u vlastitom patriotizmu utrkivali su se u odavanju pošte Mekejnu kao da je poput Marvelovog junaka sam iščupao Crnu Goru iz ralja ropstva. Pitam se već par dana šta će biti kada nam umre neko bliži? „Nepopularni Matija“ bi mogao zamoliti da se ne poteže najkrupnija riječ, kao u Nadkokotu, jer nećemo imati ništa za reći zaslužnijem.
Nepovratno s Mekejnom odlaze i crnogorski Aerodromi
A, nekako istovremeno, s Mekejnom, odlaze i crnogorski Aerodromi – očigledno i oni nepovratno. Ako ne mogu naši pojedinci da se mjere sa gorostasnim i goropadnim američkim senatorom u ljubavi prema Crnoj Gori, aerodromi zaista mogu. Patriotizam naših Aerodroma, koji će biti koncesionirani, dokazan je mnogo puta u novijoj istotiji.
Samo, možda, Montenegroerlajnz može da se sravni sa tim velikanom rodoljublja. Zajedno, Aerodromi i državna aviokompanija učinili su nesumnjivo više za nezavisnost od manjinskih naroda i upokojenog vijetnamskog veterana, a to nije lako.
Aerodromi će biti dati na upravljanje nekoj „korporaciji“, a rodoljubivu aviokompaniju izdržavaju poreski obveznici već predugo – dug je dug. Naša domovina rodjena je dijelom u čarter letovima i na sletnim pistama Podgorice i Tivta. Ljubav je skupa i dugo ćemo je plaćati. Biće nam lakše ako sve prihvatimo kao neku vrstu alimentacije prema roditeljima koje nikako valjano da unovčimo.
Smrt je užasna, kao i život, ali u Crnoj Gori se s tim neće složiti mnogi mrtvi. Taj Nurudinov zaključak odbaciće svi koji su živjeli punim plućima i s punijim dzepovima jer je smrt svačija, a njihov život je bio samo njihov. Neće se složiti ni oni koji su sa ovoga svijeta otišli u nemaštini i nesreći – za njih je smrt bila i ostaka ljepša od života. Neće se složiti ni nemali broj živih koji se već u panici spremaju da izbjegnu i zavaraju umiranje kao privilegiju prosječnih i razočaranih življenjem.
Stanje je tako gore nego što bi i Nušić mogao zaključuti u Autobiografiji. Nije, dakle, „bolje biti mrtav lav nego živ magarac“. Ne slaže se niko; ni mrtvi lavovi ni živi magarci.
A na mrtve lavove dižu uši i živi magarci, to je dokazano i prije nego je uzrečica nastala, doduše u nešto orginalnijoj formi od ove napisane. Debuksovci imaju jednu besmrtnu repliku u kojoj se kaže; „nema više onih lijepih relejšnšip, nego svak svakoga hoće da spcne!
Aerodromi su tako na odru, senatorova smrt im je prekrivač u nekoliko dana, a trajniji pokrov je Podgorička Skupština. Sjećanje na nju treba zabraniti, a onda će po pravilu pasti u zaborav i koncesioni akti, već zaboravljena petlja Smokovac na auto putu, limenke i druge flaširane ekonomske nesreće Crne Gore.
Liberalna partija će braniti Crnu Goru od Podgoričke Skupštine do poslednjeg liberala – a to je već juče, a Socijaldemokrate brane Aerodrome do poslednjeg radnog mjesta – relejšnšip!
Nema kompromisa sa rodoljubljem. Od kako sam čitao Roman o Londonu nikada više nisam mogao zamisliti mapu Španije, a da je ne vidim kao “ odrtu i raspetu kožu bika ubijenog u koridi“!
Kako prolaze godine ista ta odrta koža prividja mi se kao geografski prostor moje Crne Gore. Samo u tom prividjenju vidim moju kožu i kožu mojih najbližih, a sa unutrašnje, krvave strane slutim da piše; nikada više 2018! Nikad više pobjede!
Dopisujem; Nikada više Aerodroma, fabrika, brodova, pravde i slobode!
Čovjek je uvijek na gubitku. A nečovjek?
Izvor: DAN
… Šala, pošalica nas je gore u krše održala, njojzi hvala!
@Djikan.“vama je kao bubreg u loju“ „
@Djikanu. „vi ste kao bubreg u loju“. Malo šale da se relaksirate
… Vidim da sam u unakrsnoj vatru : biju tuđi, ma biju i naši!
Dobro sam živ.
… Naravno, pobogu!
Ko bi vam to uopšte mogao osporiti!?
Neoprezan može biti i da jesam, naivan, ne vjerujem.
… Tamo negdje s početka hrišćanstva najgori su ljudi postajali najbolji, potonji sveci!
