IN4S

IN4S portal

Brat Srbin je mio ma koje vjere bio!

1 min read
Da sam kojim slučajem imao pri ruci knjigu „Uspomene iz Boke“ vladike Nikolaja Velimirovića u trenutku, kada je nastajao „Gopsar Mato Gracić“, sasvim sigurno ovo delo bi izgledalo drugačije. Počelo bi ga sa proklinjućim rečima svetog Nikolaja, koji je opisujući radost susreta u Herceg Novom i manstiru Savini sa Srbima rimokatolicima, poručio:

Uspomene iz Boke

Piše: Predrag Savić

Da sam kojim slučajem imao pri ruci knjigu „Uspomene iz Boke“ vladike Nikolaja Velimirovića u trenutku, kada je nastajao „Gopsar Mato Gracić“, sasvim sigurno ovo delo bi izgledalo drugačije. Počelo bi ga sa proklinjućim rečima svetog Nikolaja, koji je opisujući radost susreta u Herceg Novom i manstiru Savini sa Srbima rimokatolicima, poručio:

-Iz dubine duše proklinjem onoga, koji je prvi izrekao vulgarnu parolu: „Nema krsta bez tri prsta“, koja je mnogo čemera i jada zadala narodu srpskome i postala preprereka bratske zajednice i solidarnog delanja.

Brat je mio koje vere bio, samo ako se on Srbinom naziva!

Knjigu „Uspomene iz Boke“ darivao mi je Nikola Malović, veliki srpski književnik s Primorja, čija je „Knjižara So“ izdala ovo po broju strana malo, ali po duhovnom, istorijskom, prosvetiteljskom, književnom i svakom drugom značaju – grandoizno delo! U ovoj knjizij je svaka reč zlata vredna i na svom mestu. Sveti Nikolaj Žički, predstavljen je na najkraći, najprecizniji i najelegatniji način sa jednom moćnom rečenicom:

„Vladika Nikolaj Velimirović je bio najveći srpski prosvetitelj nakon Svetog Save“.

Ova knjiga je još po nečemu specifična i ima izuzetnu vrednosti za bibliofile, jer je tiraž overen dosašnjim spomen-pečatima Knjižare So. Sličan primer ne postojoji u svetskom izdavaštvu. Poslednji spomnen-pečat glasi : “ U spomen 140 g. od rođenja knjižara Jova Sukulovića (1879-1950); 121 godina hercegnovskog knjižarstva (od 1898); 15 g. od obnove gradskog klasičnog knjižarstva i izdavaštva (Knjižara So (2004 -2019) .

Natpisom OXI, hercegnovska Knjižara So bodrila je Grexit, jula 2015. (Foto: N. M.)

Najnovije izdanje „Sećanja iz Boke“ ima tačno 100 prenumeranata. Među njima je i Dejan Saviž, proslavljeni selektor vaterpolo reprezentacije Srbije. Ovo novo izdanje „Uspomena iz Boke“ tekstom je isto ka izdanje iz 1904. godine. Interesatno je da su „Uspomene iz Boke“ bile prva knjiga koju je 1904. godine izdao Jovo Sekulić, rododnačelnik hercegnovskog knjižarstva i izdavašta. Ujedno to je bila i prva knjiga koju je vladika Nikolaj Velimirović napisao.

Vladika Nikolaj Velimirović, između ostalog u „Uspomenama iz Boke„ opisuje svečani doček Srba rimokatolika 1904. godine na hercegnovoskom pristaništu i to sledećim rečima:

-Parobrod se ustavi. Most se stavi i Dubrovčani počeše izlaziti. Bože, što ceo srpski narod gde god ga ima nije prisutan sada ovom veličanstvenom momentu, kada se bratske grudi spojiše, bratske ruke oko vrata sklopiše, kad se braća ljubljahu i suze radosti prolevahu?! Što nije ovde, da se ovim trenutkom koristi, trenutkom koji se valjda teško ponavlja, da se pouči primerom, kakav se ne da opisati, da mu se ureže u pamet pouka, kakvu nikad iz knjiga naučiti ne može! Poznato je da su Dubrovčani Srbi katoličke vere, no izgleda da baš ta raznolikost u veri pod pritiskom jednake sudbine jače i silnije spaja i vezuje Srbe u Primorju. Ima Srba katolika i u Herceg Novome, ali njihovo je rodoljublje izvrsno i nenadmašno.

