Brozova neostvarena želja

Piše: Jovan Lakićević

Negdje pred kraj života, Josip Broz se, uz flašicu viskija, pohvalio sinu vajara Ivana Meštrovića, tvorca samara na Lovćenu, Matu: „Srbima sam j…ao majku, neće se oporaviti za sto godina!“
Ovo sam zapisao prije bezmalo tri godine, na ovom Portalu, pod naslovom “BROZOMORA, EPIDEMIJA KOJA TRAJE“.
Može li biti da će se ova zavjetna misao, „najvećeg sina naših naroda i narodnosti“ ( samo ne znam kojih) i ostvariti? Kako trenutno stoje stvari ( i prilike) u svim srpskim krajevima – nije nemoguće!
Ono, u šta sam siguran da neće, jeste Brozova golootočka ideja da Srbe odvoji od „ jednorodnog i jednovjernog ruskog naroda“, zauvijek.
I da još jednom citiram sebe iz jedne „Crtice“ na Portalu, od prije godinu dana: „Da je ikona Montenegrina, Jovo Kapičić, sa svojom, odnosno Brozovom bratijom u životu, Goli otok bi ovih dana morao da se renovira i proširi, jer bi njegovi tvorci imali i previše posla! U Srbiji i Crnoj Gori danas je mnogo, mnogo više rusofila, nego što ih je bilo u vrijeme Rezolucije Informbiroa!“
I to je najveći poraz druga i gospodina Josipa Broza, ma ko on bio! Goli Otok nije uspio da uništi i sahrani srpsku bratsku ljubav prema Rusima i Rusiji!
I tu je odlučujuća bila, ne ideologija, nego – genetika!
Povod za ovaj tekst bilo mi je nedavno upokojenje Dragoslava Mihajlovića, jednog od najpoznatijih golootočkih mučenika, koji je napisao više knjiga o Golom otoku, a i dramu „Kad su cvetale tikve“, koja je, kao pozorišna predstava, zabranjena u Brozovo vrijeme!
On je u jednom od poslednjih intervjua rekao da su Goli otok formirali Josip Broz njegov pajtos još iz vremena predratne Kominterne, Stevo Krajačić
Da podsjetim mlađe čitaoce, Stevo Krajačić je, sem što je bio ministar unutrašnjih poslova Hrvatske, bio, do kraja svog zločinačkog života, agent KGBa, koji je Broza, sve vrijeme držao u šaci, znajući o njemu ono što mi ni do danas ne znamo. On ga je, recimo, oženio sa mladom partizankom Jovankom, da bi imao svog čovjeka u Brozovom okruženju!
Stevo je bio osoba koja je, zahvaljujući montaži svojih prislušnih uređaja u kabinetu i sobama Broza u Užičkoj, svojevremeno „sahranila“ Brozovog vjernog slugu A. Rankovića. To je bila osoba koja je srpskom rukovodstvu, na prolasku pored Jasenovca, ko bajagi u šali, rekla: „Malo smo vas ovdje pobili!“