Svašto može čovek kafa hoće!
Goran se preporučuje nekim novim, boljim Danilovićem …
Nijesam da ga u startu pokopamo, to i ništa više!
@Djikanu Ne sporim ja pravo nikom da se mijenja da se popravlja, preobražaja uostalom pravo na pokajanje nam je dato dolaskom Gospoda. Ali ima i ona narodna kad te neko prevari jednom o ada je on bezobrazan kad te prevari drugi put onda si neoprezan a kad te prevari treći put onda si budala. Ja pripadam prvoj kategoriji vi drugoj a trećoj ko voli nek izvoli. Ja ne tvrdim da je moje mišljenje o načinu rješenja srpskog položaja iljudi kojima verujem ispravno i jedino validno. Ja ne sporim pravo Goran da se bori pod okriljem svoje partije za prava Srba. Ja samo sporim potrebu nekih ljudi na portalu da ga vide kao nekog spasioca srpskog pitanja. I to na ovom portalu kojeg je on prezira kad se družio sa Balšom Brkovićem i bio citiram na Vijesti a kad god iskoči iz kuće. Ja samo gospodine sumnjam a sumnja je valjda dozvoljena.
Predlažem da McCaina proglasom počasnim građaninom Montenegra kako bi mogao da i mrtav glasa za dps i na taj način ostane večito živ i u našim sećanjima… 🙂
Napisano je lijepo nema zbora,ipak se radi o covjeku kome je novinarstvo bilo zanat dok se nije prebacio tamo gdje je kazan uvijek pun.Ja licno G.Danilovicu nemam sta da oprastam,nikada nije bio neko ko mi je blizak pa da smatram da me izdao kad je yasio u onu fotelju murijasku,nikada nijesam moje srpstvo davao njemu i nikom drugom na raspolaganje,moje je izvorno i po rodjenju ,a ovom nekadasnjem komunjari,i reformisti nesto cega se sjetio kad je trazio sebe u novom vremenu.Sto se tice ove razapete koze o kojoj pise na kraju da se primjetiti u gomili gologuza da je on svoju dobro pokrio jer ga tesko celjade gologuzo moze vidjet dva puta u istom odjelu.
Reaktiviran Goga. Raduje se Bulevar Revolucije br. 1.
E Djikane da si bar u pravu ali nažalost nisi. Ovu su samo skladunjave rečenice narcisoidnog Gorana od kojih Srbi na žalost rijetko kad su imali koristi a Goran naravno uvijek. Divna li je Skadar lija i još kad ti pevaju na uvce:“polomi ću čaše od kristala….“……… (objavite mi komentar imam pravo na svoj stav)
… Svako Sano, ima pravo na svoj stav!
I ti imaš, i on, naravno, ima!
Dvije su stvari, po mom skromnom sudu, o kojima valja voditi računa : uvijek o nekom, nečijem potencijalu i mogućoj koristi od toga za zajednicu!
S druge strane, svako, baš svaki čovjek ima pravo i obavjezu, čak – da sebe popravlja i mjenja u boljeg i zajednici korisnijeg čovjeka, pa i Goran Danilivić, što gođ ko o njemu, i šta gođ mislio!
… To je, izvan svake sumnje, još i poželjno, dragocjeno!
… Još i : čovjeka koji ne gubi, on je na dobitku!
Svaki.
… Potpuno perfektno, svidjelo se to kome, ili ne!
Uvijek žalim kada se bilo čiji ljudski i intelektualni potencijal sputava … Još više žalim svakog takvog čovjeka koji se pogrešno troši : koji luta između sirovog pragmatizma, koji podrazumjeva nekakavgusta, bilo koji i kakav dobitak, i lične odgovornosti koja uvijek pretpostavlja poneki, veći ili manji, gubitak!
Inače, već sam mu sve oprostio, Goranu Daniloviću!
U danima koji dolaze, uvjeren sam, biće od najveće koristi Crnoj Gori.
Napisano je lijepo nema zbora,ipak se radi o covjeku kome je novinarstvo bilo zanat dok se nije prebacio tamo gdje je kazan uvijek pun.Ja licno G.Danilovicu nemam sta da oprastam,nikada nije bio neko ko mi je blizak pa da smatram da me izdao kad je yasio u onu fotelju murijasku,nikada nijesam moje srpstvo davao njemu i nikom drugom na raspolaganje,moje je izvorno i po rodjenju ,a ovom nekadasnjem komunjari,i reformisti nesto cega se sjetio kad je trazio sebe u novom vremenu.Sto se tice ove razapete koze o kojoj pise na kraju da se primjetiti u gomili gologuza da je on svoju dobro pokrio jer ga tesko celjade gologuzo moze vidjet dva puta u istom odjelu.