Bratski otpozdrav

Piše: Bulatović I. Bogić

Gospodo hrišćanska, hrišćanska i muhamedanska, albanska, bošnjačka i muslimanska, da Vas je ko na zlo navodio i u kakvu štetu zvao, pa da čovjek kaže: Neka ste! Alal Vi vjera! Neka nijeste pristali! Ali da Vas komšije i braća pozivaju da gradite bolje i pravednije društvo, a da se Vi pozivate na navodne tajne planove, nečije zle namjere i loše istorijsko iskustvo, to ne dobro.

Za sve nas u Crnoj Gori, vazda je bilo i biće mjesta. Srpski narod, niti je kada bio, niti će kada biti (govorim o pravoslavnim hrišćanima, ne o pojedincima), protiv prirodnoga prava, Božijega, ni Vašega ni čijeg drugo. Iako znadem da nijesmo ni zlatni, ni cvećke, ni bajni, ni monolitni u Čovjekoljublju, niti jedinstveni u ljubljenju Vrline, da se primijetiti problem i sa druge strane.

Između ostalog i što se prema srpskom narodu i njihovom nacionalnom pitanju u Crnoj Gori, ovih makar dvadeset godina, sa Vaše strane, nije iskreno pružala bratska ruka. I to je taj narod istrpio. Istrpio kada su ključevi građanske slobode bili u Vašim rukama, a ključić ste progutali i ne mogasmo ga naći. Vaš jezičak je vazda bio na drugoj strani. Vaše čovjekoljublje, kosmopolitizam, slobodarstvo, pravdoljublje, internacionaizam.. nijesu baš dolazili do izražaja. Štaviše, niko od Vas se nije pitao: Da mi nije previše?! Niko sa bogate trpeze nije ustao i rekao: Ne mogu više iz moralnih razloga! Boli me nepravda! Naprotiv, kao da sam čuo: Neka ih! Mogu oni to, neka nose jaram ko što su ga vazda nosili! To sam čuo i kada su nam rušili Jezik, i kada nam zatirali Kulturu i Istoriju, i kada su nam krenuli na Svetinju!!! Niste do kraja ispoštovali ni navodnu iskrenu namjeru jednog od Vaših glavara kada je poručivao da se nećete miješati u bratski nesporazum između dvije strane jednorodnoga, pravoslavnoga korpusa u Crnoj Gori. I te kako ste se umiješali. I neka ste! Ali danas, kada je ruka iskreno pružena prema Vama, potežu se pitanja koja srpski narod, ma gdje da se nalazio, u otadžbini ili rasijanju, doživljava kao bolna. I stavio ih je, javno, u dogledno vrijeme, pod tepih, zarad viših ciljeva i interesa koji, ako se dosegnu, značiće da su makar napola riješena i ona(bolna pitanja)!

Nacionalnim ponosom i nacionalnom povrijeđenošću se teško može pravdati odbijanje pružene ruke prijateljstva i zajedništva: hljeb i so, zdravica i priganice, lula i šerbet. Iz ponosa se odbija i prezire nevjerstvo, podlost i prevara. Ali sve što radimo, radimo i sebi. Ako šansu ne damo drugome, sebe smo lišili šanse. Da li na to imamo pravo zarad naše djece?! Ako mislimo da živimo u istoj državi, onda na takav luksuz, mislim, da nemamo pravo. Ako ne mislimo da pokušavamo da gradimo prosperitetnu zajednicu, onda i to treba reći. Valjda je prošlo vrijeme tajnih planova i dogovora, diskretnih sastanaka i podlosti.

Ako je Vaš cilj bio da kao predstavnici manjinskih naroda sa policijskom huntom na čelu, u šaci držite cio jedan narod, a što ne želim da vjerujem, to ste onda bili i postigli. Znalo se čuti mudro iz Vaših poslaničkih klupa da autistična politika ne vodi nikuda, da je to slijepa ulica. Bojim se da ignorisanje dobronamjernoga poziva većinske, ubjedljivo većinske Crne Gore ( ašto nije vjerno oslikano u Parlamentu), da gradimo bratske odnose i razumijevanje, vodi ka otuđenju i otkriva, možda, neke druge naume i interese pojedinaca!!!