Zanimljivo je da je gotovo iste riječi izrekao i Jovo Kapičić, kao penzioner, u dubokoj starosti u Beogradu. Kada ga je moj kolega sa neke TV pitao: „Da li je istina da ste prilikom „oslobođenja“ Beograda pobili 20 hiljada srpskih intelektualaca, Jovo Kapa je mrtav ladan odgovorio: „Malo smo ih pobili!“
Jovo Kapa je inače poznat po tome što je svoju vjerenicu, Davorjanku Paunović poklonio uoči rata Brozu, za šta će, nakon rata dobiti čin policijskog generala, i mjesto jednog od pomoćnika abadžije A. Rankovića, koji će zajedno sa S. Krajačićem, osmisliti sve bestijalnosti Golog Otoka!
I kad smo već kod ove crnogorske svaštočinje, rođenog u izbjegličkom logoru u Gaeti, od oca i majke „zelenaša“, nakon Božićne pobune na Cetinju, povodom ujedinjenja sa Srbijom, Mislim da je Jovo, bez suđenjnja , slao na Goli otok iz osvete, sinove „bjelaša“ bez obzira na kakvim su funkcijama bili.
Zamolio sam, davnih dana, moga imenjaka i prijatelja Jovana Markuša, temeljnog istorijskog istraživača, da provjeri ove moje slutnje, bar što se tiče Cetinja, ali on, nažalost, nije stigao to da uradi.
Ono što se ne zna, ili se malo zna, jeste monstruozna odluka Steva Krajačića, da oslobodi iz zatvora ustaše, osuđene na višegodišnje zatvorske kazne zbog zločina nad Srbima, i pošalje na Goli otok, da „prevaspitaju“ komunističke zatvorenike! Bilo ih je oko šest stotina! Otuda onaj zvjerski odnos „logoraša“ prema novopridošlim zatočenicima, prilikom prolaska kroz tzv „toplog zeca“, od kojih je mali broj onih koji su taj doček izdržali na nogama!
O tome je ostao zapis, zasad jedini, moga pokojnog kolege i prijatelja, Mila Kordića, iz romana „Zloslut“. U ispovijesti predratnog komuniste, majora KNOJa, visokog funkcionera KOSMETa, „dvomotorca“ sa Golog Otoka ( tako su zvali povratnike), Nova Vukosavovića iz Peći, ima više svjedočanstava od kojih se prevrću utrobice.

Pošto ga je lično Fadilj Hodža, Brozov i Enver Hodžin čovjek od povjerenja, poslat u toku rata iz Albanije da pripremi pripajanje Kosova „matici“, bez ikakvog razloga slao na Otok ( odnosno, ipak s razlogom, pošto je Novo saznao planove separatista i o njima počeo javno da govori) Fadilj mu je poturio Rezoluciju IB, o kojoj on nije imao pojma!
Pošto mučenik Novo, ni pod najvećim mukama i poznatom prijetnjom: „Priznaj, bando!“, nije imao šta prizna i ponavljao da je da je na Otoku samo zahvaljujući albanskom agentu Fadilju Hodži, jedan od njegovih „islednika“, sa istim imenom, kao i njegov zlotvor, Fadilj, bosanski musliman, osuđen kao ustaša na 15 godina zatvora, rekao mu je, u nastupu neke čudne, ljudske iskrenosti, da je, pored njega, na Golom otoku brojka koju sam već pomenuo, od 600 ustaša.
„Povađeni smo iz zatvora da prevaspitamo srpske zaluđenike, zaljubljene u Rusiju i da od njih napravimo ljudske krpe!“
Tome ih je podučavao lično doživotni agent KGBa ( i kozna još čiji!) i Brozov „staratelj“, Stevo Krajačić!
Takvih „zaluđenika“ bilo je, po svjedočenju Dragoslava Mihajlovića, oko 55 hiljada. Tačan broj nikad nije saopšten, a, možda, ni utvrđen. Opet po svjedočenju Mihailovića, jedan od golotočkih „funkcionera“ rekao je u jednoj prilici da je na Goli otok stiglo 60 posto potpuno nevinih ljudi, da je onih koji su, recimo, postavili neka pitanja u vezi sa Rezolucijom IB, bilo 3o odsto i tek 10 posto onih koji su se izjasnili za Rezoluciju! A kako im je svima bilo, znaju ne samo oni, nego, veoma dobro, i njihove porodice! I do danas, nažalost.
I kad već pominjemo Fadilja Hodžu, kao korifeja kosmetskih separatista, prilika je da ne ovom Portalu ponovim nešto što se na KOSMETu nikad nije smjelo reći. Po svjedočenju Nova Vukosavovića, Boru i Ramiza, koji su decenijama bili simboli saradnje, ( ne mogu da kažem, nažalost, i zajedničke antifašističke borbe Srba i Albanaca, jer ovih drugih nije bilo ni pola čete) izdao je u Đakovici Njemcima, pred kraj rata , upravo otac Fadilja Hodže. Njemci su ih, na izlasku iz grada, uhvatili i strijeljali!
Što se, pak, Brozove ambicije tiče, da Golim otokom, sem što će sačuvati donji dio leđa, zauvijek odvoji Srbe od Rusa, na to će se, izgleda, malo pričekati.