Dalje, vladika Nikolaj napominje da su Srbi rimokatolici često vođe i pokretači humanitarnih i rodoljubivih srpskih akcija . Kaže gledao ih je u srpskim manstirima, srpskim čitaonicama….i uverio se „da su vazda prožeti dubokim patriotizmom“ i da oni „izražavaju bol zbog nedaća srpskih i strahoviti gnev i ogorčenje protivu ugnjetača naroda srpskoga“.

Bog je tako uredio da ovaj tekst pišem u Boki, pred Ognjenu Mariju i promociju knjige „Gospar Mato Gracić“ u Narodnoj Biblioteci Trebinja. Upravo je dr Mato Gracić te 1904. kao i narednih godina bio glavni orgnaizator i predvodnik poseta Srba rimokatolika Boki Kotorskoj i poklonjima srpskim svetinjama. Zbog toga je izabran za prvog društvenog vojvodu dubrovačkih Srba i prvog starešinu pri srpskoj sokolskoj organizaciji u Dubrovniku.

Sokolima okupljenim u srpskom dubrovačkom udruženju „Dušan Silni“ dr Mato Gracić je kao prvi starešina i najbogatiji Srbin na tim prostorima darivao zgradu i sve sprave za vežbanje! On je u najteža vremena bio vlasnik Srpske dubrovačke štamparije, a samim tim i srpskih glasila „Dubrovnik“ i „Srđ“. Ovaj veleposednik, advokat, brodovlsanik, vlasnik elektronske industrije „Signal“ u Beogradu, suvlasnik „Termoterapije“ u Dubrovniku, takođe je, znao da je za dubrovačke Srbe vrlo pogubna parola da nije Srbin ko se ne krsti sa tri prsta! Upravo tvorca te pogubne i vulgarne parole vladika Nikolaj Velimirović prokleo je iz dubine duše, o čemu nam svedoče „Uspomene iz Boke“!

Izvor

Pročitajte još:

Autorsko veče Igora Marojevića u Petrovcu

Podjelite tekst putem:

5 thoughts on “Brat Srbin je mio ma koje vjere bio!

  1. Vidiš li koliko nas je staroherčegovče, ni za prste jedne ruke : nas dvojica i ovaj što je zalud pisao!?
    Da nas je bilo poviše kroz vrijeme, danas ne bi bilo ovo vrijeme!

  2. Naša crkva, nažalost, umnogome je kriva.
    Meni je preči nacion od vjere. Dakle, ko se god naziva Srbinom, moj je, pa koje god vjere da je!

  3. … Bravo!
    To je ono što ođe stalno ponavljam( neki dan sam o tome blogovao povodom O.Đikića), kakvu smo nepojamnu štetu sebi ( i njima, našoj katoličkoj i muhamedanskoj braći!) nanjeli kada smo još davna bili zaumili da se niko ko nije pravoslavne vjere ne može Srbinom zvati!???
    Ta mantra je nažalost bila opšteprihvaćena, i danas je. Vapijući glas usamljenog(!) mudraca vladike Nikolaja, slabo je ko čuo, još manje priumio!
    Zato smo ovde đe smo.
    … Kraja nama ne bi bilo Srbima tri vjere!
    Sada je biće kasno, ali ću ja svejedno do ponovim: Brat je mio koje vjere bio!
    … I hvala vam za ovaj odličan tekst!

  4. Nažalost teško je biti Srbin, jeste časno ali za mnoge preteško.

    Nisu više Srbi ni oni mnogi što se krste sa tri prsta a kamoli oni što štuju papu ili klanjaju alahu.

    Bili smo popularni dok smo donosili slobodu, a oni kada su videli koja je cena slobode, okrenuli ćurak i dobrovoljno „privatizivali privredu“, spremili vojske z Afganistan i usput besne n Srbe kao da smo mi za sve krivi

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *